Molitveni vijenac Kraljice obitelji

12.03.2009., četvrtak

Fra Ivan Dugandžić o Pavlovoj godini / 2. dio - 257. dan Pavlove godine

Image and video hosting by TinyPic

..... - Pavao u zatvoru ..... -

(Nastavak prethodnog posta)

Tajna neviđenog apostolskog žara

Svaka prava duhovna veličina ima svoju tajnu kojom se hrani i iz koje crpi snagu za svoje djelovanje. Tek u svjetlu te tajne moguće je shvatiti nesebičan, plodan i uspješan život velikih ljudi. Nije primjerice teško nabrojiti što je sve Pavao učinio u relativno kratkom vremenu svojega djelovanja. Ako njegovo Prvo misijsko putovanje datiramo u godinu 48./49., a njegovo uhićenje u Jeruzalemu u 58. posl. Kr., onda je to nepunih deset godina aktivnosti. A za to relativno kratko vrijeme prokrstario je Ciprom, Malom Azijom i Grčkom do Makedonije te u svim većim gradovima navijestio evanđelje i osnovao kršćanske zajednice. Većinu tih zajednica ponovo je posjetio barem jednom, a neke i nekoliko puta. Neki je pedantni Nijemac izračunao da je u službi evanđelja samo na kopnu, prokrstario 8 tisuća kilometara.

U tome istom vremenu Pavao je najmanje dvaput bio u tamnici, što nije nimalo umanjilo njegov apostolski žar i uspjeh. Štoviše, on je uvjeren da su i njegovi okovi pridonijeli širenju Radosne vijesti, pa gotovo s neskrivenim ponosom ističe Filipljanima: “većina braće, ohrabrena u Gospodinu mojim okovima, usuđuje se sve više i više bez straha propovijedati riječ Božju” (Fil 1,14). Za to vrijeme napisao je barem sedam poslanica koje su najstariji dio Novoga zavjeta i neprocjenjiv izvor kršćanske teološke misli. Nekoliko puta osobno je nosio kolektu za siromašnu prazajednicu u Jeruzalemu.

Kad sve to sagledamo, tek tada nam se neodoljivo postavlja pitanje, u čemu je tajna tog neviđenog i do danas nenadmašenog misionarskog uspjeha?
Ili, da se poslužimo riječima jednoga njegova sunarodnjaka:
“Tko je taj čovjek koji je bio spreman zanijekati i svoj ego samo da Krist može biti potpuni gospodar njegova života?” (Schalom Ben-Chorin).
Braneći svoje apostolsko poslanje pred nekima u korintskoj zajednici koji su ga proglasili lašcem i lažnim apostolom koji se sâm nametnuo,
Pavao im vrlo emotivno skreće pozornost na težinu svojega apostolskog djelovanja, koje je nerazmjerno njegovim ljudskim snagama (usp. 2 Kor 4,7-11), kako bi onda, pozivajući se na riječ Pisma kao vrhovni autoritet, otkrio tajnu svoje aktivnosti i uspješnosti u navještaju Radosne vijesti: “A kako imamo isti duh vjere o kojem je pisano: ‘Vjerovah, zato govorih’, jednako i mi vjerujemo, i zato govorimo” (4,13).


Tu je odgovor na pitanje Pavlova apostolskoga žara i silnih uspjeha u službi navještaja evanđelja. Čin vjere kao posvemašnje predanje, kako ga Pavao shvaća nasljedujući Krista, koji mu se objavio i pozvao ga za apostola pogana (Gal 1,12sl.), stvorio je u njemu snažan osjećaj ne samo apostolskoga poslanja poganima već i duboke odgovornosti za to poslanje, ali i čudesno uvjerenje kako je od Krista i osposobljen za ono za što je poslan. Zato on, unatoč inače naglašenoj samozatajnosti, može vrlo samouvjereno reći: “Čovjek duhovan prosuđuje sve, a sam ne podliježe ničijem sudu, jer: ‘Tko je upoznao misao Gospodnju da ga može poučiti?’ Ali mi posjedujemo Kristovu misao“ (1 Kor 2,15sl).

“Vjerujem, zato i govorim” – to se doista može smatrati najkraćom formulom Pavlova života i djelovanja.
Polazeći od toga, moramo se nužno zapitati: što je s navještajem Radosne vijesti u naše današnje vrijeme?

Gdje se u Crkvi zagubio taj Pavlov apostolski žar?

Što ga je ugasilo?
Ne može se reći da se danas ne govori i ne naviješta, ali gdje su plodovi? Golem je broj sati vjeronauka po našim školama, župnih kateheza i radijskih emisija u službi navještaja. Tu su zatim propovijedi na euharistijskim slavljima, različitim seminarima vjere, homilije i nagovori u različitim prigodama. Ipak, plodovima te silne aktivnosti nitko danas nije zadovoljan. Zašto? Najlakše bi bilo krivnju svaliti na slušatelje i ustvrditi kako današnji čovjek nema potrebe za Evanđeljem. No teško je u to povjerovati. Bliže je istini da navjestitelji ne mogu zajedno s Pavlom uvjerljivo ponoviti: “Vjerujem, zato govorim.“


(svršetak ovog članka u slijedećem postu)
- 15:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Veljača 2018 (1)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (3)
Rujan 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Travanj 2017 (3)
Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Prosinac 2016 (2)
Listopad 2016 (2)
Rujan 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (3)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (7)
Kolovoz 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Listopad 2014 (4)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)

Kontakt

Linkovi

Molimo jedni za druge