Crkva je Božja obitelj i kao u svakoj obitelji tako i ovdje među članovima mora postojati ljubav, međusobno pomaganje i tolerancija. Odnos prema mladima, starima, udovicama, svećenicima i robovima mora biti nadahnut ljubavlju i nježnošću. O tome govori pisac
1. poslanice Timoteju u 4, 5. i 6. poglavlju ( posljednja 3 poglavlja).
Evo nekoliko citata:
"Neka te nitko ne prezire zbog tvoje mladosti!
Štoviše, budi uzorom vjernicima u riječi,
u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći!.....
Na starca se ne otresaj, nego ga opomeni kao oca,
mladiće kao braću, starice kao majke,
djevojke kao sestre u svoj čistoći......
Poštuj udovice koje su prave udovice!
Ako koja udovica ima djece ili unučadi,
neka ova najprije nauče
udovoljavati dužnostima ljubavi prema svojoj obitelji,
to jest za primljena dobročinstva uzvraćati svojim roditeljima,
jer je to ugodno pred Bogom. .....
Ako se tko za svoje, osobito za ukućane, ne brine,
zanijekao je vjeru; gori je od nevjernika....
Starješine (preziteri) koji dobro upravljaju,
osobito one koji se bave propovijedanjem i poukom,
treba smatrati dostojnima dvostruke časti.
Pismo naime, veli: Ne zavezuj usta volu koji vrše! i još:
Radnik zaslužuje svoju plaću.
Tužbe protiv svećenika ne primaj osim na osnovu dvaju ili triju svjedoka....
Svi koji su pod jarmom ropstva
neka smatraju svoje gospodare vrijedne svake časti,
da se ne grdi ime Božje i naša nauka!"
Sve ove upute čine mi se i danas aktualne i primjenjive u suvremenom društvu.