Molitveni vijenac Kraljice obitelji
31.05.2009., nedjelja
Upute za svakodnevni obiteljski život - 337. dan Pavlove godine .........................Isusova obitelj "A ti uči što se slaže sa zdravom naukom: da starci budu trijezni, pošteni, razboriti, zdravi u vjeri, ljubavi, strpljivosti; isto tako da se starice vladaju kako dolikuje svetima, da ne kleveću, da se ne odaju mnogom vinu, nego da budu učiteljice dobra, da upućuju mlade žene neka ljube svoje muževe i svoju djecu, da budu razborite, čiste, dobre kućanice, pokorne svojim muževima, da se ne bi grdila riječ Božja. Isto tako opominji mladiće da budu uzdržljivi u svemu! Sam sebe pokaži uzorom dobra vladanja!" (Tit 2,1-7)Eto, za svakog ponešto, a ova zadnja rečenica za sve nas! O potrebi osobnog primjera pjevao je još i naš Ivan Mažuranić u svom prekrasnom spjevu "Smrt Smail-age Čengića": "Dobar pastijer, jer što kaže inom I sam svojijem potvrđuje činom." |
30.05.2009., subota
Stop nemoralnim ponudama! - 336. dan Pavlove godine "Ima, naime, mnogo buntovnika, (Tit 1,10-11)brbljavaca i zavodnika, osobito među obrezanima, Njima treba zatvoriti usta jer unesrećuju cijele obitelji učeći radi prljavog dobitka ono što se ne smije!" - radi prljavog dobitka - tu je izvor nesreće i mnogih naših obitelji. Radi zarade i profita ljudima se sa svih strana nude besramne TV emisije i amoralne zabave koje razaraju čovjeka i unesrećuju obitelji. Malo pomalo i nesvjesno svi udišemo taj otrov, koji poput smrtonosnog plina ulazi u naša pluća i krvotok i začas otruje cijelo tijelo, a da to nismo ni primjetili. Zato Oprez! Ne dajmo da nas razni buntovnici, brbljavci i zavodnici prevare i odvedu na krivi put! |
29.05.2009., petak
Božja je riječ istinita - 335. dan Pavlove godine Titu je bila povjerena kršćanska zajednica na Kreti Poslanica počinje posebno svečanim pozdravom i blagoslovom: " Pavao, sluga Božji i apostol Isusa Krista, poslan za promicanje vjere Božjih izabranika i širenje prave bogoštovne nauke na temelju nade u vječni život - život koji prije vječnih vremena obeća Bog, a svoju riječ objavi u svoje vrijeme propovijedanjem koji nikad ne laže, koje je meni povjereno naredbom Boga, našega Spasitelja - Titu, pravom sinu po zajedničkoj vjeri. Milost i mir od Boga Oca i Krista Isusa, Spasitelja našega! " (Tit 1,1-4) Bez obzira tko je autor ovih redaka, da li Pavao ili neki od njegovih sljedbenika, u njima je ukratko sažeta čitava Pavlova teologija spasenja: Od vječnosti je Bog imao plan spasenja svih ljudi. On, koji nikad ne laže, obećao je ljudima vječni život. Pavao je dobio zadatak od samog Boga da objavi to Božje obećanje i nadu u svojim propovijedima. Bog ne laže i njegova je riječ istinita. Kad On obećava vječni život, možemo mu vjerovati jer On govori istinu i zaslužuje naše potpuno povjerenje. Pavao posebno ističe istinitost riječi Božje jer su Krećani bili poznati lašci. Poznata je izjava pjesnika i filozofa Epimenida (6.st.p.Kr.): "Krećani uvijek lažu". Međutim, i sam Epimenid je bio Krećanin.....pa je upitno koliko mu se može vjerovati.... |
28.05.2009., četvrtak
Poslanica Titu - 334. dan Pavlove godine Sv. Tit, biskup i mučenik Slika u bazilici sv. Tita u Gortini (Gortys ili Gortyna) na Kreti. Gortina je u rimsko doba bila glavni grad Krete. Poslanica Titu zajedno sa 1. i 2. Timoteju sačinjava tzv. pastoralne poslanice. One su upućene ne više crkvama nego osobno Pavlovim suradnicimaTimoteju odnosno Titu. Tit je bio obraćeni Grk kojemu je Pavao povjerio vođenje crkve na Kreti. U poslanici mu Pavao daje iscrpne upute i savjete, kako riješiti nastale probleme u Crkvi, kakve ljude postaviti za crkvene vođe i koje vrline trebaju krasiti te buduće crkvene poglavare, kako suzbijati krivovjerja itd. Djela apostolska ne spominju Tita, ali ga zato Pavao više puta imenom spominje u poslanicama : - Tako iz 2. posl Korinćanima 2,12-13 saznajemo da je Tit pratio Pavla na njegovom trećem misijskom putovanju. - U 2. pogl. posl. Galaćanima Pavao ga spominje opisujući svoj odlazak u Jeruzalem zajedno sa Barnabom i Titom. - Dok je Pavao boravio u Makedoniji i bio potišten i tužan zbog poteškoća, jako ga je razveselio i utješio Titov dolazak (2 Kor 7,6). - I u nastavku 2 Kor u 8. poglavlju Tit se još na dva mjesta imenom spominje. Pavao ga naziva "pravim sinom po zajedničkoj vjeri" (Tit 1,4) i svojim suradnikom i drugom: " Što se tiče Tita, on je moj drug i suradnik u službi prema vama." (2 Kor 8,23) I za ovu poslanicu kao i za obje Timoteju postoji sumnja u Pavlovo autorstvo. Jedni su za a drugi protiv. To pitanje je otvoreno ali nije presudno, jer ne umanjuje ni ugled ni nadahnutost ove poslanice. Blagdan sv. Tita biskupa i mučenika slavi se zajedno sa blagdanom sv. Timoteja 26. siječnja, dan nakon blagdana obraćenja sv. Pavla, njihovog učitelja. |
27.05.2009., srijeda
Sačuvaj me, Gospodine, za svoje Kraljevstvo! - 333. dan Pavlove godine "Već se moja krv izlijeva u Božju čast, (2 Tim 4, 6...)vrijeme je moje smrti blizu. Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao. Već mi je pripravljen vijenac pravednosti koji će mi u onaj Dan dati Gospodin, pravedni sudac, i ne samo meni nego i svima koji budu željeli njegov dolazak. ... Gospodin će me izbaviti od svakog opakog pothvata i sačuvat će me za svoje, nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen." Pavao predviđa svoju skoru smrt. Njegov se život troši i izgara u službi evanđelja. Njemu, kojemu je život bio Krist, smrt će biti dobitak, jer će ga povesti u trajno zajedništvo s njegovim ljubljenim Kristom. Hoćemo li i mi jednog dana moći poput sv. Pavla reći: „Plemenitu sam bitku izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao“? Neka milost i ljubav Božja bude s nama, da naš život bude takav, da možemo primiti obećanu nagradu!!! |
26.05.2009., utorak
Apostolski žar - 332. dan Pavlove godine "Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi Jer doći će vrijeme - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! (2 Tim 4,1-5) Radosnu vijest treba propovijedati, kaže Pavao, bez obzira sviđa li se to nekome ili ne. Ipak, treba znati naći pravu mjeru između jasnog zastupanja svoje vjere i blagosti i poštivanja druge osobe. Ali ljubav će uvijek naći one prave riječi i najbolji put do srca slušatelja. Ovo što Pavao piše da će doći vrijeme, kad ljudi neće prihvaćati zdravu nauku nego će se okretati bajkama i onome što im više godi - to vrijeme je već tu. Prekrajaju se vjerske istine i Objava se prilagođava našim potrebama. Uzima se samo ono što nam se sviđa, a odbacuje sve što traži žrtvu i odricanje. Veliki broj kršćana pravi su novi pogani: vjeruju u selenje duša i reinkarnaciju, čakre, aure itd. Takve treba ispravljati i poučavati ih u zgodno i nezgodno vrijeme. Treba propovijedati pravu Isusovu nauku, a ispravljati krivu i tako štititi stado od vukova! Kao u apostolska vremena, Krist i danas treba apostole spremne na žrtvu. Potrebni su mu svjedoci i mučenici kao što je bio sv. Pavao. Ovih dana mnogi će mladići biti zaređeni za svećenike. Bit će poslani kršćanskim zajednicama ali i današnjim poganima, od kojih su mnogi jedva čuli za ime Isusovo. Molimo za njih da ih Gospodin ispuni apostolskim žarom sv. Pavla! |
25.05.2009., ponedjeljak
Nije učenik nad Učiteljem! - 331. dan Pavlove godine ................Progonjen i mučen ...............zbog Krista i Crkve! U nastavku 2. poslanice Timoteju Pavao odaje priznanje svom najdražem učeniku i hvali ga zbog uzornog načina života: "A ti si mene vjerno slijedio u nauci, u načinu življenja, u naumima, u vjeri, u strpljivosti, u ljubavi, u postojanosti, u progonstvima, patnjama što me zadesiše u Antiohiji, Ikoniju i Listri. Kakva progonstva strpljivo podnesoh - i Gospodin me izbavio od sviju! A i svi koji hoće pobožno živjeti u Kristu Isusu (2 Tim 3, 10-12)bit će progonjeni...." Ova zadnja rečenica oslikava sudbinu Isusovih učenika. Nije učenik nad učiteljem. Ako su njega progonili i prezreli, progonit će i prezrijeti i učenike: "Mene su progonili i vas će progoniti! Blago vama kad vas - zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!" (Mt 5,11-12) A mi se uvijek iznova iznenadimo, čudimo i pitamo, zašto nas progone, ismijavaju, krivo optužuju, a mi smo nevini. Trebamo se naviknuti na progone, jer je to put koji nam je zacrtao naš Učitelj. "Blago onim dušama koje s radošću primaju iz ruku Gospodnjih svaku bol i sjedinjene s Isusom prinose je za širenje Crkve Isusove u dušama i društvu." (bl. Ivan Merz) |
24.05.2009., nedjelja
"Braćo, nasljedovatelji moji budite!" - 330. dan Pavlove godine Bazilika sv. Pavla izvan zidina u Rimu - centar Jubilarne godine Godina sv. Pavla bliži se kraju. Ostalo je još 35 dana. Još se može dobiti potpuni oprost prema određenim uvjetima. Oprosti u godini sv. Pavla "Ova godina proglašena je Godinom sv. Pavla, da ga se ponovno prisjetimo i da ga živimo. Pavao je bio strastveni navjestitelj evanđelja, Isusa Krista. Možemo reći da samo njega i Isusa možemo slijediti..... Pavao je taj koji nastupa s vjerom, on vjeruje i zato govori, navjestitelj je riječi i svjedok životom. Pisao je poslanice kada je trebao braniti evanđelje. S Pavlom se ništa ne događa bez volje Božje. Potaknuti smo primjerom sv. Pavla da i kod nas ono što radimo bude plod milosti Božje, da djelujemo iz vjere i da se trudimo postati svjedoci radosti. Zašto je sve manje istinski radosnih ljudi, dok se golema industrija bavi zabavom i želi cijeli život pretvoriti u zabavu i uživanje? Upravo zato što se radost ne traži na pravom izvoru, u Bogu, već je čovjek uvjeren da je može sam proizvesti, često nažalost mimo i izravno protiv Boga" (dr. Ivan Dugandžić) Danas se obilježava 43. svjetski dan sredstava društvenih komunikacija. Govoreći o izvanrednim mogućnostima novih tehnologija i digitalnom svijetu Benedikt XVI. se posebno obratio mladim katolicima pozvavši ih da unose u digitalni svijet svoje svjedočanstvo vjere: " Predragi, osjećajte svojom obvezom unositi u kulturu ovoga novog komunikacijskog i informacijskog okruženja vrijednosti na kojima počiva vaš život!... Na vama, mladi, koji ste se gotovo spontano suživjeli s tim sredstvima komunikacije, leži posebna zadaća evangelizacije toga »digitalnog kontinenta«. Znajte s oduševljenjem preuzeti na sebe zadaću naviještati evanđelje svojim vršnjacima! Vi poznajete njihove strahove i njihove nade, njihova oduševljenja i njihova razočaranja: najdragocjeniji dar koji im možete dati je da s njima podijelite »dobru vijest« o Bogu koji je postao čovjekom, koji je trpio, umro i uskrsnuo da spasi ljudski rod. Ljudsko srce čezne za svijetom u kojem kraljuju ljubav, u kojem se darovi dijele, gdje se izgrađuje jedinstvo, gdje sloboda nalazi svoje značenje u istini i gdje se identitet svakoga pojedinca ostvaruje u zajedništvu i ozračju međusobnoga poštivanja. Na ta očekivanja vjera može dati odgovor: prenesite to cijelom svijetu!" Dakle, dragi blogeri, nemojte odustajati od pisanja, nego potaknite i druge da se uključe u ovaj način evangelizacije i svjedočenja vjere. Sv. Pavao, koji je zaštitnik katoličke štampe, neka bude i naš zaštitnik! |
23.05.2009., subota
Vanjski oblik pobožnosti - 329. dan Pavlove godine Navodeći karakteristike i grijehe ljudi u vrijeme drugog Kristovog dolaska, Pavao piše i slijedeće: "Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti (2 Tim 3,5)iako su se odrekli njezine sile. " Ta me je rečenica i njeno značenje nekako posebno zainteresirala. Koliko danas ima "vanjske pobožnosti", koja se odrekla njezine sile tj. Boga, i koja prema tome i nije pobožnost nego samo obavljanje nekih naučenih rituala? Ima li ta "pobožnost" nekakvog učinka? I u Pavlovo doba bilo je "vjernika" kao i danas, koji to ustvari više nisu. Oni su sačuvati vanjski oblik pobožnosti, poput Židova Isusovog doba, ali srce im je daleko od Boga. Štuju ga samo ustima. Odlaze na hodočašća, crkvene svečanosti, pjevanje u crkvi, daju doprinose, izjašnjavaju se kao kršćani, a u onom drugom dijelu života, koji se ne vidi izvana, sasvim drugačija slika: kad se zatvore crkvena vrata onda nastupa moje carstvo u kojem nema mjesta za Boga. U crkvi sam svima davala ruku i osmijeh, a kod kuće ne razgovaram ni sa svojim mužem. Izmolila sam sve četiri krunice, ali za razgovor sa svojim ostarjelim ocem nemam živaca. Tu vladaju sasvim drugačija pravila. Ta "vanjska pobožnost", o kojoj govori i sv. Pavao, samo je jedan igrokaz, u kojem su vjernici zapravo glumci. Nešto glume, ali to nije njihov život. Mislim da danas ima puno takve "pobožnosti" koja prestaje kad se napusti crkveno dvorište. Međutim, i vanjska pobožnost je jako dobra i potrebna, ako nije gluma i ako izvire iz pobožnog srca. Međutim, doći će čas kad će svi glumci morati skinuti maske i svi ćemo se pokazati pred svima onakvima kakvi jesmo. Bolje bi bilo da već sad skinemo maske i zdušno poradimo na iskrenom odnosu s Bogom i bližnjima. |
22.05.2009., petak
Približavanje Kristova povratka - 328. dan Pavlove godine "Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti (2 Tim 3,1-5)samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni!" O posljednjim danima prije Kristovog drugog dolaska, Pavao opširno piše u 2 Posl. Solunjanima (2 Sol 2). Bit će to konačni obračun između "otajstva bezakonja i otajstva pravde". S približavanjem Kristova povratka zlo će sve snažnije rasti. Otajstvo bezakonja, koje će postići svoj vrhunac pred konac svijeta, već djeluje! Toga smo svjedoci svakog dana. Pa čak i blogu hr. ima sponzorirani boks koji nas bombardira svim mogućim protuvjerskim i pornografskim sadržajima i slikama. Tko ima interesa i u koju svrhu plaćati objavljivanje takvih sadržaja i na neki način sve blogere prisiljavati da preko takvih sadržaja dolaze do blogova? "S jačim ili slabijim intenzitetima “mnogi antikristi” kroz čitavu povijest pokušavaju zavesti i odabrane, a Katekizam Katoličke crkve u poglavlju “o posljednjoj kušnji Crkve” (čije trajanje nije vremenski određeno) govori o “otajstvu bezakonja” u obliku “religijske obmane”, koja će “uzdrmati vjeru mnogih vjernika”, a ljudima će “nuditi prividno rješenje njihovih problema, po cijeni otpada od istine. Vrhovna religijska obmana jest Antikristova obmana, to jest obmana jednog pseudo-mesijanizma, u kojemu čovjek slavi sam sebe umjesto Boga i njegova Mesije, koji je došao u tijelu” (KKC, br. 675). " (fra Ivica Blažević) |
21.05.2009., četvrtak
Izbjegavati prepiranja i svađe - 327. dan Pavlove godine Evo korisnih uputa za svakodnevni život koje Pavao daje svom ljubljenom učeniku Timoteju, a koje mogu jako dobro i nama poslužiti! "Ovo im dozivaj u pamet i zaklinji ih pred Bogom da se ne upuštaju - to je nekorisno - u prepiranja, jer služe samo na propast slušateljima..... A svjetovne i šuplje govore izbjegavaj, jer će oni koji se njima bave tonuti u sve veću bezbožnost, a njihova će riječ izjedati oko sebe kao rak-rana.---- Od mladenačkih strasti bježi! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju i onim što donosi spasenje... A luda i nezauzdana zapitkivanja odbaci, svjestan da rađaju svađama. A sluga se Gospodnji ne smije svađati, (2 Tim 2, 14...)već mora prema svima biti ljubazan, sposoban poučiti i pretrpjeti: protivnike će ukoriti blagošću,... Prepiranja, nadmudrivanja i svađe nikoga neće učiniti boljim niti će ga privesti k vjeri. Više se postiže ljubaznošću, strpljivošću i ljubavlju, bez vrijeđanja protivnika. |
20.05.2009., srijeda
Bog ostaje uvijek vjeran - 326. dan Pavlove godine "Sigurna je ova riječ: (2 Tim 2,11-13)Ako smo s njim umrli, s njim ćemo i živjeti; ako smo ustrajni, s njim ćemo i kraljevati; ako ga se odrečemo, i on će se nas odreći; ako smo nevjerni - on ostaje vjeran! Ne može se, naime, odreći sam sebe." Ovo je opet jedan od brojnih hvalospjeva iz prvog kršćanskog vremena, najvjerojatnije uzet iz obreda krštenja. Izrečena je osnovna istina kršćanskog života: Smrt s Kristom jamči i život s uskrslim Kristom. Ustrajnost u patnji osigurava sudjelovanje u kraljevanju s Kristom, a onoga koji se odriče Krista, i Krist će se njega odreći na Sudnjem danu: "Tko se mene odriče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim" (Mt 10,33) Međutim, logički slijed misli se u slijedećoj rečenici naglo mijenja: Ako smo nevjerni - on ostaje vjeran! Očekivalo bi se da će Krist na ljudsku nevjernost isto odgovoriti nevjernošću, međutim, Božje milosrđe i ljubav ne drži se logike. I to je izvor i temelj nade našeg spasenja! |
19.05.2009., utorak
Krist živi! - 325. dan Pavlove godine "Sjećaj se Isusa Krista koji je uskrsnuo od mrtvih, rođen od Davidova potomstva!" (2 Tim 2, 8) To je jedan od najstarijih oblika vjerovanja. Temeljna je misao: Isus živi! Njegov put kroz patnje i smrt do uskrsnuća također je put spasenja njegovih učenika (fra Ljudevit Rupčić) Rado se sjećam bivše naše "kolegice blogerice" Ane Orleans (nažalost prestala je pisati i ugasila blog), koja je svoje postove i komentare gotovo uvijek započinjala usklikom: Bog živi! Ana, gdje si? Vrati se jer nam nedostaješ! |
18.05.2009., ponedjeljak
Šalji dalje ! - 324. dan Pavlove godine "Ti se, dakle, sine moj,/blockquote> (2 Tim 2,1-2) Pravu vjeru koja je nama dana, treba prenositi dalje. Ako jedan od nas zakaže, nedostajat će jedna karika u tom lancu predaje. I Timotej je prvu vjersku poduku dobio od svoje majke Eunike, a i njoj je vjeru prenijela njena majka Loida. Apostoli i drugi Isusovi učenici i svjedoci, koji su čuli Isusovo propovijedanje, to su prenosili dalje svojim učenicima a ovi opet daljnjim naraštajima. Tako se Radosna vijest prenosi Predajom. Tako je vjera stigla i do nas. Katolička Crkva, za razliku od protestanata, priznaje i Tradiciju tj. Predaju, kao Riječ Božju, dakle, ne samo sv. Pismo. Sv. Pavao na više mjesta u poslanicama naglašava važnost predaje: »Prema tome, braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno« (2. Solunjanima 2,15). »Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji besposliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas« (2. Solunjanima 3,6). Pismo i Tradicija (Predaja) proistječu iz istoga vrela Objave. Radi se o dva različita načina prenošenja iste Objave. Pismo je Božja Riječ pismeno ustaljena. Tradicija pamti i njeguje ozračje u kom je nastalo Pismo. O odnosu Pisma i Predaje govori dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei Verbum (2. vat. koncil 1965. g.): 8. Sveta predaja Apostolska propovijed, koja je na osobit način izražena u nadahnutim knjigama, morala se neprekinutim slijedom sačuvati sve do dovršetka vremena. Stoga apostoli, predajući ono što su i sami primili, opominju vjernike da drže predaje koje su naučili ili iz govora ili iz poslanice (usp. 2 Sol 2, 15) i da se bore za vjeru koja im je jednom predana (usp. Jd 3). A ono što su apostoli predali obuhvaća sve što koristi za svet život Božjega naroda i za rast njegove vjere. I tako Crkva u svom naučavanju, životu i bogoštovlju postojano održava i svim naraštajima prenosi sve što ona jest, sve što vjeruje. Ta Predaja koja potječe od apostola uz prisutnost Duha Svetoga u Crkvi napreduje, raste naime zapažanje kako predanih stvari tako i riječi: na temelju razmatranja i proučavanja onih koji vjeruju i o tom u svom srcu razmišljaju (usp. Lk 2, 19.51); zatim, na temelju u srcu doživljena razumijevanja duhovnih stvari; a i na temelju navješćivanja onih koji su s nasljedstvom biskupstva primili i pouzdan milosni dar istine. Crkva naime tijekom stoljeća stalno teži k punini božanske istine dok se u njoj ne ispune Božje riječi. Naučavanje Svetih Otaca svjedoči o životvornoj prisutnosti te Predaje: njezino se bogatstvo slijeva u praksu i život Crkve vjernice i moliteljice. Po istoj Predaji Crkva dolazi do poznavanja cjeline kanona Svetih knjiga; po njoj se samo Sveto pismo u Crkvi prodornije shvaća i biva bez prestanka djelotvorno. Tako Bog, koji je jednoć progovorio, bez prekida razgovara sa Zaručnicom svoga ljubljenog Sina; i Duh Sveti, po kojem se živa riječ Evanđelja razliježe u Crkvi i po njoj u svijetu, uvodi svoje vjerne u svu istinu te čini da u njima obilno stanuje riječ Kristova (usp. Kol 3, 16). 9. Odnosi između Pisma i Predaje Sveta predaja i Sveto pismo usko su dakle međusobno povezani i združeni. Oboje naime proistječe iz istog božanskog vrutka i na neki se način stapa u jedno i teži istome cilju. Naime, Sveto pismo je Božji govor, jer je pod dahom Duha Svetog pismom ustaljen; a Sveta predaja riječ Božju, koju Krist Gospodin i Duh Sveti povjeriše apostolima, cjelovito prenosi njihovim nasljednicima da je oni — vođeni svjetlom Duha istine — svojim navješćivanjem vjerno čuvaju, izlažu i šire. To je razlog da Crkva svoju sigurnost o svim objavljenim stvarima ne crpi samo iz Svetoga pisma. Zato oboje valja primati i častiti jednakim čuvstvom pobožnosti i štovanja. |
17.05.2009., nedjelja
Raspirimo milosni dar Božji koji je u nama - 323. dan Pavlove godine "Pavao piše Timoteju da ga se "bez prestanka - noć i dan" sjeća u svojim molitvama i potiče ga da raspiri Božju milost koja je u njemu. "Zato ti pripominjem da raspiriš Božju milost koja je u tebi polaganjem mojih ruku. Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, Prema tome ne stidi se svjedočanstva za našega Gospodina..." (2 Tim 1, 6-8)već duh snage, ljubavi i trijeznosti. Razmišljam kako je velika većina našeg naroda krštena. Svi smo tada dobili obilje milosti i Božjih darova, koji su nam trebali pomoći da postanemo zreli kršćani. Međutim, tu krsnu vatru, koja je zapaljena u našim dušama, trebalo je održavati i, kako kaže sv. Pavao, raspirivati, da gori sve bolje i više. Nitko ne smije nikoga suditi niti procjenjivati, ali po plodovima se ipak može zaključiti, kakvo je neko stablo: da li rodi dobre ili loše plodove. Izgleda kao da se ta vatra, zapaljena Duhom svetim u našim srcima, u mnogima od nas polako ali sigurno gasi ili jedva tinja, a trebala bi gorjeti i grijati i osvjetljavati ovaj naš svijet. Budući da nam je Bog dao duha snage i ljubavi, a ne bojažljivosti, trebali bismo snažno svjedočiti za našega Gospodina i "izvikivati Evanđelje svojim životom", kao što to lijepo piše Merkati u svom postu. |
16.05.2009., subota
Zahvaljujem Bogu .... - 322. dan Pavlove godine "Zahvaljujem Bogu kojemu služim, kao i moji pređi, čistom savjesti ...." (2 Tim 1,3) Zahvaljivanje je na poseban način obilježavalo Pavlov život. On zahvaljuje Bogu za vjeru svojih učenika i za sve milosti darovane i njima i njemu u Isusu Kristu. Zahvaljuje za cijeli svoj život, pa i onaj prije obraćenja, jer sve što je radio, radio je po svojoj savjesti i iz ljubavi prema svom Bogu. Navikli smo nekako govoriti o Pavlovom obraćenju, premda biblijski gledano to baš i nije najprikladniji izraz za ono što se s njim dogodilo jer je on bio pravi vjernik i prije "obraćenja". Uvijek je služio Bogu: prije kao ortodoksni farizej živio je pobožno, čitao svete knjige. molio se i darivao siromahe, a poslije, kad mu je Bog čudesno otvorio oči, počeo je vjerovati u Isusa Krista i postao njegov apostol. Jedan te isti je to Bog, kome on ovdje zahvaljuje; njemu je uvijek služio čistom savjesti: i kad je progonio kršćane i kad je sam postao kršćaninom. Bilo bi zanimljivo saznati koliko puta sv. Pavao u svojim pismima zahvaljuje Bogu. Možda je to netko i izbrojio i brojka je sigurno velika. »U molitvi ustrajte, bdijte u njoj sa zahvaljivanjem« (Kol 4, 2), "Prije svega zahvaljujem Bogu svome po Isusu Kristu za sve vas, što se vjera vaša hvali po svem svijetu....( Rim 1,8 )" " Bez prestanka zahvaljujem za vas i sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našeg Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potupno upoznate.."( Ef 1, 16-19) "Neprestano zahvaljujem svome Bogu za vas na milosti koja vam je dana u Kristu Isusu. (1 Kor 4) "Zahvaljujem Bogu svome uvijek kad te se sjećam u svojim molitvama...."(Flm 4) i još puno, puno takvih riječi prepunih zahvale. A razloga za zahvaljivanje ima svud oko nas ali i u nama samima. Cijeli naš život jedan je veliki razlog za zahvaljivanje Bogu. Uvjerena sam da bi svatko od nas mogao o tome napisati cijelu jednu knjigu. Zahvali srcem prepunim, zahvali Ocu svetomu, zahvali jer ti je dao Isusa, sina svog. I sad neka slab kliče: 'Ja sam jak!', a siromah: 'Ja sam bogat!', zbog onog što mi Bog učini. |
15.05.2009., petak
2. poslanica Timoteju - 321. dan Pavlove godine Druga poslanica Timoteju pisana je iz posljednjeg Pavlovog zatočeništva, neposredno prije njegove smrti. To je vremenski zadnja napisana poslanica. Svom najdražem učeniku Pavao daje posljednje upute, kako vršiti pastirsku službu u teškim vremenima u kojima se nalazila tadašnja efeška Crkva. Trebalo je sačuvati zdrav nauk i suprotstaviti se krivim naukama, čuvati jedinstvo i ne dozvoliti da se ugasi vjerski žar i uzoran život. U ovoj poslanici istaknute su iste stvari kao i u prvoj, samo s više osobnog žara i nježnosti, što je možda posljedica iščekivanja skore smrti. To je Pavlov "labuđi pjev" i njegova duhovna oporuka. Obje poslanice Timoteju kao i poslanica Titu ( pastoralne poslanice) u nekim se stvarima razlikuju od ostalih Pavlovih poslanica. Prvenstveno je riječ o stilu, zatim o upotrebi nekih novih riječi koje Pavao inače nigdje ne upotrebljava. Ima još nekih činjenica, koje potiču stručnjake na razmišljanje, da Pavao možda i nije autor ovih triju poslanica. Možda ju je napisao neki Pavlov učenik u Pavlovom duhu i pod njegovim imenom. Međutim, to nikako ne umanjuje ni nadahnutost ni vrijednost ovako napisanih poslanica. |
14.05.2009., četvrtak
Najljepša molitva - 320. dan Pavlove godine "Teži svim silama za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, blagošću! Bij plemenitu bitku vjere, postigni vječni život u koji si pozvan i za koji si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima! Naređujem ti pred Bogom koji svemu daje život i pred Kristom Isusom koji je pred Poncijem Pilatom dao lijepo svjedočanstvo, da vršiš ovu zapovijed neporočno i besprijekorno do dolaska našega Gospodina Isusa Krista, što će ga u svoje vrijeme pokazati blaženi i jedini Vrhovnik, (1 Tim 6,11-16)Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlost, kojega nitko od ljudi nije vidio i ne može vidjeti. Njemu čast i vječna vlast! Amen." "Za koje si dao lijepo priznanje pred mnogim svjedocima..." ovo se vjerojatno odnosi na ispovijed vjere kod krštenja, jer je Timotej kršten kao odrastao čovjek, ili kod primanja biskupskog ređenja. Mi smo većinom kršteni kao mala djeca, ali smo sigurno svoja krsna obećanja i zavjet svijesno ponovili više puta počevši od dana Prve pričesti. Pavlove se misli uvijek svršavaju i smiruju u molitvi, tako i ovdje. Ova je molitva oblikovana kao hvalospjev jedinomu Bogu kome pripada vrhovna vlast nad svemirom i vječnošću. Hvalospjevi su zaista krasne molitve. A koje su molitve najljepše, kazuje ova priča Anthonyija Melloa: Jedne večeri dosta kasno primijeti neki siromašni seljak, na putu kući sa tržnice, da nema kod sebe svog molitvenika. Tada, usred šume, raspukne mu se kotač kola na dva dijela. I bio je vrlo žalostan da taj dan završava a da nije izrekao svoje omiljene molitve. Molio je: "Gospodine, učinio sam nešto šašavo, jutros rano sam izašao iz kuće a da nisam uzeo svoj molitvenik, a pamćenje mi je tako loše, da ne znam ni jednu molitvu napamet. I zato ću ovo učiniti: Sasvim polagano ću izrecitirati cijelu abecedu pet puta, i ti, koji poznaš sve molitve, možeš slova tako složiti da možeš napraviti molitve kojih se ja ne mogu sjetiti." I Gospodin reče anđelu: "Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je najljepša jer dolazi iz jednostavnog i iskrenog srca." |
13.05.2009., srijeda
Poruka bogatašima - 319. dan Pavlove godine Upravo se ove godine navršava 800 godina otkako je asiški siromah postavio temelje franjevačkog reda. Evo što sv. Pavao poručuje bogatašima: "Bogatašima ovog svijeta prenesi ... - da ne budu bahati, ... - da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, ... - da iskazuju dobročinstva, ... - da budu bogati djelima ljubavi, ... - da budu darežljivi i podatni, da tako sebi zgrću sigurno blago za budućnost kako bi postigli pravi život." (1 Tim 6, 17-19) Sv. Pavao ne traži od bogataša da se odreknu svog imetka kao što je to učinio sv. Franjo, koji se je odrekao sve obiteljske imovine i živio isključivo od darova svog Nebeskog Oca. Nismo svi pozvani na tako radikalno nasljedovanje Isusa, ali svi smo pozvani ljubiti Boga i bližnjega svim srcem. Oni koji imaju veće bogatstvo pozvani su da više dijele i darivaju potrebnima. Pravo bogatstvo se stiče djelima ljubavi. |
Hodočašće MVKO u Mariju Bistricu U subotu 16. o.mj. svi ćemo se okupiti na hodočašću u Mariji Bistrici! Program hodočašća i druge obavijesti možete, ako još niste, pročitati u informativnom listiću OVDJE |
12.05.2009., utorak
Stav prema novcu - 318. dan Pavlove godine "Ništa, naime, nismo donijeli na ovaj svijet, (1 Tim 6,6-11)tako da ništa ne možemo iz njega iznijeti. A kad imamo hranu i odijelo, tim budimo zadovoljni! A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je pohlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe teškim mukama. Ali ti, o čovječe Božji, bježi od toga! Jako dobar tekst, koji na neki način objašnjava uzroke i ove naše današnje krize. Svakoj ekonomskoj krizi prethodi moralna kriza. Da nema te proklete pohlepe za novcem i trke za profitom na svaki način i pod svaku cijenu, ne bismo danas bili u globalnoj gospodarskoj i novčarskoj krizi. Propadaju finacijske institucije, zatvaraju se poduzeća a radnici se sele na burzu rada. Dok su se bogataši bogatili, profit je bio samo njihov, a sada svoje promašaje i krive poteze prebacuju na leđa svih nas. Neki zaboravljaju da ništa neće moći odnijeti s ovog svijeta. Dan, kada će biti pozvani da polože račune pred svojim Gospodarom, sigurno će doći. Kada? Možda još noćas: "Luđače,... još ove noći zatražit će ti se natrag duša. Kome će pripasti ono što si skupio? Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne obogaćuje se pred Bogom." Lk 12, 20_21) Milosrdni Isuse, učini me spremnom za Dan tvog dolaska! Hvala!!!!!!!! |
11.05.2009., ponedjeljak
Odnosi u kršćanskoj zajednici - 317. dan Pavlove godine Crkva je Božja obitelj i kao u svakoj obitelji tako i ovdje među članovima mora postojati ljubav, međusobno pomaganje i tolerancija. Odnos prema mladima, starima, udovicama, svećenicima i robovima mora biti nadahnut ljubavlju i nježnošću. O tome govori pisac 1. poslanice Timoteju u 4, 5. i 6. poglavlju ( posljednja 3 poglavlja). Evo nekoliko citata: "Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti! Štoviše, budi uzorom vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!..... Na starca se ne otresaj, nego ga opomeni kao oca, mladiće kao braću, starice kao majke, djevojke kao sestre u svoj čistoći...... Poštuj udovice koje su prave udovice! Ako koja udovica ima djece ili unučadi, neka ova najprije nauče udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji, to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima, jer je to ugodno pred Bogom. ..... Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine, zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika.... Starješine (preziteri) koji dobro upravljaju, osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom, treba smatrati dostojnima dvostruke časti. Pismo naime, veli: Ne zavezuj usta volu koji vrše! i još: Radnik zaslužuje svoju plaću. Tužbe protiv svećenika ne primaj osim na osnovu dvaju ili triju svjedoka.... Svi koji su pod jarmom ropstva neka smatraju svoje gospodare vrijedne svake časti, da se ne grdi ime Božje i naša nauka!" Sve ove upute čine mi se i danas aktualne i primjenjive u suvremenom društvu. |
10.05.2009., nedjelja
Isus u središtu - 316. dan Pavlove godine "Ovo ti pišem u nadi da ću uskoro doći k tebi; a ako bi se moj dolazak usporio, znaj kako ti se treba vladati u kući Božjoj, koja je Crkva živoga Boga, stup i podloga istine. Bez sumnje, uzvišena je tajna prave vjere: Onaj koji je tijelom očitovan (1 Tim 3,14-16)Duhom je opravdan, anđelima pokazan, poganima propovijedan, u svijetu vjerovan, u slavu uznesen." Ovo je još jedan od mnogih hvalospjeva prve kršćanske Crkve. Mogla bi to biti i ispovijest vjere. U izvorniku to je pjesma puna ritma i vjerojatno se pjevala na liturgijskim sastancima. Po svom sadržaju prikladna je za liturgijsko slavlje, jer su u njoj sadržane sve bitne stavke Kristovog otajstva. Nažalost, na našim misama često se pjeva puno toga neprikladnog. Izgleda kao da je svrha glazbe i pjevanja "da se uljepša misa". Međutim, uloga pjesme na misi je da rasvijetli i vjernicima približi sam sadržaj slavljenog otajstva: ne da ga "uljepša i obuče", nego da ga razotkrije! Isus Krist je središte Crkve i središte naše vjere! i prema toj istini trebamo mijenjati i usmjeravati svoj život, svoje navike i svoje korake! |
09.05.2009., subota
"Izbjegavaj svjetovne i babama svojstvene priče!" - 315. dan Pavlove godine Kapelica obitelji Sedmak Milivoja na njihovom privatnom posjedu u Lukavcu nedaleko Vel. Gorice "Svako je stvorenje Božje dobro, i ništa ne treba odbaciti ako se uzima sa zahvalnošću; posvećuje ga naime Božja riječ i molitva.... Izbjegavaj svjetovne i babama svojstvene priče! Mjesto toga vježbaj se u pobožnosti! Tjelovježba donosi malu korist, a pobožnost donosi potpunu korist, jer joj pripada obećanje života - života sadašnjega i budućega." ( 1 Tim 4, 1-8) Pavao ističe da je sve stvoreno po svojoj prirodi dobro, da ne treba ništa odbacivati, nego ga treba samo ispravno koristiti. A to i jest tako. Ne ćemo zabranjivati upotrebu noža samo zato što ga je netko zloupotrijebio. Nožem se može ubiti čovjeka, ali mu se može i odrezati šnita kruha i nahraniti ga. Tako je sa svim stvarima. Nažalost, danas se mnoge stvari namijenjene čovjekovom dobru, sve više zloupotrebljavaju. Premda ovdje kaže da tjelovježba donosi malu korist, Pavao je i te kako cijenio tjelovježbu i sport. U svojim poslanicama često se služi slikama iz arene ili sa sportskih trkališta, spominje lovor vijenac itd. Te su mu stvari i te kako bile poznate. Ovdje uspoređuje tjelovježbu sa vježbom pobožnosti. U toj usporedbi tjelovježba je sigurno manje važna od pobožnosti. I moram priznati da me je ugodno iznenadilo, koliko je Pavao konkretan i svakodnevan u svojim razmišljanjima. Znao je on koliko štetne mogu biti razne babske priče i ogovaranja, zato upozorava: "Izbjegavaj svjetovne i babama svojstvene priče! Mjesto toga vježbaj se u pobožnosti!" Eto i meni pouke za ovaj dan! Mislim da je ovo jako važno za naš svakodnevni kršćanski život. Umjesto da se bavima tuđim životima, vježbajmo sami sebe u pobožnosti! |
08.05.2009., petak
Svećenici i đakoni - 314. dan Pavlove godine U 2. poglavlju 1. Poslanice Timoteju Pavao ponovo piše o ponašanju žena na vjerskim sastancima. Međutim, o tome sam već pisala čitajući prethodne poslanice koje se uz ostalo bave i tim pitanjem: 1 Kor 7 i 11; Ef 5 i Kol 3. Pavlovo stajalište je uvijek isto: on nema namjeru mijenjati društvenu ulogu žene onog doba, već ju prihvaća kao činjenicu, ali joj daje kršćansku dimenziju: on naglašava da u Božjim očima nema razlike između muškarca i žene. Jednako su vrijedni. To je ipak bio veliki napredak u ono doba pa čak i obzirom i na Židove. Poznato je da su židovski muškarci svakodnevnom molitvom zahvaljivali Bogu što nisu žene. Osim toga, Pavao potpuno izjednačava muška i ženska prava i dužnosti u bračnim odnosima - nema dominacije jednog nad drugim. U 3. pogl. 1. Timoteju čitamo kakvi trebaju biti službenici oltara: Svećenici: "Tko teži za crkvenom nadgledničkom službom, (1 Tim 3,1-7)čezne za uzvišenom službom. Prema tome, nadglednik (episkopos) mora biti: besprijekoran, samo jedanaput ženjen, trijezan, razborit, otmjen, gostoljubiv, sposoban za počavanje. Ne smije biti goropadan ni svadljivac, već blag, tuđ prepirci i lakomstvu. Treba da dobro upravlja svojom kućom i drži svoju djecu u podložnosti s punim dostojanstvom - a ako tko ne zna upravljati svojom kućom, kako će se brinuti za Crkvu Božju? - Neka ne bude novoobraćenik, da se ne bi uzoholio te upao u istu osudu kao i đavao! A treba da ima i od onih vani lijepo svjedočanstvo, da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku." Od đakona se traže slična svojstva kao i od svećenika. Male razlike dolaze od posebnosti đakonske službe. Oni su uz propovijedanje bili zaduženi i služenjem siromašnim i bolesnim kršćanima, a upravljali su i crkvenim dobrima i dijelili milostinju: "Isto tako treba da đakoni budu ozbiljni ljudi - ne dvoznačni u riječima, ne skloni mnogom vinu, ne odani prljavom dobitku - koji čvrsto drže tajnu vjere s čistom savješću." Kad bolje promislim, sva ta svojstva trebala bi resiti i svakog od nas koji se dičimo svojim kršćanstvom! |
07.05.2009., četvrtak
Bog hoće da se svi ljudi spase - 313. dan Pavlove godine Tvoja Riječ, Gospodine, neka rasprši mrak u našim glavama i srcima.... Nakon što je Pavao Timoteju žarko preporučio, gotovo naredio, da se obavljaju molitve, zazivi, prošnje, zahvaljivanja za sve ljude, u slijedećim recima on objašnjava, zašto treba moliti i zašto za sve ljude: "To je dobro i ugodno pred Bogom Spasiteljem našim, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do potpune spoznaje istine. - Jer jedan je Bog, to što je u svoje vrijeme objavljeno. jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju - Zato sam ja bio postavljen propovjednikom i apostolom - istinu velim, ne lažem! - učiteljem pogana u pravoj vjeri." (1 Tim 2, 3-7) Dakle, moliti moramo da svi ljudi dođu do spoznaje pravog Boga. Naglasak je na "spoznaji" ali i na "svi ljudi". Krist je umro za sve i želi da se svi ljudi spase. To je bila novost za Židove koju oni nisu htjeli prihvatiti. Smatrali su da je spasenje rezervirano samo za njih i ni za koga drugog. Ali i ta "novost" bila je stoljećima u Pismima najavljivana. Pavao je o tome govorio i propovijedao i zato su ga mrzili i pokušavali ubiti., a pogani su se radovali saznavši od Pavla, da je i njima Bog namijenio spasenje. Bog je dao sebe svim ljudima, otvorio je rajska vrata da mogu ući svi koji žele, daje da sunce sija i kiša pada i dobrima i zlima, pa tko smo mi onda da dijelimo ljude na crne i bijele, na dobre i zle, na ovakve i onakve..... Ako netko nije slušao govor vlč. Sudca o ljubavi i kakva ona treba biti, može to pročitati ovdje. |
06.05.2009., srijeda
Molitva za političare - 312. dan Pavlove godine U nastavku čitanja 1. posl. Timoteju dolazi tekst kao naručen za ovo naše predizborno vrijeme: Pavao, naime, moli Timoteja da potakne molitve za kraljeve i za sve koji su na višem položaju.... Evo svetopisamskog teksta: " Prije svega molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za kraljeve i za sve koji su na višem položaju, da mognemo provoditi tih i miran život To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem našim, ....u punoj pobožnosti i dostajanstvu. Hoću, dakle, da ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke." (1 Tim 2, 1-8) Dakle, za političare i za sve koji su na višim položajima trebamo moliti, da dostojno ispune svoju zadaću, a prema gornjem tekstu, njihova je zadaća da se pobrinu za mir i red u društvu, da svi možemo živjeti tihim i mirnim životom, u dostojanstvu i pobožnosti. Gledajući i slušajući ovo silno mnoštvo kandidata na lokalnim izborima za odgovorne društvene funkcije, mogli bismo biti jako zadovoljni: Ma pogledaj samo, koliko ljudi želi služiti i raditi za dobrobit nacije! Međutim, iskustvo mi govori nešto drugo, u što dugo nisam htjela vjerovati, ali sada na kraju ipak sam i ja došla k pameti: većina ih se ne natječe iz ideala i za ideale, nego više za funkcije koje nose osobnu korist, prema predizbornom sloganu jednog šaljivđije: Meni će sigurno biti bolje, a vama će biti isto kao i prije! Zato udružimo "prošnje,molitve, zazive, zahvaljivanja" da između kandidata pronađemo i izaberemo one koji će htjeti raditi za dobrobit Lijepe naše i svih njenih stanovnika. (P.S. Baš me zanima hoće se itko (ili nitko) odazvati tom pozivu na molitvu za političare!) |
05.05.2009., utorak
Životni hvalospjev Bogu - 311. dan Pavlove godine Koliko god prolazile godine i Pavao bivao sve stariji, sve je veća njegova zahvalnost i divljenje zahvatu Božjeg milosrđa koje je doživio na putu u Damask. U 1. poslanici Timoteju čitamo njegov prekrasan hvalospjev Božjem milosrđu: "Zahvalan sam Onomu koji mi dade snagu - Kristu Isusu, Gospodinu našemu - jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik. Ali pomilovan sam jer sam to u neznanju učinio, još u nevjeri. I milost Gospodina našega preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavlju, u Kristu Isusu. Vjerodostojna je riječ i vrijedna da se posve prihvati: Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan sam zato da na meni prvome Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni. A Kralju vjekova, (1 Tim 1,12-17)besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu čast i slava u vijeke vjekova. Amen! Kako u tim riječima prepoznajemo i svoj život!!! Cijela vječnost neće biti dovoljno duga da ti zahvalimo, Gospodine! O ljubavi ja pjevam, o Isusu mom Kralju, i želim mu reći koliko mi znači, i za njega čuvam najljepše riječi. On je moj Bog, moja nada moje sve. Sve oblake i suze mi briše, u vječnosti život mi čuva. |
04.05.2009., ponedjeljak
Timotej, najvjerniji Pavlov suradnik - 310. dan Pavlove godine Tko je bio Timotej? U kakvom odnosu je bio sa sv. Pavlom? Zašto mu je sv. Pavao uputio čak dvije poslanice? Malo ću ponoviti gradivo: Timotej je bio najvjerniji Pavlov suradnik i pomoćnik. Rodom je bio iz Listre u Maloj Aziji, a to je područje današnje Turske. Otac mu je bio poganin Grk, a majka pokrštena Židovka. Tolika je bila njezina vjera i značaj u kršćanskoj zajednici, da to čak i Pavao spominje u svojoj 2. poslanici Timoteju, navodeći i njezino ime. Ona se zvala Eunika, a njezina majka, dakle Timotejeva baka, isto pobožna vjernica, zvala se Loida. Od pobožne bake i majke postao je i pobožan unuk i sin.To je i onda kao i sada bio najbolji način prenošenja vjere. Pavao odabire Timoteja za svog suradnika na početku svog drugog misijskog putovanja i to na preporuku kršćanske zajednice Timotejeve rodne Listre. Mladić je tamo bio na dobrom glasu (Dj 16,1-3). Od tada Timotej prati Pavla na njegovim putovanjima i proživljava s njime sve patnje na koje je često nailazio. Bio mu je pratilac, pomoćnik, sin, ljubljeno i vjerno dijete u Gospodinu, produžena ruka, živo pismo, dakle sve u svemu. Sve patnje i napore je izdržao premda je bio slabog zdravlja i bolesnog želuca (1 Tim 5,22). Prema onome, kako Pavao o njemu govori u svojim poslanicama i kako mu se obraća u poslanicama koje njemu upućuje ( 1. i 2. poslanica Timoteju), može se zaključiti da je Pavao Timoteja posebno volio i cijenio i da je ta ljubav i poštovanje bilo uzajamno. Nakon Pavlovog procesa u Rimu, Timotej se vraća na istok gdje ga Pavao postavlja za biskupa crkve u Efezu (1. Tim 4,14 i 2. Tim 1,6). Prema podatku kojeg spominje poslanica Hebrejima ( Hebr 13,23) i Timotej je iskusio zatočeništvo, ali je ubrzo bio oslobođen. Pavao ga u teškim okolnostima drugog rimskog sužanjstva kao najmilijeg i najvjernijeg suradnika poziva u Rim. Upućuje mu čak dvije svoje poslanice. U prvoj ga kao mladog crkvenog starješinu u Efezu upozorava, da bude budan protiv krivih učitelja. U drugoj poslanici sv. Pavao, predosjećajući skori svršetak, potiče vjernog suradnika Timoteja da sve sile posveti Evanđelju te da čuva pravovjerje. Tu poslanicu mnogi smatraju Pavlovom duhovnom oporukom. Prema predaji pretrpio je mučeničku smrt za vrijeme cara Nerona. Zaštitnik je i pomoćnik kod bolesti želuca. Spomendan sv. biskupa Timoteja Crkva slavi 26. siječnja, odmah iza proslave Pavlovog obraćenja. Kamo sreće da i danas naši svećenici imaju takvih suradnika! |
03.05.2009., nedjelja
Pastoralne poslanice - 309. dan Pavlove godine 1. i 2. posl. Timoteju i posl. Titu čine posebnu skupinu poslanica koje se nazivaju pastoralne poslanice. Nisu upućene nekoj kršćanskoj zajednici nego izravno dvojici Pavlovih učenika. Sve tri su napisane sličnim stilom i približno u istom vremenskom razdoblju. Sadrže Pavlove upute njegovim vjernim suradnicima Timoteju i Titu, kako postupati u rješavanju različitih crkvenih problema i kako sačuvati vjeru od krivovjerja i zabluda. Pretpostavlja se da su napisane oko 65. godine, kad Pavao već osjeća skori odlazak s ovog svijeta i daje posljednje upute svojim nasljednicima. Međutim, kada su stvarno napisane te poslanice ( po nekima puno kasnije) i da li ih je napisao Pavao ili neki njegovi učenici, možda i dvadesetak godina poslije njegove smrti, u tome se istraživači ne slažu. To i danas otvoreno pitanje ni na koji način ne umanjuje značaj i vrijednost ovih poslanica jer se one svojom porukom nadovezuju na ostale Pavlove poslanice i upotpunjuju ih. Crkva ih je uvijek cijenila i uvrstila ih je među svoje svete knjige. |
02.05.2009., subota
Nijedan dan bez sv. Pisma! - 308. dan Pavlove godine Gutenbergova Biblija (1455.g.) najstarija je knjiga sačuvana iz Zapadne kulture. Knjiga je kasnije ukrašavana minijaturama i inicijalima. Nula dies sine linea - iliti u mom slučaju - nijedan dan bez sv. Pavla. I moram priznati, što dani više odmiču, to mi je sve lakše ovo moje druženje sa poslanicama sv. Pavla. Na početku mi je sve bilo nepoznato i strano, a sada mi se čini kao da bih i ja bez problema mogla napisati neku poslanicu, kao što su vjerojatno i Pavlovi učenici sami napisali neke od ovih koje se danas pripisuju sv. Pavlu. U svakoj poslanici ima i nešto novo, neki novi podaci ili pojedinosti, ali je duh i osnovna misao ista i provlači se kroz sve poslanice. Osim toga mnoge se pouke, poticaji i vijesti ponavljaju iz poslanice u poslanicu. I još par poticajnih redaka na kraju druženja s Drugom poslanicom Solunjanima: "Braćo, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili, bilo usmeno, bilo pismeno! Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac naš, koji nas je ljubio i po milosti nam dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u dobrom djelu i riječi! (2 Sol 2, 15-17) A sam Gospodin, izvor mira, neka vam dadne mir uvijek i u svemu! Neka Gospodin bude s vama svima! (2 Sol 3,16) |
01.05.2009., petak
Himna radu - 307. dan Pavlove godine Sv. Pavao bio je izučeni izrađivač šatora i sl. predmeta "Naređujemo vam, braćo, u ime našega Gospodina Isusa Krista da se klonite svakoga brata koji bespoliči i ne slijedi predaju koju ste primili od nas. Ustinu, sami znate kako treba da nas nasljedujete. Nismo među vama ljenčarili niti smo badava jeli ičiji kruh. Naprotiv, radili smo trudno i umorno, noć i dan, da ne padnemo komu od vas na teret. Ne kao da na to ne bismo imali pravo, već da vam sami sebe damo za primjer da nas nasljedujete. Zbilja, kad smo bili kod vas, naredili smo vam ovo: ako tko neće da radi, neka i ne jede! Sad čujemo da neki među vama besposličare, da uopće ništa ne rade, već se bave ispraznim stvarima. Takvima naređujemo i opominjemo ih u Gospodinu Isusu Kristu da rade s mirom i jedu svoj vlastiti kruh. A vi, braćo, nemojte malaksati pošteno radeći!" ( 1 Sol 3,6-12)Ako je itko imao pravo ovako govoriti, onda je to bio sv. Pavao! On je zaista svoj kruh zarađivao vlastitim rukama i cijelog se života borio da izađe na kraj s "izdacima i primicima" bez tuđe pomoći. A imao je pravo na plaću i drugim širiteljima Radosne vijesti nije ju osporavao. Samo je sebi to uskraćivao, želeći time zadržati potpunu slobodu u radu. Ipak, Filipljani su bili iznimka. Od njih, samo od njih primio je izvjesnu pomoć, kad mu je bilo najteže. Kao svaki pravovjerni Židov, farizej, otac je Pavlu dao dobro vjersko obrazovanje, ali ga je poslao i da izuči zanat. Tako je Pavao bio izrađivač šatora, pokrivača, zastora, sedla i sličnih predmeta od kozje dlake i kože. Na svojim putovanjima u Korintu je upoznao supružnike Priscilu i Akvilu, koji su bili od istog zanata, i to je bio jedan od razloga zašto je Pavao izabrao baš njihovu kuću za svoje privremeno boravište. S njima je radio i zarađivao i za sebe ali i za druge potrebite. Ova mala novozavjetna himna radu dobro se uklapa u današnji Praznik rada. Ne bi bilo loše da su je sindikalci pročitali na maksimirskom druženju. Bez sumnje, i sv. Pavao bi mogao biti dostojan zaštitnik radnika i njihovih prava. |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.