.....malo manje prozaike.
Sjedim kod zubara u čekaonici,
eto mjesta za pisati post
Novosti vezane uz vrt:
Posijala sam rižu
u neki tetrapak, integralnu, par zrna
U nadi da je zadržala klijavost....
Za sada ništa, no još ćemo vidjeti.
Kupljena su još dva lopoča
umjesto naručena dva roza
suprug je donio rozi i žuti.
I to ćemo vidjeti :))
Bila je prava majstorija
spustiti ih na dno posude s vodom,
morala sam se na hladnoći svući
u majicu bez rukava,
da stavim teglu na dno u pravi položaj.
Susjed ima uvijek neki cirkus na uvid
sa balkona:))
Ostalo raste ko ludo.
Jučer sam pobrala desetak rotkvica
i proglašavam to prvim urodom.
Sliku ću staviti kasnije, kao i nastaviti post.
-------------
--------------------------------
Eto, puno sati kasnije
sa izlječenim zubom
nakon vagona matematike
gotov je dan.
Sanjala sam da smo bili na nekom putu.
Suprug, dijete i ja,
još neki par
i cijela hrpa samaca
nekim neobjašnjivim čudom
vozili smo se u jednom autu.
Neobjašnjivo smo bili strpani
u tako mali prostor.
Po dolasku, prikupljajući naše stvari,
naišla sam na kajdanku
(Veliki format, debela teka je to bila)
koja ja slučajno ostala jednom od suputnika.
A unutra , umjesto nota,
Tisućuijedna priča,
gusto ispisane stranice pune pripovjetki
koje još nije vidio nitko
osim samog autora
:)))))))
ah, kakvo veselje
kao da sam našla škrinju s blagom
koju sam odlučila prokopati
Prije nego ju vratim.
---------------
Pročitala sam 'Anđela sa zapadnog prozora'.
Spominjem to zato što je knjiga
nenormalno mirisala.
Na mirisne štapiće ili muški parfem, ne znam.
Ovo mi je bila prva takva.
Ponekad nađem nečije natuknice
ili podvlačenje nepoznate ruke,
ponekad ja zašaram pol knjige,
ali ovo je bilo nešto specijalno.
Eto, to su bile moje malene trivijalnosti,
ostajte dobro
:))