Trobojna kadulja, zlatni i obični origano i obični timijan.
Još jednom :) Zakorjenjavanje ili kako od ostataka biljke napraviti nove; Jedna biljčica izvađena da pokažem korjen; već bi se mogla i posaditi, ali čekati će naš povratak Prekrasna, ove godine jako rodna kupina; Clematis, neka alpska sorta; Ostaci borovnica...... Na svoj užas, shvatila sam da su aronije dozrele!? a mi idemo u 4 ujutro. Može li to tri tjedna stajati na grmu, ili da noćaš do 4 skuham džem!?!? Samo mi je to sad falilo. Volovsko srce, drži ga špagica, kad je srce preveliko, teško je za rukovanje. Dvije slike ljutih ljubičastih papričica na svom putu sazrijevanja, rastu među ljubičicama i u društvu limunskog timijana ili nečega već su mi sve te sorte smiješane u glavi ali, kad pomirišim, znati ću :D Za pozdrav, već viđena slika, nanovo, ovaj puta oprana kišom Brine me ovaj odlazak. kao prvo, zaljevanje. Povjerila sam to nećakinji....ahhhh.... Treba zaliti sve, dodavati vodu u lopoče u čaše sa klijancima, kad pada kiša, treba zaliti bilje pod krovom treba zaliti ono malo bilja u kući i one koštice avokda podlijevati, uz to provjeravati i hraniti ribu a hrčak..... i on treba sve hrčkovitosti. Sad kad sve to gledam, kako li ja to uopće uspijevam??? Sad slijedi kuhanje, kofer i aronija!? :-O Uopće , zbog kiše svakoga časa, nisam uspjela pobrati bilje za sušenje..... a za tri tjedna, hoće li već sve ocvasti? Možda dio poberem i smrznem, popodne, to bi trebalo funkcionirati s obzirom da se mokro bilje ne bere za sušenje, da nebi strunulo. A sada, ostajte mi zbogom, sve vas voli, pozdravlja, i želi vam sve najljepše (i vašim svima :D ) vaša Coprnjica Lilianke. :)) |
Odustala sam od daljnjeg postanja knjige. Sve što sam pofotkala jako je zdrmano, jedva se čita (!?) knjiga je vraćena, neki drugi put nastavljamo. Nadovezano na UN blog; papiri predani sad je (i nadalje) sve u Božjim rukama. Što se trebalo kopati, ne može se. Planiramo ići na more. Nadam se da se to može. :) Dugo nisam slušala muziku , fali mi to. |
Nastavljam sa detaljima iz knjiga koje mi se sviđaju, koje me podsjete, koje neku žicu u meni potaknu na rezoniranje. :) Danas su na redu djelovi knjige 'Tibetanska knjiga snova i sanjanja' autora Tenzina Wangyala Rinpochea. Najbolje je pročitati cijelu knjigu. Vidjet ćete mnoga podvlačenja, većinom nisu moja, iako sam ja notorna podvlačiteljica :D čak ima i komentara na marginama, vidim da je knjiga taknula još neke. :)) To be continued.......... |
Izrasla nam je božićna pšenica.
Mogu reći da nije uopće rasla o Božiću. Bilo je to suho zrnje , koje nije pokazivalo ikakvu želju za rast onda kad je trebalo. Uglavnom, istresla sam ga van u jednu od posuda, odmah oko Nove Godine, bilo mi je žao baciti ga baš u smeće. Ništa se nije događalo do proljeća, a onda iznenađanje - počela je klijati, zazelenila se, i jednostavno, formirala klasje. Slika tog zelenja više nema jer ih je pojeo virus. Pšenica je malo po malo dozorila. Zazlatila se, sva raskuštrana. Negdje prije dva tjedna pala je berba, ručna, vrtne škarice i udri, klas po klas. Ova slika slikana je na pol berbe, već je prilično okljaštreno. Naravno, editor poliježe slike iz mobitela, one uspravne, nakrivite glavu i to je to. Neobjašnjivo, iritantno. Instruirali su me (a jer je ovo prvi puta da sam uzgojila žitaricu, riža je neslavno propala jesenas) da je sad na redu vršenje žita. Ja sam to jednostavno obavila kuhačom. Udri po zrnju nemilice. i stvarno se istrijebilo! :)) Neko vrijeme je trebalo da se odvažim ručno izdvojiti zrnje od pljeve, to se nije dalo obaviti nikakvi otpuhivanjem, niti je pokazivalo da će se iznenada dogoditi samo od sebe. :-P Pa eto, jučer mi je trebalo oko uru vremena, slike je napravila uglavnom kćer. A neke ja. Sve skupa, to su neke dvije-tri šake zrnja. Razmišljala sam što bi s tim bilo najljepše početi, izmljeti i ispeči pogačice? Hm. Na koncu sam ih popakirala u nekoliko malih papitnatih vrećica, biti će to poklon o Adventu onima koje će to veseliti..... Za mene je ljeto uvijek spremanje božićnih poklona (može li bolje od toga?) |
Prvi ovogodišnji paradajzići :)))
Ove godine, prvi su nas počastili svojim sazrijevanjem mali žuto-narančasti paradajzeki. Tko bi rekao. Nisam ih planirala, u potpunosti su se sami pobrinuli za sebe. Naime, očito je jedna mala žuta kuglica prošle godine završila u zemlji, u škafu koji je stajao uza zid. Škafovi 'uza zid' su u neobičnom položaju. Na njih ne pada kiša, jer su ispod krova, ali do njih puževi uglavnom ne mogu . I sunce ih prži svojski, a zid grije s leđa kroz noć. Dakle, ako imaju slugu koji ih poji, idealna pozicija. I tako, neka kuglica , puna sjemena, prezimila je vani, i stajala u suhoj zemlji cijelu zimu, i pola proljeća. Onda, na moje veliko iznenađenje, dok sam ja u kući brižno naklijavala druge paradajze, pregledavajući ih pažljivo, anticipirajući njihove potrebe, daj zraku sunca, daj kap vode daj dašak vjetra, dotle su se ovi nezbrinuti divljaci, bez ikakvog zaljevanja, i od boga zaboravljeni, digli sami na noge. I imam što vidjeti jednog dana. Pun veliki škaf mladih paradajza. Mislila sam da su sorte koja nalikuje na kruškicu, oni mali žuti.... Nisam ih rasađivala, kako bi bilo pravo i boguugodno, nego su svi skupa u toj tegli, nije bilo mjesta za drugačije..... I sad su puni kuglica, nemam pojma koja je to sorta, kuglice nisu baš sitne, ali ni velike, nekako ni mimo ni v*it narančaste su boje, dakle, slatki :)))) Jedva čekam da i ostali, tamni konačno sazriju.... jedna grupa 'Crnokrimaša' samo što nije. To su okusi koji se teško zaborave zato se toliko veselim. Iz drugog ugla; Da, oni jesu nekako naopačke-izokrenuto postavljeni.... @jelen me inspirirao na ovo: Po tri su se još i dale,doduše paaaaažljivo. Po četiri? Niti slučajno :)) Nemoguće. Naročito jer se odozgora čulo 'idemo jesti, donesi te paradajze više' :))) ........................................................................................................ A sada, da opravdam naslov, par vrtnih po mom ukusu........ |
Izvatci iz knjige Tibet, Magija i misterija u Tibetu,
autorice Alexandre David-Neel. (Možda uspijem kasnije staviti neki link sa biografijom te gospođe.) Očigledno, postoji nekoliko knjiga iz serije o Tibetu (a nedavno su mi preporučili onu naslova 'Tibet' :) koja je valjda prva iz te serije, ne znam....) a taj dan je u knjižnici bilo samo ovaj naslov za posuditi.. Pa eto, uživajte. Nadam se da su odlomci dovoljno provokativni da netko i cijelu knjigu uzme u ruke. Nezahvalno je tako vaditi djelove iz konteksta, teško je za pratiti, ali druga opcija je staviti link na PDF knjige , ali to (još) nemam. :)) LINK na stvarno dobar post o gospođi David-Neel iz 2008, blog @Diabola, hvala im! :)) LINK na također stvarno dobar post ;-))) o gospođi David-Neel iz ugla medonosnog@Jelena :)) također hvala najljepša! To se zove krasti postove sa stilom :))) No sve u svrhu informacije i edukacije, vlastite primarno :D Nikako ne kićenje tuđim perjem i paperjem. |
Eto, dobismo razlog za opravdano živciranje,
a vi, blogeri, šansu da pokažete suosjećajnost. Mislim, nitko niš ne mora pokazivati, nađite je i osjetite u sebi. Danas, nakon što sam napisala onaj kilometarsko-trostruki post , na muževom/poslovnom kompu na kojem ja imam slike i video i foto -programe jer ima jaču memoriju, PONOVO JE SVE POBRISAO VIRUS. Prije otprilike pola godine dogodilo se isto. Odnjeli smo komp. stričeku koji ga uvijek popravlja i održava. kaže da mu donose takve probleme na tjednoj bazi, to je jednostavno kriminal kojem nema načina stati na kraj. Obrisano je : svi poslovni i drugi kontakti , uključivši svu poslovnu korespodenciju cijeli outlook sve slike unatrag pola godine. na sreću, djetetova završna priredba iz 4og razreda još uvijek postoji u fotiću barem to. Sva videa, sirovi materijali i nesirovi sve, sve sve, komp je prazan ko što je prazno kada napraviš nešto što ti je važno pokažeš a nitko ni ne trepne, možda samo netko u prolazu baci oko, netko zijevne. Prazno. !"#$%&()=?*'09876543"#$%&/(IOPoiuzt Rješenje; (natočiti si vina) Dobar komp: iznova postaviti sve programe osim pošte. Ovu krepalinu (laptop) upregnuti samo za poštu. Svaki tjedan sve vaditi van iz outlooka (kopirati). Imati odvojenu vanjsku memoriju samo za ovaj laptop jer još uvijek je pod upitnikom je li virus prešao u vanjsku memoriju prilikom zadnjeg kopiranja dokumenata. Pazite što dobivate poštom, virus dođe putem nekog sa vaše mailing liste, vi otvorite mail ništa ne sluteći i hop. Ovaj puta, suprug nije skužio nikakav čudan mail. Uopće nije jasno što i kako se je dogodilo. Inače, imamo sve moguće antivirusne programe, sve je updatano, nema nikakvog smisla s koje got strane prilazimo problemu. Karma? Smiješno je da sam ja postala današnje postove, onda je pet minuta kasnije moj muž sjeo za komp otvorio outlook da pošalje mail i SVE je bilo POBRISANO. Brisanje se dogodilo unutar tih pet minuta!!!!! A moj sveti Ante, ne znam što da kažem jer psovke ne volim pisati, njih samo izgovaram. Da plačem, ah, što će to pomoći. |
Evo, danas , za početak copypastanja,
danas ću staviti nekoliko isječaka iz knjige Odvojena stvarnost, Carlosa Castanede. Uz to, slike. Jučer sam doznala za destinaciju iz bajke koju , sram me bilo, ipak sam domorotkinja, nisam nikada posjetila! Ma što posjetila, nisam znala da postoji. Jezera iza zagrebačke toplane . Navodno se to zove Savica. Opet jedna vodena površina i ja s fotoaparatom. Za sada toliko, nastavak slikopisa u narednom postu. :) |
Knjige koje sad čitam i povezano štivo:
Tibetanska knjiga snova i sanjanja; Tenzin Wangyal Rimpoche jako podsjeća na djelove učenja Don Juana (Castanedine knjige) a djelovi upućuju na ovu knjigu Savjeti o umiranju i boljem življenju ,Njegova Svetost Dalai Lama; Jeffrey Hopkins. Tu spada i 'obična 'knjiga Lucidno sanjanje:sažeti vodič k probuđenju u snovima i životu Stephena La Bergea. Bit će copypastanja. :) |