Molitveni vijenac Kraljice obitelji
17.07.2007., utorak
Duhovna oporuka bl. Alojzija Stepinca ( 1. ) Jedno od vrlo lijepih i korisnih duhovnih štiva svakako je duhovna oporuka našeg blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Napisana je 28.svibnja 1957.godine, gotovo tri godine prije smrti. Kardinal se pobrinuo da oporuka bude na vrijeme poslana u Rim. Ovlastio je mons. Jurja Mađerca, rektora zavoda sv. Jeronima i oca Stjepana Sakača, isusovca, obojica bijahu tada u Rimu, da oporuku objelodane, čim on umre. "Nema tu ništa političkoga, rekao je krašićkom župniku, zato je zovem duhovnom oporukom." Aktualna je i danas, kao da je upravo za nas i današnje vrijeme pisana. U narednih nekoliko postova prepisat ću je u cijelosti, dio po dio, jer to nije samo štivo za čitanje nego i za razmatranje i razmišljanje. Vrućine su velike, preporučaju nam da se sklonimo u hlad. Pa evo lijepe prilike za čitanje, razmatranje i molitvu.  Mojim dragim vjernicima! Božja Providnost u svojim nedokučivim planovima prije mnogo godina htjela mi je povjeriti dužnost pastira vaših duša. Uvjeren sam, da je u ono doba u našoj nadbiskupiji bilo mnogo svećenika, koji su bili učeniji, kreposniji i zaslužniji nego ja, budući da sam ja onda imao samo 3 i po godine svećeničkog života i rada i jer sam bio svima nepoznat. Da se sada poslije svega, što se dogodilo, upitam: Zašto je Gospodin upravo mene za ovu službu odabrao - morao bih se poslužiti riječima sv. Pavla, koje je upravio vjernicima u Korintu: " Što je ludo pred svijetom, izabra Bog, da posrami mudre. I što je slabo pred svijetom, izabra Bog, da posrami što je jako. I što je neplemenito pred svijetom i prezreno, izabra Bog. I ono što nije, da uništi, ono što jest, da se nitko ne hvali pred Bogom" (2 Kor, 23-27). Od dana , kada sam bio izabran za duhovnog nadpastira, prođoše mnoge godine, a sve burne i teške, i na koncu moj je tjelesni život uslijed toga stradao i zdravlje mi je narušeno. Osjećam da s vama neću dugo biti. Svjestan sam u dubini svoje duše, da nisam bio bez pogrešaka, a još sam čvršće u to uvjeren , kad imam pred očima riječ sv. Ivana: "Ako kažemo da smo bez grijeha, varamo sami sebe i nema istine u nama (1 Iv 1,8). Ako sam bio kome učinio kakvo zlo, iskreno ga molim, da mi to oprosti, a svima, koji su meni zlo učinili, opraštam iz svega srca. Inače ne bih bio dostojan stupiti pred Krista Otkupitelja, koji je na križu molio za one, koji su ga razapeli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (LJ 23,34). Opraštajući se od vas, moji dragi vjernici, smatram potrebnim upraviti vam nekoliko riječi, koje da vam budu kao moja duhovna oporuka. Želim, naime, i posiije svoje smrti činiti sve što mogu, da otklonim od vas opasnosti, koje vam prijete i da povećam sreću, koliko je to moguće u ovoj suznoj dolini. Smatram to tim nužnije, što vi, dragi moji biskupljani, sačinjavate dobar dio hrvatskog naroda, u kojem mi je Božja Providnost dodijelila nadpastirsko djelovanje. Što vama namjenjujem, bit će korisno i za ostale. A što je to korisno i za nas, čitat ćemo u slijedećem postu. |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.