Kršćane ne bi trebalo poticati na radosno i širokogrudno darivanje. Kršćanska darežljivost treba biti odgovor na dar, što nam ga je Gospodin Isus pružio darivajući se nama:
"Ta poznato vam je milosrđe
Gospodina našega Isusa Krista,
kako je radi vas od bogataša postao siromah
da vi postanete bogataši
njegovim siromaštvom.
...Nije nakana da se drugima pomogne,
a vi zapadnete u nevolju,
već da bude jednakost:
u sadašnjoj prigodi neka vaš zemaljski suvišak
priteče u pomoć njihovoj oskudici,
da bi i njihov duhovni suvišak
pritekao u pomoć vašoj oskudici,
kako bi zavladala jednakost,
prema onome što stoji pisano:
"Tko je mnogo skupio,
nije mu preteklo,
a tko je malo skupio,
nije mu nedostajalo." (2 Kor 8, 7-15)
Isus je sam za sebe odabrao siromaštvo i siromašne poglasio blaženima. Međutim, postoji siromaštvo, koje Bog ne voli i protiv kojeg smo se dužni boriti, kako bi svijet postao pravedniji i bolji. Svi smo djeca Božja i svi smo rođeni s istim pravom na dostojanstven život. Ipak, nekima je to pravo uskraćeno zloćom i gramzljivošću drugih.
Protiv toga diže svoj glas i sv. Pavao. Traži da se dobra dijele; da oni koji imaju puno, daju onima koji imaju malo, tako da svi imaju jednako.
Ne treba drugima pomagati toliko da sami zapadnemo u neimaštinu, ali opet, s druge strane, ne treba kod darivanja tražiti baš onu najmanju novčanicu u novčaniku!