"Dakako, znamo:
ako se ovaj šator
- naša zemaljska kuća - ruši,
imamo zgradu koja je djelo Božje
- vječnu kuću na nebesima -
koja nije sagrađena ljudskom rukom.
I zato uzdišemo i vruće želimo
da budemo obučeni u naš nebeski stan;
tako obučeni nećemo se naći goli.
Uistinu, mi koji živimo u ovom šatoru
uzdišemo u tegobi što se ne želimo svući,
nego na ovo obući drugo,
da tako život proguta ono što je smrtno.
A onaj koji nas je na ovo isto pobudio
jest Bog;
onaj koji nam dade zalog - Duha." (2 Kor 5,1-5)
"Šator" i "naša zemaljska kuća" ovdje označavaju naše
zemaljsko tijelo, kojim se služimo na putovanju u vječnost.
Na nebesima nas čeka "vječna kuća", tj.
proslavljeno tijelo.
"...nećemo se naći goli" : dr. Lj. Rupčić taj vers tumači ovako: "Među Židovima je vladalo mišljenje da će se na Sudnjem danu osuđeni pojaviti goli, a pravednici u odijelima u kojima su bili pokopani. Pavao ne želi biti gol, jer bi to značilo biti osuđenik."
Divna je ova Pavlova čežnja za Bogom!
Moto njegovog života bio je "Meni je život Krist, a smrt dobitak" (Fil 1,20) i "Ne živim više ja, nego Krist živi u meni" (Gal 2,20).
Te njegove riječi pokazuju da je već ovdje bio duboko uronjen u Boga.