U 2. poglavlju 1. Poslanice Timoteju Pavao ponovo piše
o ponašanju žena na vjerskim sastancima. Međutim, o tome sam već pisala čitajući prethodne poslanice koje se uz ostalo bave i tim pitanjem: 1 Kor 7 i 11; Ef 5 i Kol 3.
Pavlovo stajalište je uvijek isto: on nema namjeru mijenjati društvenu ulogu žene onog doba, već ju prihvaća kao činjenicu, ali joj daje kršćansku dimenziju: on naglašava da u Božjim očima nema razlike između muškarca i žene. Jednako su vrijedni. To je ipak bio veliki napredak u ono doba pa čak i obzirom i na Židove. Poznato je da su židovski muškarci svakodnevnom molitvom zahvaljivali Bogu što nisu žene.
Osim toga, Pavao potpuno izjednačava muška i ženska prava i dužnosti u bračnim odnosima - nema dominacije jednog nad drugim.
U 3. pogl. 1. Timoteju čitamo kakvi trebaju biti službenici oltara:
Svećenici:
"Tko teži za crkvenom nadgledničkom službom,
čezne za uzvišenom službom.
Prema tome, nadglednik (episkopos) mora biti:
besprijekoran, samo jedanaput ženjen, trijezan,
razborit, otmjen, gostoljubiv, sposoban za počavanje.
Ne smije biti goropadan ni svadljivac,
već blag, tuđ prepirci i lakomstvu.
Treba da dobro upravlja svojom kućom
i drži svoju djecu u podložnosti s punim dostojanstvom
- a ako tko ne zna upravljati svojom kućom,
kako će se brinuti za Crkvu Božju? -
Neka ne bude novoobraćenik, da se ne bi uzoholio
te upao u istu osudu kao i đavao!
A treba da ima i od onih vani lijepo svjedočanstvo,
da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku."
(1 Tim 3,1-7)
Od đakona se traže slična svojstva kao i od svećenika. Male razlike dolaze od posebnosti đakonske službe. Oni su uz propovijedanje bili zaduženi i služenjem siromašnim i bolesnim kršćanima, a upravljali su i crkvenim dobrima i dijelili milostinju:
"Isto tako treba da đakoni budu ozbiljni ljudi
- ne dvoznačni u riječima,
ne skloni mnogom vinu, ne odani prljavom dobitku -
koji čvrsto drže tajnu vjere s čistom savješću."
Kad bolje promislim, sva ta svojstva trebala bi resiti i svakog od nas koji se dičimo svojim kršćanstvom!