....................
Mnogi ostaju praznih ruku.................
Kad govori o milodarima koje su crkve skupile za jeruzalemske kršćane, Pavao ponosno spominje
"veliku svotu" i dar koji je
"obilat i velikodušan, a ne škrtarenje". To su kršćani!
Zadovoljan dobrim odazivom, Pavao u nastavku poslanice obrazlaže, koja je korist i duhovni plod darivanja:
Primatelji pomoći "pokrpat će" darom svoju oskudicu,
................................- uzdizat će hvale Bogu zbog primljenog dara,
............................... - moliti će za svoje darivatelje.
A velikodušni darivatelji mogu računati na svaku vrstu Božje milosti, jer svako darivanje više obogaćuje onoga koji daje, nego onoga koji prima:
"Ovo velim: tko škrto sije, škrto će i žeti;
tko obilato sije, obilato će i žeti!
Neka svatko dadne kako je srcem odlučio,
a ne sa žalošću i na silu,
jer "Bog ljubi vesela darivatelja".
A Bog može tako obilato izliti na vas
svaku vrstu milosti,
da mognete imati uvijek i u svemu
sasvim dovoljno svega
i još imati viška za koje mu drago dobro djelo,
kao što stoji pisano:
"Razdijeli, dade siromasima;
njegova dobrotvornost ostaje zauvijek."
Onaj koji daje sijaču sjeme,
dat će i kruh za hranu.
On će umnožiti vaše sjeme
i učinit će da uzrastu plodovi vaše pravednosti;
tako ćete postati bogati u svemu
za svaku darežljivost......."
(2 Kor 9,6 -11)
Bog se u darežljivosti ne da nadmašiti!