Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Za one koji žele više znati o Molitvenom Vijencu Kraljice obitelji, ( a ne da im se "kopati" po arhivi ovog bloga), objavljujemo ponovno osnovne podatke.




Katoličke su obitelji u međusobnom kontaktu spoznale da su obitelj, mladi i domovina u velikoj opasnosti zbog nemorala, noćnog života, droge, krivovjerja…Ovozamaljske vrijednosti počele su se uvlačiti u katoličke obitelji, i u najsvetije pore naših kršćanskih zajednica. Ponukani da zavapimo Bogu, s ljubavlju darujemo Gospi, Kraljici obitelji, svoje obitelji u vlasništvo da ona s njima raspolaže, da ih ona odgaja, oblikuje i čuva. Obitelji mole jedne za druge, za biskupe, svećenike i redovnice i povezuju se molitvom, žrtvom i euharistijom.

Desetoga svibnja 2000.godine zazivom Duha Svetoga započeo je vapaj Kraljici obitelji za spas i obnovu obitelji i domovine. Gđa. Ana Blažević okupila je prvi Molitveni vijenac, don Josip Stepan, salezijanac, na blagdan Duhova, 11.lipnja 2000. god. postaje duhovni voditelj Molitvenog vijenca. Na blagdan Srca Marijina, 1. srpnja 2000. služi sv. misu na ove nakane : za svećenike, redovničke zajednice, obitelji, pokojne iz obiteljskog stabla molitelja i za domovinu.
Prvom misnom žrtvom «Srce Molitvenog vijenca « je oživjelo i Božanska ljubav iz Presvetog Srca Raspetoga i Bezgrešnog Srca Marijina potekla je u sve molitelje Molitvenog vijenca.
Kontemplativne redovnice Pohoda Marijina 21.svibnja 2000. klanjanjem pred Presvetim mole za svetost svećenika, svetost redovničkih zajednica, obitelji svoga Molitvenog vijenca , duhovnu obnovu domovine, te aktivno sudjeluju u razvoju Molitvenog vijenca koji se brzo širi i već do kraja 2000. okuplja više od 500 obitelji.

Dvadeset prvoga lipnja 2000. pater Mihovil Filipović, monfortanac, prihvaća drugi Molitveni vijenac. Na blagdan Srca Isusova, 30. lipnja 2000. poklanja Molitvenom vijencu Gospin kip « Kraljicu obitelji « .
Dvadeset četvrtoga srpnja 2000. s Molitvenim vijencem upoznaje se mons. Danijel Labaš, predsjednik Povjerenstva za pastoral obitelji. Izražava svoju radost riječima: « Crkva se raduje kada iznikne nešto iz naroda. «

U svakom Molitvenom vijencu nalazi se 31 obitelj ( ili pojedinac) koji se povezuju molitvom, postom i Euharistijom i to na slijedeći način:
Svaki član odabere jedan dan u mjesecu koji će biti njegov dan za molitvu, post i sv. Misu, tako da svaki dan u mjesecu moli po jedna obitelj ( kad mjesec nema 31 dan tada dotična obitelj uzima 1. datum u mjesecu ).

M o l i m o

- za obitelji , da uzljube 10 zapovijedi Božjih i da se molitva i žrtva vrate u obitelj ,
- za domovinu
- za svećenike
- za redovničke zajednice
- za sve pokojne svih članova Molitvenog vijenca

Svaki molitveni vijenac ima svog duhovnog voditelja - svećenika, koji jedamput mjesečno, u dogovoreni dan, služi sv. Misu na iste nakane, a posebno za sve žive i preminule članove obitelji svog molitvenog vijenca. Toj svetoj Misi prisustvuju po mogućnosti svi molitelji tog vijenca, a to je ujedno i prilika za međusobni susret i druženje.
U svaki molitveni vijenac osim molitelja i svećenika uključena je i jedna redovnička zajednica koja u određeni dan moli ili posti na naše nakane.

Obveze molitvenog člana na njegov molitveni dan su slijedeće:

MOLITVA
- O dođi, Stvorče, Duše Svet
- Krunica Božanskog Milosrđa za umiruće u našim obiteljima
- Krunica Blažene Djevice Marije ( radosna, žalosna, slavna ili krunica svjetla)
- Molitve iz srca

ŽRTVA
- post o kruhu i vodi, a koji to ne mogu sami si odaberu neku žrtvu.
- Odricanje u malim stvarima ( hrana, kava, cigareta, TV )

EUHARISTIJA
- prikazati Bogu sebe i sve obitelji molitvenog vijenca
- sv. ispovijed po potrebi
- sv. pričest
Ništa od preuzetih obveza ne veže pod grijeh ako se ne učini, a u slučaju spriječenosti sve se može prebaciti na sutradan ili unutar osmine.

Svaki Molitveni vijenac ima dvije osobe, Mariju i Martu, koje se brinu o duhovnim i tehničkim potrebama Molitvenog vijenca. Marija brine i kontaktira sa svećenikom o sv. Misi, redovničkoj zajednici, duhovnim obnovama i slično. Marta brine o širenju Molitvenog vijenca, upisu članova - informiranje i sl.
Svaki molitelj dobiva prekrasnu malu knjižicu / podsjetnik tzv. vjenčić sa svim podacima o svom molitvenom danu, ostalim moliteljima, svećeniku i redovničkoj zajednici.

Jedanput godišnje za članove MVKO organiziramo hodočašće u Mariju Bistricu ( treća subota u svibnju ) i duhovnu obnovu. Za Marije i Marte duhovna obnova organizira se dva puta godišnje.

Vodstvo molitvenih vijenaca povjereno je našim svećenicima: p. Mihovilu Filipoviću, mons. Josipu Frkinu i p. Đuri Filipoviću.

Duhovni centar cijelog pokreta je kod ss. Pohoda Marijina u kapelici Corpus Domini, Mošćenička 3, 10000 Zagreb.

Blagdan Bezgrješnog Začeća BDM prihvaćen je kao zajednički blagdan svih molitvenih vijenaca, za koji se redovito pripremamo cjelonoćnim klanjanjem.

Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovjek je sjedio i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno tijelo kroz taj maleni otvor. Onda je leptir stao. Činilo se da ne može dalje. Zato je čovjek odlučio pomoći leptiru: uzeo je škare i razrezao čahuru. Leptir je s lakoćom izašao. Ali je imao krhko tijelo i smežurana krila. Čovjek je nastavio promatrati leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo tijelo i osnažila ga. Međutim, ništa se nije dogodilo! Leptir je cijeli svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim tijelom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poletio. Čovjek unatoć svojoj ljubaznosti i dobrim namjerama, nije razumio da je poteškoće, kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, osmislio Bog, kako bi krv iz tijela leptira potekla u krila i kad se oslobodi čahure da bude spreman letjeti.

Ponekad su poteškoće upravo ono što trebamo u životu.. Kad bi nas Bog oslobodio od svih prepreka, osakatio bi nas. Nikad ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikad ne bi mogli letjeti.

Tražio sam snagu...
I Bog mi je dao poteškoće koje su me osnažile.

Tražio sam mudrost...
I Bog mi je dao probleme koje je trebalo riješiti.

Tražio sam bogatstvo...
I Bog mi je dao mozak i tijelo da mogu raditi.

Tražio sam hrabrost ....
I Bog mi je dao prepreke koje je trebalo svladati.

Tražio sam ljubav.....
I Bog mi je dao ljude kojima je trebalo pomoći.

Tražio sam usluge ....
I Bog mi je dao prilike.

Nisam dobio ništa od onog što sam tražio....
Ali dobio sam sve što mi je trebalo.

Živi život bez straha i suoči se sa preprekama i znaj da ih sve možeš savladati.


jer

Do groba vjeran Katoličkoj Crkvi i hrvatskom narodu

Njegova vjernost Bogu i Domovini bila je upravo dirljiva. Bila mu je nuđena sloboda ako ode u inozemstvo, ali on to ni pod cijenu života nije htio prihvatiti. Čak nije išao u Rim kad je imenovan kardinalom, jer se bojao da će mu tadašnji vlastodršci onemogućiti povratak u Hrvatsku.

U ovom postu završit ćemo čitanje njegove duhovne oporuke a tko želi više saznati o našem Blaženiku, može to pročitati kliknuvši na link "Bl. Alojzije Stepinac" u desnom stupcu.




"Dragi moji vjernici, pod svaku cijenu, pa i uz cijenu istog života svoga, ako bude potrebno, ostajte vjerni Kristovoj Crkvi, koja ima svoga vrhovog pastira Petrova nasljednika! Vi znate, da su naši oci i pređi kroz tolika stoljeća prolili tolike potoke i rijeke krvi, da očuvaju sveto blago katoličke vjere i da ostanu vjerni Kristovoj Crkvi. Vi nećete biti dostojni imena otaca vaših, ako budete dopustili, da vas tko otrgne od Pećine, na kojoj je Krist sazdao svoju Crkvu.

Godine 1941. mi smo se spremali svečano proslaviti 1300-godišnjicu prvih veza hrvatskog katoličkog naroda sa sv. Stolicom. Svjetski rat je omeo tu svečanu jubilarnu proslavu, ali ni rat, ni mir, ni sreća, ni nesreća ne smiju nas uzdrmati u našoj odlučnosti, da ostanemo vjerni Kristovoj Crkvi sve do smrti. Moramo ponavljati: "Ako te zaboravimo, Jeruzaleme, neka usahne naša desnica" (Ps 136/137/5).

Da među vama bude tko, bilo svjetovnjak, bilo svećenik, koji bi se samo na časak pokolebao u ovoj točki, neka mu bude kuća daleko od vaše! Možda ćete reći, da odveć strogo sudim! Bio bih vaš najgori neprijatelj, ako bih vam zatajio istinu. Ako govorim ovako, činim to za vaše bolje dobro. Zar Isus nije ostavio opomenu: "Pazite, da vas nitko ne zavede" (Mt 24,4).

Zaista, biti rastavljen od Krista znači: biti kao mladica odsječena od čokota loze. Sudbina takvih pojedinaca bit će onakva, kako opisuje Isus za vrijeme posljednje večere: "Tko ne ostane u meni, izbacit će se napolje kao neplodna mladica i osušit će se. I skupit će je i baciti u oganj, da sagori" (Iv 15,6). Budite, dakle, vazda vjerni Katoličkoj Crkvi, vjerni do groba!

Težak bi život bio u obitelji, kad ne bi bilo majke. Crkva je velika Božja obitelj. Bog je toj obitelji dao majku, tj. bl. Djevicu Mariju, Majku Božju i Majku svih nas. Dragi moji vjernici, naši su oci i pradjedovi posvuda po našoj domovini gradili crkve posvećene Presvetoj Djevici. Njezina je sveta prilika časno stajala kao ures na zastavama naših pređa, kad su oni polazili vojevati "za krst časni i slobodu zlatnu". Pred njezinim oltarima na koljena su padali pokornici i raskajani grješnici, moleći od Gospodina oproštenje grijeha po zagovoru one, koja je Utočište grješnika. U nju su polagali svoje pouzdanje naši pređi u svim teškim časovima svog osobnog i narodnog života. Nastavljajte svijetlu predaju vaših otaca!

Na to vas uostalom potiču vrhovni pastiri sv. Crkve. Ako iskrenom i trajnom ljubavlju budete štovali i ljubili Majku Božju i na vama će se obistiniti što prorokuje nadahnuti mudrac: "Tko časti svoju majku, sličan je onomu, tko sakuplja blago" (Crkv 3,5).

Samo bezbožni komunizam bio je kadar uvrstiti, dapače, u školske priručnike, svetogrdne hule protiv Majke Božje. Te sam svetogrdne hule ja godine 1946. za vrijeme poznatog tzv. procesa osudio i žigosao, a oni su se tim sudskim procesom nadali Katoličku Crkvu jednim potezom pera izbrisati iz naše hrvatske Domovine. Ne dao Bog, da itko između vas pođe za tragom onih zločestih ljudi, koji napadaju Majku Božju. Za takvog će jadnika vrijediti riječi mudraca: "Tko ogorčava život svoje Majke, proklet je od Gospodina" (Crkv 3,18).

Na koncu, predragi sinci, budući da je "Bog ljubav", kako veli apostol, ljubite se međusobno! Vazda bratski ljubite! Budite samo jedno srce i jedna duša, ali ljubite i svoje neprijatelje, jer je to Božja zapovijed. Tada ćete biti djeca svog Oca nebeskoga, koji daje da njegovo sunce izlazi na zle i na dobre, i šalje svoju kišu pravednima i grješnima (Mt 6,45). Neka vas od ljubavi prema neprijateljima ne odvraća njihova zloća, jer je jedno čovjek, a drugo je njegova zloća. Kaže sveti Augustin: "Čovjek je Božje stvorenje, a zloća je ljudsko djelo. Ljubi ono, što je Bog stvorio, a ne ono što je čovjek uradio!" (Sv. Augustin, In Joannem, tr. 12,13,PL 35,1491).

Sjetite se kojom zgodom u svojim molitvama i mene, svoga pastira u teškim vremenima, da mi Gospodin bude milostiv! Nadam se, da će mi milosrdni Isus udijeliti milost, te ću moći vazda u nebu moliti i za sve vas dok bude svijeta i vaše nadbiskupije, da postignete cilj, za koji vas je Bog stvorio."



Krašić. 28. svibnja 1957. Alojzije kardinal Stepinac, nadbiskup

Spomenik našem Blaženiku na trgu ispred župne crkve u Krašiću



Evo što dalje u svojoj duhovnoj oporuci piše naš Blaženik:




"Među vas su nadrli i ušuljali se bezbožnici, ljudi koji premda u manjini, dok ovo pišem, dosižu jedva 2% svega pučanstva, ipak su sve učinili, da iz vaših duša iščupaju Ime Božje i da vas - kažu oni - učine sretnima i bez Boga. Ali, predragi vjernici, u času kad napuštam ovaj svijet, o svakom takvu pokušaju ja vama moram kazati, što je rekao prorok Izaija: "O moj narode, oni koji te nazivlju blaženim, varaju te i uništavaju put, kojim ćeš ti morati ići" (Iz 3,12). Zar niste možda čuli, što je kazao od Gospodina nadahnuti pjesnik prorok: "Ako Gospodin ne zida kuće, uzalud se trude, koji je grade. Ako Gospodin ne čuva grada, uzalud straža bdije nad gradom" (Ps 127/126/1).

Htjeti postići sreću bez Boga znači: zidati babilonsku kulu, koja je svojim graditeljima donijela pomutnju jezika i uzrokovala, da su se raspršili po svijetu. Tako će se dogoditi i u buduće. To je sigurno. Svaki pokušaj, da se stvori kultura, civilizacija, blagostanje kojeg naroda bez Boga, znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast. Stoga i ja, dragi sinovi, opraštajući se od vas, upravljam vam riječi sv. Pavla Filipljanima: "Ustrajte čvrsto u Gospodinu, predragi" (Fil 4,1). Samo je u Gospodinu zasnovana naša vremenita i vječna sreća. Daleko od Gospodina samo je propast i uništenje.

Zar nije istina, da je i rasipni sin, o kojem piše sv.Evanđelje, mislio naći sreću, ako napusti očinsku kuću? Otišao je od nje bogat, ali kasnije, u kakvu se jadu našao? Rado bi bio utišao glad svoju žirom, što svinje jedu, ali ga nitko nije davao.

Ljudi koji preziru Boga, žele vas, dakle, udaljiti od Njega i tako vas sniziti na veoma žalosno stanje. Njihovo je djelo i nastojanje prokleto od Boga, a to je lako razumjeti, jer Bog se ne da izrugivati (Gal 6,17), kako piše sv. Pavao. Na koncu mjesto sreće, koju obećavaju, neće vam moći pružiti ni ono, što je čovjeku najnužnije.

Vazda će biti tako, jer Božja je riječ istina. A i ne može se prevariti. Kaže prorok: "Gospodine, Ti si nada Izraelova. Svi, koji Te napuštaju, bit će posramljeni, a koji se udaljuju od Tebe, bit će zapisani u prah, jer su napustili izvor žive vode, a to jest Gospodina" (Jer 17,13). Veliki, dobri Bog nije zapustio čovjeka poslije pada u zemaljskom raju, premda je to čovjek zaslužio. Naprotiv, Bog je tako ljubio svijet, da je poslao svoga Sina, da ga spasi, kako kaže apostol :"Izbavi nas iz vlasti tame i premjesti u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13). To je kraljevstvo Crkva Kristova, Katolička Crkva, koja je tako stara kao i sama kršćanska vjera.

Katolička Crkva nije ni za slovce izmijenila svoje nauke, nego uči i danas sve ono, što je primila od apostola. Ona, kako sami znate, ima svoje vrhovno sjedište u Rimu i imat će do svršetka svijeta. Ondje je imao sjedište prvi Kristov namjesnik u upravi Crkve, sv. Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, pape. Vi znate, što je Isus rekao Petru: "Ti si Petar i na toj Stijeni sazidat ću Crkvu svoju i vrata je paklena neće nadvladati " (Mt 16,18).

Ovo je, dakle, vrhovno pravilo: Gdje je Petar, tu je i Kristova Crkva!



Nastavak slijedi.

Jedno od vrlo lijepih i korisnih duhovnih štiva svakako je duhovna oporuka našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Napisana je 28.svibnja 1957.godine, gotovo tri godine prije smrti. Kardinal se pobrinuo da oporuka bude na vrijeme poslana u Rim. Ovlastio je mons. Jurja Mađerca, rektora zavoda sv. Jeronima i oca Stjepana Sakača, isusovca, obojica bijahu tada u Rimu, da oporuku objelodane, čim on umre. "Nema tu ništa političkoga, rekao je krašićkom župniku, zato je zovem duhovnom oporukom."
Aktualna je i danas, kao da je upravo za nas i današnje vrijeme pisana. U narednih nekoliko postova prepisat ću je u cijelosti, dio po dio, jer to nije samo štivo za čitanje nego i za razmatranje i razmišljanje. Vrućine su velike, preporučaju nam da se sklonimo u hlad. Pa evo lijepe prilike za čitanje, razmatranje i molitvu.



Mojim dragim vjernicima!

Božja Providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i po godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat. Da se sada poslije svega, što se dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao - morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: " Što je ludo pred svijetom, izabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono što nije, da uništi, ono što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom" (2 Kor, 23-27). Od dana , kada sam bio izabran za duhovnog nadpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam da s vama neću dugo biti. Svjestan sam u dubini svoje duše, da nisam bio bez pogrešaka, a još sam čvršće u to uvjeren , kad imam pred očima riječ sv. Ivana: "Ako kažemo da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama (1 Iv 1,8). Ako sam bio kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo učinili, opraštam iz svega srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (LJ 23,34).

Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da vam budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i posiije svoje smrti činiti sve što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini. Smatram to tim nužnije, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio hrvatskog naroda, u kojem mi je Božja Providnost dodijelila nadpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za ostale.

A što je to korisno i za nas, čitat ćemo u slijedećem postu.

Kao što smo najavili, na ovim stranicama predstavljat ćemo naše molitvene vijence, njihove Marije i Marte, aktivnosti itd. Zato nam šaljite podatke, izvještaje i obavezno slike.



Jedan od najaktivnijih "živih" vijenaca svakako je molitveni vijenac u našim zagrebačkim Remetama. Osnovan je prije sedam godina kao treći molitveni vijenac grada Zagreba. Zato je dogovoreno, da se zajednička sveta misa slavi svakog trećeg datuma u mjesecu u svetištu Majke Božje Remetske. Duhovni voditelj vijenca je otac Đuro Filipović, karmelićanin. U međuvremenu broj molitelja se značajno povećao, pa sada u Remetama imamo već osam molitvenih vijenaca. To je plod marljivog rada i molitava p. Đure i njegovih bliskih suradnica i suradnika "Marija, Marti i Josipa", a to su imenom Nada, Sandra, Jelena, Darko, Silva, Maja i Davorka.



Za remetske molitvene vijence mole sestre karmelićanke iz Brezovice. Svake godine na blagdan Karmelske Gospe, jedna od voditeljica, gospođa Nada Mustapić, posjeti sestre i čestita im njihov blagdan i zahvali za molitve u ime svih molitelja. Prošle godine slavili su svoju mjesečnu misu u srpnju upravo na blagdan Karmelske Gospe u njihovom samostanu zajedno sa sestrama. To je bio nezaboravan doživljaj. Predokus neba!

Odaziv na zajedničku svetu misu je dobar. Otac Đuro svaki put održi i propovijed, a poslije mise i 15-minutno klanjanje euharistijskom Isusu.

Kako održavaju svoje zajedništvo? Osim što mole jedni za druge, oni se druže, posjećuju, nazivaju telefonom, slave vjenčanja, rođenja, imendan svog duhovnog voditelja oca Đure. Ako je netko bolestan, zajednički kupe neki poklon kao znak pažnje i posjete ga. Osim toga, na poticaj oca Đure krenuli su na zajednička hodočašća. Prvo takvo hodočašće bilo je 3. listopada 2004.g. u Krašić, na samu godišnjicu proglašenja blaženim kardinala Alojzija Stepinca. Zatim su jednu od svojih zajedničkih misa umjesto u Remetama slavili u Lepoglavi. To hodočašće nazvali su "Lepoglava - stopama našeg blaženika". Uz hodočašće u Lepoglavu obično se svrati i u Belec, u župnu crkvu Majke Božje Snježne, Crkva je barokni dragulj, oslikana prelijepim slikama pavlina Ivana Rangera. A na povratku iz Krašića slijedi posjet ili cistercitima u Jastrebarsko ili sestrama bazilijankana ili drugim znamenitostima Žumberka.

Na ta hodočašća poželjeli su ići i drugi molitveni vijenci, pa je i za njih, uz odobrenje oca Đure, počela organizacija hodočašća. Voditelj i organizator je gospođa Nada Mustapić, pa se zainteresirani vijenci i župe mogu njoj javiti na mob. 098/9223-264.



A ovu štolu sa izvezenim slovima MVKO (Molitveni vijenac Kraljice obitelji) dali su izraditi molitelji svom dragom ocu Đuri za imendan.

Samo naše ime "Molitveni vijenac" govori, da je naša prva zadaća m o l i t v a. Biskup Valter Župan, u svojoj propovijedi molitvenim vijencima na hodočašću na Mariji Bistrici, rekao je: "A vi, dragi molitveni vijenci, ustrajte u u molitvi, jer se toj ustrajnoj molitvi ništa neće moći suprotstaviti! Isus je molitvi obećao potpuni uspjeh: Štogod dvojica ili trojica zamole Oca nebeskog u moje ime, dat će im. Nastojte, dakle, moliti jedni za druge i podržavati se u tome!"

Zato mi se čini da bi bilo dobro i korisno i ovdje na nasem blogu otvoriti stranicu Molimo jedni za druge . Dragom Bogu vjerojatno ne treba sve u detalje opisivati, ali kad mi vidimo ime i konkretnu potrebu, onda žarče i usrdnije molimo. Stavit ćemo naše molitve u ruke Kraljice obitelji, nek ih Ona nosi pred prijestolje Božje i neka Ona s nama moli. Čvrsto vjerujmo da ćemo dobiti ono što molimo, jer imamo i čvrsto Isusovo obećanje: " I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se. Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca " (Lk 11,9-10).
Svoje molitvene nakane i konkretne potrebe dojavite nam na naš mail: molitveni_vijenac@yahoo.com ili ostavite svoju poruku u komentaru, a ja ću je staviti u desni stupac . Nakane mogu biti najrazličitije: za uspjeh na ispitu, za ozdravljenje, da se tata i mama pomire, da mi dijete ne krene lošim putem, da prestane pušiti.....Sve te nakane i potrebe uključivat ćemo u svoje molitve, sjetit ćemo ih se češće preko dana i slati Isusu kratke i žarke molitve od srca k Srcu.
Sjetimo se da smo obećali i moliti za sve obitelji svog molitvenog vijenca i za obitelji cijelog svijeta. Pa kad otvorimo ovu stranicu, izmolimo i Molitvu za obitelj, našeg blagopokojnog velikog pape Ivana Pavla II. Samo molitva može mijenjati nas i svijet oko nas. Jer molitva je Bog koji sve čini. A u njegovoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi.



Dječja molitva