nedjelja, 21.08.2016.
Sedamnaesti post s mora
|
E, da, evo nas na kraju balade.
Kao i obično - pred sam kraj postane najljepše. Naučio si se na svoje mjesto u bircu. Pomirio se s tim da ulaziš u more samo do prvog od dva dijela badića. Svidjele su ti se šetnje među porušenim kućercima. Zamišljaš si da živiš tu, bez sata. I ravnaš se po suncu, mjesecu, zvijezdama mirisu prirode smjeru vjetra i zvonu zvona sa udaljenog zvonika. Ali bi moralo biti interneta :D ************* Gospođa pas je poludila. Zadnjih dana je neopisivo ludovala na pogled mene i keksića. Lajala, bacala se, skakala, cvilila i kevetala (postoji li ta riječ?), nije se mogla staviti na lajnu od nestrpljenja da krenemo. Jučer je u mraku noćne šetnje dohvatila i pojela plastični čep s poda. Kćer je poludila od brige da će se pas ugušiti dok sam ja bezuspješno (nevješta) pokušavala izvaditi isti iz njezinih proždrljivih zuba. Na koncu , pas ko pas produžila mirno dalje a mi šutimo ko zalivene. Valjda neće biti posljedica, oh moj Bože! Samo bi to falilo. :-S ***************** Ovdje je strašno sparno i mrklo vrijeme. Navodno će sutra kiša i bura. To nas Ljeto ispraća doma. U dvadesetinešto dana bilo je petnaest mračnih, hladnih, kišnih i zbrčkanih. *************** Jako sam sretna. :) |
