Nastavljam sa čitanjem 2. poglavlja Poslanice Rimljanima.
Pavao je jako konkretan i ovo što piše Rimljanima, kao da govori i meni:
"Zato nemaš isprike - tko god ti bio - o čovječe koji sudiš, jer u čem sudiš drugom, ti samog sebe osuđuješ, budući da ti, suče, običavaš činiti isto. A znamo da se kazna Božja vrši sukladno istini nad onima koji takvo što čine.........Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju, koje će svakomu dati prema njegovim djelima......Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje zlu, kako, u prvom redu na Židova, tako i na Grka! Naprotiv, slava, čast i mir svakomu tko čini dobro, kako, u prvom redu Židovu tako i Grku! Jer u Boga nema pristranosti."
(
Rim 1, 1-11)
Kako je lako drugome suditi, a pritom sebi gledati kroz prste! Lako je, ali opasno i nepromišljeno, jer je Isus rekao: Ne sudite, da ne budete suđeni!
Bog ne gleda tko je tko; ne gleda osobe nego djela, kako tko živi i što radi. I Židovi i pogani i kršćani - svi podliježemo pravednom sudu Božjem. Oni koji su primili Zakon i Objavu, bit će po tome suđeni, oni drugi bit će suđeni po naravnom Zakonu, koji je Bog upisao u svako ljudsko srce. "
Kad pogani, koji nemaju Zakona, vrše po naravi propise Zakona, onda su oni koji nemaju Zakona, sami sebi zakonom. Oni činom dokazuju, da je ono što propisuje Zakon, upisano u njihova srca. To će im u dan, u koji će Bog po mom evanđelju suditi ljudske tajne po Isusu Kristu, posvjedočiti i njihova savjest i njihove misli, optužujući ih ili braneći ih."Te Pavlove misli zaista su revolucionarne. On izjednačava Mojsijev Zakon i naravni zakon i daje im jednaku vrijednost i obavezu.
Nitko se neće spasiti samo zato što je obrezan.
"I zbilja, nije pravi Židov onaj koji je to izvana, niti je pravo obrezanje ono, koje je izvana - na tijelu - već je pravi Židov onaj koji je to u nutrini, a pravo obrezanje, koje je u srcu - po duhu, a ne slovu. (Rim 1, 28-29).
Isto to vrijedi i za nas kršćane. Samo krštenje nije dovoljno. Treba i vjerovati i živjeti kao kršćanin, jer vjera bez djela je mrtva. Ipak, kako Pavao dalje govori, ničim, nikakvim dobrim djelima ne možemo zaslužiti opravdanje pred Bogom, jer je opravdanje i otkupljenje besplatni dar Božje milosti.