.....malo manje prozaike.
Sjedim kod zubara u čekaonici, eto mjesta za pisati post Novosti vezane uz vrt: Posijala sam rižu u neki tetrapak, integralnu, par zrna U nadi da je zadržala klijavost.... Za sada ništa, no još ćemo vidjeti. Kupljena su još dva lopoča umjesto naručena dva roza suprug je donio rozi i žuti. I to ćemo vidjeti :)) Bila je prava majstorija spustiti ih na dno posude s vodom, morala sam se na hladnoći svući u majicu bez rukava, da stavim teglu na dno u pravi položaj. Susjed ima uvijek neki cirkus na uvid sa balkona:)) Ostalo raste ko ludo. Jučer sam pobrala desetak rotkvica i proglašavam to prvim urodom. Sliku ću staviti kasnije, kao i nastaviti post. ------------- -------------------------------- Eto, puno sati kasnije sa izlječenim zubom nakon vagona matematike gotov je dan. Sanjala sam da smo bili na nekom putu. Suprug, dijete i ja, još neki par i cijela hrpa samaca nekim neobjašnjivim čudom vozili smo se u jednom autu. Neobjašnjivo smo bili strpani u tako mali prostor. Po dolasku, prikupljajući naše stvari, naišla sam na kajdanku (Veliki format, debela teka je to bila) koja ja slučajno ostala jednom od suputnika. A unutra , umjesto nota, Tisućuijedna priča, gusto ispisane stranice pune pripovjetki koje još nije vidio nitko osim samog autora :))))))) ah, kakvo veselje kao da sam našla škrinju s blagom koju sam odlučila prokopati Prije nego ju vratim. --------------- Pročitala sam 'Anđela sa zapadnog prozora'. Spominjem to zato što je knjiga nenormalno mirisala. Na mirisne štapiće ili muški parfem, ne znam. Ovo mi je bila prva takva. Ponekad nađem nečije natuknice ili podvlačenje nepoznate ruke, ponekad ja zašaram pol knjige, ali ovo je bilo nešto specijalno. Eto, to su bile moje malene trivijalnosti, ostajte dobro :)) |
Prije nekog vremena dohvatila sam se Tarota. Nikad se prije nisam bavila tim kartama, jednostavno mi je došlo da bi bilo zanimljivo proučavati malo tu tematiku. Nije da nisam imala karte za gatanje :D , no sam Tarot me nikada do sad nije uopće privlačio. Sasvim ukratko, Tarot je nastao negdje u srednjem vijeku, u Europi. Služio je, i danas služi kao špil karata za igru Tarocchi. Također, služi i za proricanje ili neku vrstu duhovnog vodstva onima koji osjećaju da je to moguće i da je to tako. Podijeljen na dvije Arkane, Malu (56 karata) i Veliku (22karte). Za one koji nikada nisu vidjeli Tarot špil, Mala arkana jako podsjeća na obični današnji špil igraćih karata (uz dečka, damu i kralja ima viteza i sve one brojeve do Asa), dok je Velika arkana skup karata koje predstavljaju okolnosti postojanja, slike mentalnih ,emocionalanih ili duhovnih stanja pripadnih svekolikom ljudskom rodu. Iskreno priznajem da sam se vrlo brzo zakačila za Veliku Arkanu, trenutno sam mišljenja da je za neko 'gatanje' ona sasvim dovoljna i (uz hrpu početne skepse, moram priznati) nevjerojatno točna i precizna do srži. O garanju više neću, osim ako nekoga nešto zanima - neka pita. Vjerujem da većina ljudi misli kako je to glupost, no što ja tu mogu. :) Palo mi je na pamet , također samo tako jednog dana, da fotkam slike za vlastiti špil. Mislim da sam to i nekoć spomenula. Jučer sam, izgleda, slikala svoju prvu sliku za vlastitu veliku Arkanu. Nisam išla za tim, nego mi je sinulo a je ta slika ta - kad je bila gotova. Hoću li uistinu ikada i završiti dotični špil, nije u mojim rukama. :) Obješeni čovjek ili samo Obješeni. Adut 12, ili dvanaesta karta u Velikoj Arkani, Pripada joj i hebrejsko slovo lamed. Predstavlja (svojevoljno) žrtvovanje sebe sa svrhom postizanja mudrosti, posebnih uvida ili osobnog rasta. (Sva moja tumačenja jako su skraćena, tek služe kao minimum informacije....) |
I tako sjedim ja dosta povenulo u vrtu u kojem sve živi i daje dvjesto posto od sebe.
Gledam, vidim, ali ne mogu uhvatiti. Bujnost, radost, sočnost, bogststvo. Gledam i vidim, ali kao da je neka koprena između mene i svijeta. Brani mi da djelujem sada, da sudjelujem. Moram čekati da ......se skuha u meni. Muza je na pauzi za čaj. EDIT; jedna probna |
To je popodnevna. Jutrošnje su pak življe; tri golema, točnije njihove glave (ispričavam se autorici čije sam ime zaboravila u trenu čitanja.... ovih dana tako to ide), baš dok upravo završavam Meyrinkovog Golema. Još; Naišla sam,ipak, na ime autorice: Ana Grgos, ona te svoje goleme naziva - ličnostima. Fotke same sebe kao golema-svemirca neću staviti. Zasada. Ali, izazvale su puno smijeha i zabave. :)) |
noga več sama beži!
I tako smo danas ona i ja savladale strmu stazicu/štenge kroz šumarak/park Orlovac sa Jandrićeve prema gore uzbrdo i za manje od deset minuta oko 7, u stvari našle se na Cmroku. Oh, kako je to blizu i kako je to zeleno :))) Zašto već prije nismo to pokušale? Sada barem znamo za ubuduće. |