Molitveni vijenac Kraljice obitelji
30.08.2007., četvrtak
Paradoks našeg vremena
Tekst pod tim naslovom davno sam pročitala na nekoj njemačkoj web stranici. Autor teksta je američki glumac i komičar George Carlin a napisao ga je povodom smrti svoje supruge. Poslije sam isti tekst pronašla i na našim hrvatskim stranicama i blogovima i zaključila, da ga nema smisla objavljivati jer su ga sigurno već svi pročitali. Ali zapele su mi za oko riječi na samom vrhu njemačkog teksta: Wir wissen es... warum ändern wir nichts? To nam je poznato..... zašto ništa ne mijenjamo? Opa! Što sam ja promijenila? I ja sam to samo pročitala i isti čas zaboravila.Tako radimo s mnogim tekstovima. - Joj, kak je ovo krasno! Predivno! I ništa dalje. Isto kao i nakon nedjeljne propovijedi: - Kako je velečasni danas lijepo propovijedao! A o čemu je govorio? - Ma ne znam više, ali bilo je zaista jako poučno! Već sam davno odlučila da ću si iz svake propovijedi ili nekog drugog govora zapamtiti bar jednu misao, ono što mi je progovorilo srcu, i da ću to onda malo s drugima "pretresti".
Pa evo toga poznatog teksta u malo slobodnijem prijevodu, da vidimo što je tu vrijedno zapamtiti i što bismo to trebali mijenjati.  Danas su nam zgrade sve više, a živci sve kraći. Ceste su sve šire a pogledi sve uži. Trošimo i kupujemo sve više a imamo sve manje zadovoljstva. Imamo veće kuće i manje obitelji, više mogućnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje zdravog rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja. Previše pijemo, pušimo, jedemo, trošimo, lažemo, mrzimo, gledamo TV, a premalo se smijemo, čitamo, molimo, razgovaramo, opraštamo, učimo, šećemo, volimo. Povećali smo svoj imetak, a smanjili svoje vrijednosti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Spremni smo otići na Mjesec i natrag ali ne i pokucati na susjedna vrata i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu. Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Razbili smo atome, ali ne i svoje predrasude.. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća i više rastava, ljepših kuća i razorenih domova. Zato danas odlučimo: Čitajmo više, obrazujmo se, istražujmo ovaj divni Božji svijet, promatrajmo predivne krajolike, posjećujmo prijatelje, pomažimo starijim osobama, tješimo bolesnike, šećimo s našim voljenima, držimo se za ruke, recimo im koliko su nam dragocjeni i koliko ih volimo, jer oni neće zauvijek biti tu. Pustimo radost i osmijeh u svoj život. Sjetimo se tri čarobne riječi koje čuda čine: Molim, hvala, izvoli, još bih dodala i oprosti. ( To smo učili u osnovnoj školi.) Zagrljaj, osmijeh, poljubac, lijepa riječ - sve je to besplatno, a tako dragocjeno. Ništa ne odlažimo za posebne prilike. Svaki dan je posebna prilika! Izbacimo iz svog rječnika: "kasnije", "jednog dana", " ne sada", kad budem imao vremena..." i onu najčešće upotrebljavanu riječ "budem", koja ustvari znači nikad. Zapamtimo da je život jedinstven i neponovljiv! Iskoristimo svaki dan, svaki sat i svaku minutu! |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.