i mjesec i sunce

Akiane Kramarik je osoba koja je kroz djetinjstvo (od četvrte godine nadalje)
imala vizije Boga, komunicirala s Isusom, te imala vizije drugih dimenzija, drugih univerzuma.
Njezina obitelj je bila ateistička i u obitelji nikada nije primila nikakve informacije o Bogu i vjeri.
Počela je slikati jer je korištenje boja i slika bio najprihvatljiviji način da roditeljima objasni svoje vizije,
mjesta koja je posjećivala i ideje i znanja koja je primala tamo.
Sada je već odrasla osoba, osobno sam čula za nju prije dosta godina (pet?, deset?)
ali, neki dan sam opet naletjela na njezine radove.
Isplati se pogledati video, on je spoj nekoliko intervjua iz raznih perioda njezinog djetinjstva.
I prvih pet minuta je dovoljno....ako već ne cijeli.
(19:30 je o njezinom odlasku na Nebo, npr. )
Postoji čak i mogućnost da sam već stavljala videa o njoj, ali, nema veze,
isplati se pogledat!

Nevjerojatno, ali istinito,
već su 4 godine otkako sam na blogu!
Doduše, počelo je to na blogu
koji je ugašen
pa kasnije nanovo upaljen,
tako da točan datum ne znam,
ali bilo je to krajem kolovoza, dvadesetinekoga,
tako da sa punom sigurnošću mogu reći
da su se napunile četiri godine. :)))

There is a way out!

Približavamo se gradskim zidinama.
U to doba, doslovno do samih vrata,
sparkirano je valjda svekoliko pučanstvo
Huma, Roča a možda i Buzeta.
teško je uhvatiti kadar bez automobila!
Možda vjenčanje? :))
Za najmanji gradić na svijetu,
nadprosječan im je (kvantitativno) vozni park!!!









Posljednja u nizu instalacija koje pripadaju Aleji glagoljaša -
Gradska vrata Huma.
Nema kahfe, nema oštrine. :-P



Gospodin BOŠKARIN




Unutra;





Zdesna je galerija,
sa domaćim biskama
neotvorena.

Micmic


Na odlasku.....


Ovdje su već bile potonule sve lađe
urušila se vjera u okrjepu
odlučili smo odmah krenuti dalje,
na jug,
pravac Medulin,
po ključe apartmana.


Ipak, u sljedećem,
ne tako skorom broju
Mikijevog Almanaha
nećemo o Medulinu.

Radije neke druge destinacije.
Baj baj :))

Pogledajte;
traje samo par minutica,a zanimljivo je. :))





Nastavljam sa slikama;

Učka i oblak do kojeg se popela :)






A bože dragi....
(ja zaista ne razumijem koji se vrag događa s tim slikama)

Ovo je kao neki portal u neki paralelni svijet,
a i taj pozitiv/negativ slova (I), tek sam ga sad uočila......

Zeko hop! :)

Stol za petero

I ova slika je 'onesvještena',
ali ipak se vidi ovo nešto neobično na 'stolu'.
Ne znam što predstavljaju ovi oblici,
očito je ostavljeno mašti posjetitelja da dokuči.
Mnogo toga je tako, na žalost.

Stojim na petom 'sjedalu' da ljepše vidim u dalj.



Odustala sam od nekih fotki , svaka druga je naopaka.
Idemo dalje.


Kad se stigne do samog Huma,
izvan zidina kuća je s prekrasnom jabukom



U idućm nastavku -Hum,
najmanji mići mići gradić na svijetu.
:)

Dakle,
krenuli smo dalje.
Neki od nas bili su se već ozbiljno tresli od deprivacije kakaa,
a i pekarskih proizvoda.

Najme kaj,
mi obično, pri kretanju na more,
uzimamo svašta u pekarnici,
a ja nosim vode, voća i keksa.
Ali, niti jedna pekarnica u kojoj obično uzimamo nije radila !
One obično rade rano,
ali ovaj put se baš potrefilo da ne,
a mi smo žurili, žurili, žurili,
jer je taj dan onuda negdje prolazio Putin,
a i bio je vikend i najavljene gužve.

Pa smo mislili
a i rekli djetetu koje te onda drži za riječ :))
'imaju i Istrijani peciva majku mu,
nećemo biti gladni, ne brini'.
A i birtija ima svugdje, zar ne?

Tako se sada zahtjevalo peciva, kakaa, i sličnoga.
Banane odjednom nismo voljeli, niti kekse,
a vodu je bilo ispod časti popiti ujutro .......

Dijete je prestala zanimati svekolika kultura oko njega,
ima li tu wifija? radije,
ja sam izašla iz auta i slikala sve punktove aleje,
a po nekima smo se ipak svi prošetali.....

Kad se spustite s brdašca
(ruka na srdašca)
iz Roča,
prva desno,
prva lijevo,
eto nas u Aleji glagoljaša.
Moram napomenuti da sam već jednom prije prolazila onuda,
pa sam pogrešno vjerovala da ću znati gdje je što i slično.
Ali, vidim sas gledajući linkove koje ću staviti,
da smo potpuno previdjeli Vidikovac Grgura Ninskog
a i onaj zid protestanata i heretika sam tako nesuvislo fotkala
da sad uopće nisam mogla razaznati što je to.

Opći dojam (osobni) jest da ,
iako je ta instalacija u Istri,
kamena slova polako najeda vrijeme.
Nije to baš sve više čitko i razvidno,
nije da ja znam jako puno glagoljice,
(znam S, I i Š haha)
pa sad hoću čitati,
nego kao da se sve to počelo izlizavati.
A i drač je negdje predračav.

Također, bilo bi JAKO dobro
da postoji ploča tumačenja svakog spomenika,
što je, što predstavlja,
što je umjetnik želio reći.
Da postoje podrobna objašnjenja.
Npr, uz Klanac Lucidara,
baš smo se jako pitali koji bi to vrag trebalo predstavljati. :)

A ni Heretici nam nisu bili jasni.
Ukratko, treblo bi više objašnjenja djela samog,
a i više povijesnog konteksta onog što se predstavlja spomenikom,
a ne samo naslov pojedine skulpture.
Za one kao što smo mi.

Tko nije informiran,
ovo je dobar sažeti LINK o Aleji glagoljaša.

Za početak, ja sam sprvo slovo, S,
slikala sa krive strane.

Eto, sad vidite kako spomenik izgleda iza,
svi ga samo slikaju sprijeda.
;D :-P :))
U Wikipediji su stvarno dobre fotke,
a i tumačenja,
pa si možete dodatno pogledati!
(i taj S sprijeda).

Krenusmo dalje;

Žao mi je, ahhh....



S T OL




Malo prirode.....



Meni najljepše - Sijelo :)))


Brdašce prekriveno timijanom!


Ne znam što piše. :))


S leđa hrast,
sprijeda mladi hrast,
nedavno posađen.


O značenju hrasta u slavenskoj mitologiji;
PERUN, a može i Veles :))
KULT DRVEĆA U SLAVENSKOJ MITOLOGIJI
S NEKOG BLOGA
Malo za prolistati,
a postoje još i brojne slične stranice na netu,
a i opsežniji tekstovi koje ne znam linkati ovdje......
Nastavak Aleje glagoljaša u idućem nastavku....
previše je slika na hrpi. :))

Počinjem sa nastavljanjem (:D) postova
vezanih uz naše ljetošnje skitnje.
U prvom jutru, prvoga dana ,
u subotu nešto poslije sedam ujutro,
iskrcali smo se na parkingu gradića Roča.

S obzirom da smo u apartman na drugom kraju Istre
mogli ući tek u rano popodne toga dana,
isplanirala sam da je najbolje posjetiti Roč,
Aleju glagoljaša i Hum ujutro toga dana,
kad već prolazimo onuda.

Kakav mir, kakva jutarnja tišina,
kakav mirisni zrak,
nigdje živoga stvora.
Osim što je bilo divno prazno,
pretpostavila sam da će to biti prerano
za naći otvoreni kafić gdje ima kave.
Ne da nije bilo otvorenog kafića.
Nije bilo nikakvog.
(Barem mi nismo takvog sreli:)) )
Ali, šetnja -i skitanje Istrom uopće-
je još bilo na samom početku,
pa je duh bio još poletan i vedar.
:D
Idu sličice.......





Gradski grb


Rimski lapidarij unutar gradskih vrata






Wikipedija, Roč
Kamene skulpture instrumenata
Župna crkva sv. Bartola
Roč - Hum -Aleja glagoljaša


I tako uđosmo u grad.
(slika se samoinicijativno okreće)





(opet nesvjestica)

Sa crkve sv. Bartola




Ipak ima života.....

Ili više nema?




Općenito, sve crkve su bile zatvorene,
pa nismo vidjeli niti onaj Glagoljaški abecedarij iz 1200 u crkvi sv.Ante.
(iIli gdje je već.)


Ali, ovo je bilo vani i dirnulo me malo. :)


Pogled na zelene brežuljke......


Bila je to jedna mala
dekoncentrirana
neopuštena
još razbrčkanog uma
šetnjica.

Žurili smo dalje,
nije bilo još niti osam
a pred nama je još puno puta za prevaliti.
Možda u Humu imaju kave?
:-P









to be continued.......

Dok smo se mi zafrkavali uokolo, malo sjeme je prevaljivalo kilometre preko mile nam planetice
da bi se sada nalazilo na mom stolu i čekalo svoju sudbinu.
A ja ću ga posijati u veliki škaf da po zimi i hladnoći može unutra. Nadam se božičnoj kuruzi. Šarenoj.
Možda pokus uopće ne uspije. Ali, tko da čeka iduću sezonu? :))








Slike se mogu klikom povećati, za one koji žele pobliže vidjeti što piše. :))



Za kraj, bonus sličica
nekoliko vrsta paradajzića i ljubičasta paprika......
vrt je jako zadivljao dok me nije bilo. Sutra povezujem svinute biljke na potpornje, plijevim i zaljevam. Onda treba pobrati to nešto zrelih plodova , a začinskog bilja je ponovo PUNO....
Svega je puno, osjećam se kao da ne stižem nikad dovoljno aaaaaaaaaa

E, da, evo nas na kraju balade.
Kao i obično - pred sam kraj postane najljepše.
Naučio si se na svoje mjesto u bircu.
Pomirio se s tim da ulaziš u more
samo do prvog od dva dijela badića.
Svidjele su ti se šetnje među porušenim kućercima.
Zamišljaš si da živiš tu, bez sata.
I ravnaš se po suncu, mjesecu, zvijezdama
mirisu prirode
smjeru vjetra
i zvonu zvona sa udaljenog zvonika.

Ali bi moralo biti interneta :D


*************

Gospođa pas je poludila.
Zadnjih dana je neopisivo ludovala
na pogled mene i keksića.
Lajala, bacala se, skakala,
cvilila i kevetala (postoji li ta riječ?),
nije se mogla staviti na lajnu
od nestrpljenja da krenemo.

Jučer je u mraku noćne šetnje
dohvatila i pojela plastični čep s poda.
Kćer je poludila od brige da će se pas ugušiti
dok sam ja bezuspješno (nevješta)
pokušavala izvaditi isti iz njezinih proždrljivih zuba.

Na koncu , pas ko pas
produžila mirno dalje
a mi šutimo ko zalivene.
Valjda neće biti posljedica, oh moj Bože!
Samo bi to falilo. :-S


*****************


Ovdje je strašno sparno i mrklo vrijeme.
Navodno će sutra kiša i bura.
To nas Ljeto ispraća doma.
U dvadesetinešto dana
bilo je petnaest mračnih, hladnih,
kišnih i zbrčkanih.


***************


Jako sam sretna.
:)

Bio mi je imendan.
Na Veliku Gospu.
Krsno ime mi je Marija,
ali otkada znam za sebe,
to ime mi se nije dopadalo.
Nikako , baš nikako , nije mi odgovaralo,
da se blago izrazim. Kud baš na me?
Uvijek sam se zahvaljivala Bogu
da su mi starci barem civilno ime uspjeli potrefiti dobro.
Čak nevjerojatno dobro, koliko su mogli zahiriti :D



*****************



Šetamo susjedinog psa.
Svaki dan, koristimo priliku jer doma nemamo psa.
Stara crna kujica, kao predebela crna ovčica.
Ako kasnimo, kao što smo jučer,
(jer sad se već navikla da stižemo oko pola šest),
onda se luda od sreće baca po meni,
u očekivanju psećih kolačića.
Koje obožavanje.
Nisam mislila sa ću to više doživjeti
u ovim godinama hahaha :-P



******************


Sanjala sam da mi je predloženo
da (nakon ovog tijela?)
nastanim tijelo jedne djevojke.
Odmah sam i vidjela tu djevojku,
kako izgleda,
osjetila sam kako bi bilo biti ona,
vidjela sam stan u kojem bi živjela sama
(ukoliko odlučim odraditi tu egzistenciju).
Primjetila sam da ima Apert sindrom
i da su joj prsti na lijevoj ruci deformirani.
Desna ruka je imala elegantnih pet prstiju,
a lijeva je imala neke velike i nezgrapne,
a neke sitne.
Pomislila sam
'daj da vidimo koliko tih prstiju ima',
pomagač i ja smo pobrojali;
bilo ih je jedanaest.
Pomislila sam
'šteta je ostaviti ovo tijelo
koje sam upravo nadrilala da automatski svira čelo
i zamijeniti za ovo sa 11 prstiju na jednoj ruci.......
i gdje je uopće moje sadašnje tijelo?'
(Nisam još bila mrtva,
samo sam birala za budućnost
ili za nešto paralelno
ne znam kako to uopće zvati).

Imala sam dva pomagača,
jednu curu i jednog dečka.
Objasnili su mi da netko mora 'odraditi'
i tu egzistenciju.
Rekli su doslovce:
'To treba biti odrađeno
ali nemamo nikoga tko bi to htio.
Tko je voljan upustiti se.
Doduše, istina je i da nemamo nikoga osim tebe
tko bi bio sposoban.'
Ne mogu reći da su željeli izvršili pritisak,
jednostavno su iznjeli situaciju kakva jest.
Rekli su još da se ništa ne brinem,
jer će mi oni pomoći u potpunosti da to odradim,
ukoliko prihvatim.
Mislim da u stvari jesam prihvatila.
Nisam sigurna.







:)

Staračka higijena
(Nije za slabe želuce.)
Moj gospodin suprug ima jedan izraz kojeg vrlo često koristi pri opisivanju (ne)djela vlastitog, ostarjelog, oca.
(Ono kad nas mrtvo hladan dočeka u potpuno poderanoj košulji. Negdje ju je pronašao, i želi je još malo iznositi jer je još dobra -u kojem to univerzumu, da ne velim da se dijete bilo prilično prepalo vlastitog djeda-. Ili drugom prilikom, dijete mu svo ozareno pruža poklon, a on na prvi škic toga što je unutra divljački po***di i počne urlati kako mu ne treba to što je unutra!!!??? Itd itd itd)
Izraz glasi 'pao mu je moral'.
Ne misli time da je postao ,baš ono, skroz nemoralan, ali da je zamoren životom izgubio volju da se ponaša po nekim regulama, pa se pojedinim postupcima opasno približava toj granici...
(Eto, npr., moja mama je upravo povukla jedan takav popiknuti čin. Zna da čekam na terasi (da se kupaona oslobodi) sa hrpom veša da ga ubacim u pranje. Ali je ona, brže bolje ubacila svoje i upalila mašinu. Samo je falilo da slavodobitno vikne 'haha, prva!')
I tako, svaki naš dolazak u zajedničku vikendicu obavezno potegne pitanja poimanja osobne i opće higijene. Što je jednome sveto, drugi je zaboravio da treba činiti......i tako...... :))
Lubenice imaju čudan okus po luku ili nečem nedefiniranom nelubeničnom.
Frižider je jeziv. Svaki komadić ostatka hrane koji se čuva unutra i tjednima, mojoj majci neobično je drag 'jer su djeca u africi gladna'. Ona gaji nadu da će baš sutra skuhati od toga novi , fantastični ručak.
Na polici među staklenkama sa solju , šećerom i vegetom, može se naići na svježe izvađeno , još slinavo, zubalo. Ostavljeno tako 'na golo', je sa tanjurića ili iz čaše može is/pasti.....
Nema smisla pitati se zašto je uopće tamo, ne?

Prvi dan je vođena ovakva konverzacija:
Ja: 'mama, rezala sam na ovoj dasci povrće za kuhati. (To je velika i drvena daska, doimala se čisto) Mogu li na tome i salatu? Jel to daska samo za povrće?'
Majka: (tonom starog znalca koji se obraća početniku koji govori bedastoće) 'neee......(nećka se da prizna ili prešuti)...paaaa.......neee....ponekad režem i meso........'
Ja: 'ok, ali sad je bila čista, ne? Jesi li prije mene rezala meso i daska je bila prljava? Mogu li salatu na njoj rezati!?
Majka: '....paaaaa....hmmmm......ta daska se ne pere, to je od drva.......(prebacuje konverzaciju na mog muža)znaš, te drvene daske, one ti odmah dobiju točkice, ove godine jako je vlažno ljeto, ništa se ne suši kao obično.....'
Ja: 'čekaj, ne skreći temu, nemoj me zezati, režeš meso i povrće na dasci koju ne pereš jer je drvena!?Ne pereš dasku na koju stavljaš meso? I režeš povrće i salatu na njoj!? '
Majka: 'pa ne smije se prati, ne može se osušiti, imati će točkice....'
Još puno mojeg snebivanja, muž pokušava iz suosjećanja razviti priču u smjeru pranja drvenog posuđa solju, kadli baka ispali novu jezivu izjavu:
Majka: 'ja ti imam ove maramice za čišćenje (pokazuje neke mokre maramice za pod ili slično, one na kojima piše da nisu za osobnu upotrebu, neke miomirisne natopljene sredstvom za dezinfekciju zahoda valjda), i ja ti njima obrišem dasku ponekad'
Padam na pod od užasa (dakle, drvena daska impregnirana sokovima povrća, mesa i dezinfeksa).
Ja: 'o užasa, pa to je nešto najjezivije što sam čula u zadnje vrijeme......ma ti me zezaš?....daj, kupit ću ti plastičnu dasku samo za meso, ovo ti nije higijens-'
Majka: (prekida me u pol riječi) 'plastičnu!?!?, ne!! FUJ!, plastika je užasna!!!!'
.......
Pogodite na čemu je rezana ona lubenica nelubeničnog okusa.
:)))
Eto, naši dragi starci........ :))
Čekam da vidim sebe u stotoj.

Lete leptiri.
Sunce sja.
Bura se jučer stišala skroz.
Čičojci čičojkaju.
Perseidi će još malo padati.
Ići ću s dekom.
Čovjek bi rekao da je sve u redu
da ništa ne nedostaje.
Kako veli Tagore
da 'svugdje vlada neprepukli sklad'.
E ali nije to baš tak.

Evo, da pribilježim.
Od danas unatrag.

Mojem djetetu danas je rođendan.
Ona je, od osoba koje sam srela u životu, nešto najbolje što mi se dogodilo.
Najveći poguravatelj, a sve u ljubavi.


Danas i dalje luduje bura.
Lomila su se stakla noćas!
Konstantna je buka
huka i guranje
vrlo je zamorno.

V. je morao hitno otputovati u Zagreb.
Uspio je uhvatiti neki moment
kad je cesta jučer bila otvorena.
Kaže da je bilo jezivo
kako bura nosi auto kao list.
Nasreću , bio je krkljanac i
vozilo se jako, jako sporo.

Sinek je napravio p***ariju
sa kompanjonima
(zato taj hitni suprugov comeback)
u igri su derneki, tučnjave,
policije, operacije i bolnice,
totalni lowlife
što ljudi toleriraju
što prihvaćaju kao opravdanja
zgrožena sam, zabrinuta.
Osupnuta, gledam bez teksta.
Nije da bi itko uvažio što kažem
pa samo promatram u nevjerici.

Iz Istre smo se morali vratiti
dan ranije od planiranog
(tj. spustiti se sa podnožja Učke
do podnožja Velebita).
Jer, već u četvrtak su najavili
sve one kijamete za vikend.
Onda se još dogodilo
sve što se dogodilo
i krenuli smo
ludi od svih briga
već u petak oko podneva.
Kako smo putovali
crni oblak nas je slijedio
ali smo uspjeli proći taj put
bez gromova , munja i bure.
Kad je zadnji komad prtljage
prenesen iz auta u vikendicu
počela je kiša.


............

Sve to zvuči kao velika zbrka
kao oblak otrovnog dima.
Sranje kroz gusto granje.

............

I tako, sad smo tu.
Dvije nećakinje,
baka i deda,
kćer i ja
i bura.

Čarobna sedmorka.

https://youtu.be/CKdLG94VwbI

Bonus slikica,
toranj grožnjanske crkve

U obilasku Gospe od Kuj.




















Bonus slikica

Sretan vam i blagoslovljen Lughnasadh!
Sezona berbe i žetve je počela.
Blagoslovite kruh ,
udahnite zraka i prošećite prirodom
naberite poljskog cvijeća, može i suncokreta,
i ne budite kiseli, kao što sam ja danas.
Budite.......što ja znam........slatki.

Baš me briga.
Budite kakvi hoćete.






Današnje raspoloženje: