Molitveni vijenac Kraljice obitelji
29.06.2007., petak
Sladoled
Nastavak posta o nasem slavljeniku p. Dragi Hartlyju, bit ce slijedeceg tjedna. Naime, moram otići k njemu na Fratrovac i sve te lijepe uspomene i darove Božje, koje je primio i nama davao, jos jednom u razgovoru malo "protresti". A ovog vikenda nema me u Zagrebu. Opet roditeljske obveze. Hvala Bogu!
Sutra, zadnje subote u mjesecu, molitveni vijenci p. Nikića i p. Rađe imaju zajedničku svetu Misu u Bazilici Srca Isusova u 19 sati. Zadnji put smo se dogovorili, da će slijedeci put svatko dovesti jos jednog, pa ce nas biti dvostruko. Dao Bog da ne posustanemo, jer tko izdrži do konca, taj će se spasiti. Da možemo sa sv. Pavlom reći: "Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao". (2 Tim 4,7)  U ovim vrućim danima, dok tražimo neko osvježenje, dobro dođe i kakav sladoled. Pa su tako i jednoj baki iz nekog zabačenog sela prvi put u životu ponudili sladoled. Kad je probala, rekla je: Uuuuuu, što bi to bilo fino da je toplo! |
27.06.2007., srijeda
"Ovo je volja Božja, vaše posvećenje" (1 Sol 4,3)
Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski! Smijem biti divan kao Bog! A kako? S kim sam, takav sam! Ako sam s Isusom, ne mogu biti drugačiji.
Treba rasti u familijarnosti s Gospodinom....Biti s Gospodinom - to je dobra navika! ... Ja samo Bogu pripadam i nikome drugom - kao kalež oltaru... Svi, baš svi, pozvani smo da budemo sveti, da imamo udjela u Božjoj svetosti . Svi bismo oko sebe htjeli imati dobre ljude, a malo ih se odvaži reći: Ja ću biti taj čovjek! Nemojte se bojati! Snagu će nam dati Bog, samo to treba izmoliti. A križ? Križ ima kupovnu moć - kupuje milost. Stavljaj svoje zasluge u Božju banku, a On nek dijeli kome hoće. Kome ćemo mi jednog dana zahvaliti da smo postali kršćani? Možda jednoj baki koja je molila.... To su samo neke misli i poruke koje naš današnji gost u ovom postu cijeli svoj život širi oko sebe: Kako postati svet i kako svetošću "zaraziti " cijeli svijet. Oni koji su prisustvovali nekim duhovnim obnovama i Malim školama za Marije i Marte, znat će da je to naš dragi pater Drago Hartly.On je vjerni pratitelj Molitvenog vijenca i uvijek se rado odazove kad ga trebamo. Osim duhovnih obnova i ispovijedi bio je s nama i na Mariji Bistrici, kao i na našem nedavnom hodočašću u Aljmaš i Vukovar. P. Drago Hartly rođen je u Valpovu 19.01.1920. godine ( vršnjak je blagopokojnog pape Ivana Pavla II.) I njegov mlađi brat Alojzije, sada već na drugom svijetu, bio je također svećenik. Nakon sjemeništa u Travniku, 30.07.1938. na blagdan sv. Ignacija, ulazi u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 22.08.1947. ( blagdan Marije Kraljice svijeta) u Zagrebačkoj katedrali. Gle,to je sada taj zanimljivi datum! 1947.g.!Znači da naš pater ove godine slavi 60-godišnjicu svećeničkog ređenja i bliži se dijamantna misa!  I da ne bi bilo zabune. Ovo nije slika iz mladih dana! To je slikano ove godine na Mariji Bistrici. A svoju dobru tjelesnu, duhovnu i duševnu kondiciju pater pripisuje nekim pravilima kojih se drži: - ne ubijam se ni žlicom ni čašom. - ne palim vatru pod nosom i - ako se treba "sekirati", rado ću to prepustiti drugom. A o njegovom apostolskom djelovanju, o odgoju, o obitelju, o ljubavi prema prirodi, botanici, pjevanju i napose, što misli, koja je uloga i vrijednost Molitvenog vijenca za Crkvu i društvo - o tome nešto više u slijedećem javljanju. |
25.06.2007., ponedjeljak
Bože, čuvaj Hrvatsku ! Svima u Hrvatskoj, koji vole svoju domovinu, čestitamo Dan državnosti! Svečane sjednice i druge manifestacije uglavnom počinju pjevanjem državne himne. I skoro uvijek pjeva neka operna ili druga pjevačica. Masa ljudi gleda i sluša, a jedna osoba pjeva. Mislim da je to nedopustivo i neprimjereno. Svi bismo trebali zapjevati, neki bolje, neki lošije, ali svi punog srca i ljubavi za svoju domovinu. I to bi onda bio doživljaj! Istina, mnogi ni ne znaju himnu. Ako znaju pjevušiti melodiju, ne znaju riječi. To bi se trebalo naučiti u školi. Potrudimo se i svi naučimo riječi Lijepe naše domovine, koju je napisao Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin. Lijepa naša Domovino Lijepa naša Domovino, Oj junačka zemljo mila. Stare slave djedovino Da bi vazda sretna bila! Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina, Mila kuda si nam ravna, Mila kuda si planina! Teci Savo, Dravo teci, Nit ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašće bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije! Sjetimo se da je jedna od molitvenih nakana Molitvenog vijenca i molitva za preobrazbu i posvećenje naše domovine.  Molitva za domovinu Providnost nam je Božja darovala ovu lijepu zemlju Hrvatsku za domovinu i udijelila nam svjetlo vjere Kristove prije trinaest stoljeća. Ponosimo se svjetlim stranicama naše duge povijesti, a žao nam je za sve zlo što se ikada ovdje dogodilo. Mi žarko ljubimo našu domovinu i narod koji u njoj živi i vruće mu želimo napredak u svemu dobru: mir i red, slogu i ljubav: život po Evanđelju i blagoslov Božji; a kad završi zemaljsko putovanje, da svi prijeđu iz ove naše lijepe domovine u slavu neizrecivo ljepše nebeske domovine, koja je cilj svakog čovjeka. Sveti Josipe, stoljetni zaštitniče hrvatskog naroda, ponizno i pouzdano te molimo brani nas, čuvaj nas, štiti nas i pomaži nam da tako bude! Amen! |
24.06.2007., nedjelja
Blagoslov kapelice u Lukavcu
Na blagdan Bezgrješnog Srca Marijina bila sam na blagoslovu kapelice posvećene Presvetom Srcu Isusovu i Bezgješnom Srcu Marijinu. Kapelicu je sagradila na svom posjedu u Lukavcu,nedaleko Velike Gorice, obitelj Milivoja Sedmaka. Izgleda, zaista, divno i prekrasno. Pogledajte slike.
  Kapelicu je blagoslovio mons. Josip Frkin u zajedništvu sa domaćim župnikom vlč.Šarc Dragutinom i ostalim susjednim svećenicima. Kapelica ima izgled dvorca. Gospodin Sedmak nam je objasnio, zašto je tako građena. Naime, svoju najmlađu kćer Saru, zvao je princezom, a ona ga je, još onako malena, upitala, kakva je to ona princeza, ako nema dvorac. Tada joj je, onako u očinskom zanosu obećao, da će joj napraviti dvorac. A njegova mama, velika štovateljica Presvetog Srca, imala je neke svoje želje. Sve je to rezultiralo ovom prekrasnom kapelicom, " malim dvorcem ", kako ga je nazvao mons. Frkin. Tako Lukavec sada ima dva dvorca: onaj veliki barokni dvorac Lukavec, sagrađen 1705. godine i ovaj mali, na imanju obitelji Sedmak. O toj kapelici pišem i zato, što je obitelj Milivoja Sedmaka usko povezana s našim molitvenim vijencima. Naime, kada smo pokrenuli akciju za misije pod nazivom "Čaša vode za Kamerun", skupljali smo novce za s. Mirjam, uršulinku u Kamerunu. Njihove su potrebe bile zaista velike, prvenstveno izgradnja arteških bunara ( vode ima tek na nekih 65 m dubine). Zbog nedostatka pitke vode i sama s. Mirjam nekoliko puta je već preboljela tifus. Osim za bunar, tražili smo i sponzore za školovanje nekih djevojaka, koje su siromašne, a željele bi biti redovnice. Tada se okupilo nekoliko dobrih ljudi, vjernika, oko gospođe Milene Lučić, koji su odlučili slati novac za djevojku Maimi Rosaline, a i za druge potrebe misije u Kamerunu. To su bili Milivoj ( vlasnik ove kapelice), Goranka, Ana, Zlata, Milena ( sestra g. Sedmaka), Žarko, još jedna Ana i Dragica. Njihova akcija traje i dalje i upravo su nedavno opet poslali novce u Kamerun. (Ovdje moram spomenuti da i naša gospođa Dušica Stilinović iz Molitvenog vijenca, sa svojom obitelji također školuje djevojku Madeleine Yaouji u Kamerunu). Svi oni to rade zbog Isusa i one Njegove rečenice: Što god ste učinili jednome od ovih najmanjih, Meni ste učinili... Neka im Gospodin svima bude nagrada i plaća, jer On se u velikodušnosti ne da nadmašiti! |
21.06.2007., četvrtak
Bijah u nevolji i ti si me posjetio...
Svi smo u nekoj velikoj gužvi. Ali dolaze godišnji odmori. Danas završava škola, starija djeca čuvat će mladje, pa se i ja nadam da ću imati više vremena za uređivanje ovih stranica. Bit će vremena i za posjete. Uzet ćemo si vremena da posjetimo prijatelje, rodbinu, kumove....Puno toga odgađamo, ne isplaniramo, pa nam mnogo toga i promakne. Zato bi bilo dobro, da si na početku ovog ljetnog slobodnog vremena sastavimo popis posjeta i ostalih stvari, koje planiramo napraviti ovog ljeta. Imamo jednog prijatelja kojeg nismo posjetili ... uopće se ne sjećam kad smo ga zadnji put posjetili. Vidimo se ponekad i kratko pozdravimo. Uvijek mi je tada žao što smo ga zanemarili, uvijek mislim: budemo.. budemo, ali to "budemo" nikako da dođe. Izgubio je roditelje, zatim imanje i sve što je imao zbog svojih pogrešaka i alkohola. Hrani se u javnoj kuhinji. Jednom, kad smo o svemu razgovarali, rekao mi je : Daj mi barem jedan razlog, zbog kojeg bi trebao živjeti. Ostala sam zatečena. Pokušavala sam reći nešto suvislo... Kad si dobro, onda ima bezbroj razloga da živiš, a kad dođeš do dna, onda nijedan nije dovoljno jak i uvjerljiv. Mislim, da tu samo milost Božja može čovjeku otvoriti oči i pokazati mu svu vrijednost i ljepotu života.
 ZAŠTO ŽIVJETI Pogledaj oko sebe! Otkrij i pruži radost! Živi: jer ima toliko cvjetova za ubiranje i toliko suza za otiranje. Živi: jer ima toliko jutara za divljenje i toliko ucviljenih da ih utješiš. Živi: jer ima toliko plodova da ih ubereš i toliko noći da ih rasvijetliš. Živi: jer ima toliko osmijeha za darivanje i toliko uzdaha da ih ukloniš. Živi: jer ima toliko kruhova za dijeljenje i toliko putova da njima prođeš. Živi: jer ima toliko pjesama za slušanje i toliko djece za odgajanje. Živi: jer ima toliko ljubavi za poklanjanje i toliko dana za ljubav! Jučer je prošlost. Sutra je budućnost. Danas je dar! (Nepoznati autor, preveo Ivan Cebulski SVD) Ljudski život je sigurno najveća vrijednost na svijetu, jer svaki je čovjek neponovljiva, autentična slika Božja. "Voli ljude: male i velike, lijepe i ružne, spretne i nespretne, uspješne i neuspješne. Voli ljude takve kakvi jesu. Drugih naime nema."( Phil Bosmans) =========================================================== |
17.06.2007., nedjelja
Molitva za obitelj
Ivana, učenica 5.razreda II. Osn. šk. Luka Sesvete, ovako moli za svoju obitelj:
 Molitva mi se jako sviđa jer je kratka i jasna a opet sadržava sve bitno: - moliti Boga za pomoć u svakodnevnom životu, - činiti dobra djela, - biti veseo i radostan - uzdati se da će Božji anđeli bdjeti nad nama i kad spavamo. Mi pravimo dobre odluke i želimo biti dobri, ali za realizaciju tih odluka treba nam snaga i pomoć koju može dati samo Bog. Bez Božje pomoći ne možemo ništa napraviti, kao što je rekao i naš Gospodin Isus: "Bez mene ne možete ništa učiniti!" U Molitvenim vijencima ima sada oko 4.500 molitelja, to znači da svaki dan za naše obitelji ( i za ostale nakane) moli oko 150 osoba. Molimo, da se u naše obitelji vrati svakodnevna zajednička molitva, da nam niti jedna nedjelja ne prođe bez svete mise, da Bog sačuva našu djecu i mlade od droge i ostalih zala današnjeg vremena, da se iskorijeni psovka i lažljivost u našim obiteljima, da se posebna briga posveti našim invalidima, bolesnima i starima.... Ima još puno toga. Molimo zajedno i čvrsto vjerujmo. Jer Isus je obećao: " Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam ! " ( Mk 11,24) |
15.06.2007., petak
Ovčara i Memorijalno groblje ( 3. )
Nakon razgledanja župne crkve sv. Filipa i Jakova i nagovora fra Zlatka Špehara, uputili smo se na Ovčaru. Ovamo su nakon pada Vukovara dovođeni zarobljeni branitelji i civili. Ovdje su zvjerski mučeni, tu su proveli posljednje trenutke svog života ranjenici iz vukovarske bolnice, prije nego su odvedeni na obližnju njivu, gdje su ubijeni. Tu je ubijeno 263 osoba. Bili smo ponosni kad smo čuli da je grad Zagreb s 2 milijuna kuna financirao uređenje Spomen doma Ovčara.
 Autor Spomen doma je zagrebački akademski slikar Miljenko Romić. U glavnoj prostoriji je potpuni mrak, samo su na zidu slabo osvijetljene slike žrtava. Mladi ljudi, nasmijani, nedužni....200 osoba pronađeno je u masovnoj grobnici, a 63 osobe još nisu pronađene. Njihovi kvadratići na zidu su još uvijek prazni. Žrtva Ovčare bio je i legendarni novinar i ratni izvjestitelj Radio Vukovara Siniša Glavašević. Iz njegove, posmrtno izdane zbirke Priče iz Vukovara, evo kratkog izvatka: Priča o gradu: " .... vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite ju u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi."  Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata, nijemi svjedok stravičnog zločina. Groblje je podijeljeno u tri dijela: Aleja poginulih hrvatskih branitelja, Aleja umrlih hrvatskih invalida Domovinskog rata i Aleja civilnih žrtava iz Domovinskog rata.  Navek on živi, ki zgine pošteno! 938 bijelih križeva na mjestu masovne grobnice iz koje je ekshumirano isto toliko žrtava. Zapalili smo svijeće, pomolili se za sve žrtve i puni dojmova, sa suzama u očima i odlučni da nikada ne zaboravimo žrtvu Vukovara, vratili smo se u Zagreb. |
14.06.2007., četvrtak
Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće Vukovar...( 2. )
U Vukovaru su ubijene 1624 osobe, ranjeno je 2.557 osoba. 8.000 zarobljenih civila prošlo je kroz srpske koncentracijske logore. Mnogi se nisu nikad vratili. Prognano je oko 22.000 nesrba.
Vukovar - mrlja na savjesti Europe i čovječanstva. Balkanski Staljingrad, najveća masovna grobnica u Europi poslije 2. svj. rata. To se ne može i ne smije zaboraviti, ali se mora oprostiti.  O opraštanju nam je govorio i fra Zlatko Špehar, gvardijan franjevačkog samostana. Nitko iz Vukovara ne smije otići ni sa trunkom mržnje, jer su i sami Vukovarci, njih barem 70 posto, oprostili. Oprostiti je teško i to nije u čovjekovoj već u Božjoj moći. Praštanje je Božji dar. Ljudski napori nisu dostatni. Ne treba zaboraviti križ Vukovara, ali treba očistiti srce od mržnje, gorčine i neopraštanja. Mržnja je čovjekova nemoć, a opraštanje sloboda i moć. Samo tako se može nastaviti živjeti i samo tako možemo očekivati da i nama Bog oprosti.  Franjevački samostan kao i župna crkva sv. Filipa i Jakova bili su potpuno uništeni i devastirani u ratu. Crkva je izvana dobila prekrasnu fasadu, čime joj je vraćen prijeratni izgled. No, unutrašnjost još čeka konačno uređenje, djelomično i zbog velike vlage, koja se uvukla u zidove, dok je crkva bila bez krova. Evo nekoliko slika iz crkve:   Uz crkvu i samostan izgrađen je Pastoralni centar sv. Bono za potrebe župljana, cijelog Vukovara a posebno mladih. Tu se održava i Festival duhovne glazbe "Bonofest".    Pastor.centar sv.Bono, Crkva sv. Filipa i Jakova, Samostan Kao i puno puta u hrvatskoj povijesti i ovdje se pokazalo da nitko i ništa ne može odijeliti franjevce od naroda. Bili su i ostali duša Vukovara i u ratu i u miru. |
13.06.2007., srijeda
" Iz krvi i bola niknut će cvijeće i nikada narod zaboravit neće Vukovar ( 1. )
Vukovar je središte vukovarsko-srijemske županije. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav i graniči na Dunavu sa Vojvodinom. Danas ima oko 30.000 stanovnika. Uvijek u povijesti u Vukovaru su Hrvati bili većina, pa tako i 1991. kao i danas.
   Tako je Vukovar izgledao sve do onog kobnog 24. kolovoza 1991. godine, kad je započeo pakleni napad jugovojske i četnika na Vukovar iz zraka, s kopna i s Dunava. Dnevno je ispaljeno oko 5.000 granata ( i tako puna 3 mjeseca). Elitna gardijska divizija s tri oklopne brigade, 360 tenkova i oko 50.000 dobro naoružanih jugovojnika i četnika pokušavalo je prodrijeti u grad. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, katolička crkva, vodotoranj i Radnički dom. Cijeli Vukovar uskoro je postao velika ruševina, otvorena rana, koja se povećavala i sve više krvarila...  Grad je junački branilo jedva 1.800 slabo naoružanih branitelja. 60 posto njih bili su stanovnici Vukovara. 102 dana Vukovar je živio pod zemljom u podrumima, većinu dana bez struje, vode, lijekova...Gledajući omjer snaga neprijatelja i branitelja očekivalo se da će Vukovar pasti za tri dana. Ali " Boj ne bije oružje svijetlo, već boj bije srce u junaka! " U Vukovaru je uništeno više od 300 neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera, oboreno oko 25 zrakoplova, ranjeno 20 - 30 tisuća četnika, a poginulo ih je od 5 - 7 tisuća. Kad je nestalo sredstava za obranu, grad je pao u ruke razularenih četničkih bandi i jugovojske. Neviđeni teror predvode major Šljivančanin i Miroslav Radić. Nećemo pokazivati slike, jer one previše bole. Sjetimo se samo one crne zastave s mrtvačkom glavom i pjesme : Slobodane, pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Bilo je to 18.11.1991. Taj dan je Hrvatski sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar. 18.studeni - Dan sjećanja na Vukovar Obrana Vukovara postala je simbol hrvatskog otpora, poput lava u grbu grada Vukovara  Zašto pišem to o Vukovaru? Zato što nam je o tome govorio, i stavio nam na srce da nikad ne zaboravimo,fra Zlatko Špehar, gvardijan franjevačkog samostana za vrijeme našeg hodočašća u Vukovaru. Nažalost mnoge činjenice iz doba rata polako blijede i Vukovar i njegove žrtve zaboravljaju se. Ovo je naš doprinos obnovi sjećanja na Vukovar. Nastavak u slijedećem postu. |
10.06.2007., nedjelja
Aljmaška Gospa - Gospa od utočišta Još je davne 1759. godine Antun Kanižlić, hrvatski književnik i slavonski prosvjetitelj, napisao slijedeće: "Dunavom će prije vode nestati, nego od Nje milost teći prestati. Drava će se natrag vratit nego će se milost skratit, Gospa Diva od Aljmaša, Utočište, Majka naša " Evo nekoliko povijesnih podataka: Aljmaš kao katolička župa prvi se put spominje davne 1332. god. U 18. stoljeću župu Aljmaš preuzimaju osječki isusovci. Pod njihovom brigom bilo je i baranjsko mjesto Laško ( današnji Lug) u kojem se štovala Gospa s Djetetom. Međutim, kako se u Baranji u to vrijeme proširio kalvinizam, koji ne štuje Gospu, postojala je opasnost da Gospin kip bude uništen. Zato su ga isusovci 1704. godine sklonili na sigurnije mjesto. Lađom su ga prenijeli Dunavom u Aljmaš. Tako je Gospa u Aljmašu našla "utočište" i odmah su k Njoj pohrlile kolone hodočasnika i to hodočašćenje traje i povećava se već više od 300 godina. 1807. god. Aljmaš postaje samostalna župa. Crkva je nekoliko puta i gorjela, ali je čudesno sačuvana Gospina slika, kopija kipa. 1852. godine biskup J.J.Strossmayer posvetio je novosagrađenu crkvu Pohođenja Marijina i dao u Beču izraditi novi zavjetni kip Marije s Djetetom u lijevoj ruci i žezlom u desnoj ruci. Nakon 2. svjetskog rata komunisti su na sve načine pokušavali uništiti i zatvoriti aljmaško svetište. Ali nema te sile koja može uništiti ljubav hrvatskog naroda prema Nebeskoj Majci. Nije to uspjelo ni komunistima ni četnicima ni jugovojsci, kada su 1.8.1991. započeli svoj pakleni pohod na Aljmaš. Svi se još sjećamo ( i ne smijemo zaboraviti) onih lađa - teglenica, pretrpanih prestrašenim ljudima s vrećicama u rukama i suzama u očima...Sve su ostavili, svoje domove i Gospu i otišli u progonstvo u Osijek. Ali godinu dana kasnije za njima je došla i Gospa, pronađena u ruševinama crkve, oštećena, bez krune i bez ruke, a Dijete Isus bez obje ruke. No, četnička pobjeda bila je samo prividna i kratkog daha. Zavjetni kip je obnovljen i svečano vraćen u Aljmaš 1.8.1998. godine. Okrunio ga je papa Ivan Pavao II. 7.6.2003. godine za vrijeme svog pohoda Osijeku. Izgrađena je nova crkva slična labudici koja izranja iz Dunava, djelo zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmermann, Ive Gajšaka i Mirka Buvinića.   Nova crkva i predivna oltarna slika - triptih izrađen u tehnici vitraja, koja prikazuje susret Marije i Elizabete. Sve slike i mozaici u unutrašnjosti crkve djelo su akademskog slikara Vladimira Meglića.  Svečana hodočasnička misa 9.lipnja 2007. Nakon svete Mise, klanjanja euharistijskom Isusu i blagovanja "iz torbe" krenuli smo prema Vukovaru. A o tome u slijedećem javljanju. |
07.06.2007., četvrtak
Moj Bog je divan! Što je to Tijelovo ili Brašančevo? Naši mladi posjetioci ovih stranica to su naučili na vjeronauku i sigurno se ne bi osramotili pred kamerama kao oni građani na Duhove. Evo njihovog odgovora: To je Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove, zapovijedani crkveni i državni blagdan, pomiče se u ovisno o Uskrsu i uvijek dolazi u četvrtak poslije nedjelje Presvetog Trojstva. Odgovor je točan ... ali to nije sve! Iza tih suhoparnih administrativnih podataka krije se nešto najljepše i najkorisnije što nam je Isus ostavio prije svog odlaska Ocu. Neću vas ostaviti sirotama, rekao je. Poslat ću vam Duha Svetog, ali i ja ću ostati s vama do svršetka svijeta ! I to se ostvaruje u Presvetom Oltarskom sakramentu. Isus je u posvećenoj hostiji stvarno i stalno prisutan. Na Tijelovo posebno svečano slavimo i častimo taj sakramenat u kojem se na nevjerojatan i neopisiv način daruje Božja ljubav ! Zato se tog dana upriličuju procesije gradskim ulicama i seoskim putovima da javno posvjedočimo svoju vjeru i privrženost euharistijskom Isusu. Jedan od načina slavljenja svakako je i klanjanje pred svetohraništem. Dođimo k Njemu i jednostavno budimo s Njim, dajmo se grijati od Njegove ljubavi, sunčajmo se pred Njim i slušajmo što nam govori. Možda ćemo čuti i ovo: " Marice, Nado, Hrvoje, Josipe,.... dragocjen si u mojim očima ...i ja te ljubim. " A možemo se i malo poigrati s recima sv. Pisma : Isuse, dragocjen si u mojim očima i ja tebe ljubim...Možda će netko reći da je to sada već neko pretjerivanje, da treba samo izvršavati zapovijedi i da je to dovoljno. Ali nije! Jer najbitnija stvar na svijetu je ljubav. Sve je počelo iz ljubavi i sve će završiti u ljubavi. Isus je sve zakone i zapovijedi sveo samo na jednu: na ljubav, ljubav prema Bogu i ljubav prema bratu čovjeku. Drugog puta nema! I zato je najnormalnije da i ljudima i Bogu govorimo da ih volimo. Klanjajmo se Isusu zbog Njega samoga, što je On divan...Ako smo često s Njim u društvu i mi ćemo mu postajati sve sličniji. S kim si - takav si! Kad prolazimo kraj crkve sjetimo se da je Isus tamo u svetohraništu. Pa ako imamo prilike, svratimo, jer On nas uvijek čeka...  ON ČEKA Onaj koji je sve providio, čeka. On čeka u tami da zasvijetli! On čeka u strahu da kaže:"Ne boj se!" On čeka u nesigurnosti i govori: "Ja sam s tobom! Ti si moja!"(Iz 43,1-6) On čeka na putu da ohrabri, da se pridruži i srce zapali. On čeka jer ljubi, jer samo ljubav želi čekati, kad svi odustanu, On čeka! ( s. Bogoljuba Cifrek OSU) I još jedna divna pjesma prikladna za meditiranje i klanjanje: MOJ BOG  Moj Bog je divan. Ja vjerujem svome Bogu uvijek: i onda kad mi je lijepo i onda kad je u meni tama, a srce mi je preplavljeno žalošću. Moj Bog ima veliko, strpljivo srce. On se nikad ne umara, jer ljubi. Ja vjerujem svome Bogu. Neka u meni buči nemir, neka bijesne valovi malodušja, ja vjerujem svome Bogu. Jer moj Bog ima srce koje prihvaća i ljubi. Ja vjerujem svome Bogu jer je strpljiv i jer me čeka da me prihvati za ruku i da me prenese preko svih zapreka što stoje između mene i Njega. Moj Bog mene ljubi. On će me prenijeti na drugu obalu i obući me u bijelu haljinu, haljinu od lana, za dan pobjede njegove ljubavi u meni. Ja ljubim svoga Boga. Svaki dan ponovo tražim Njegovu blizinu. Moj Bog mi dolazi ususret. Moj Bog je divan, srce ima moj Bog. On će mi odjenuti haljinu spasenja. Ja vjerujem svome Bogu. Skinut će s mene rug moj i sramotu i zaodjenuti me haljinom obraćenja, Bog moj, Vjerni. Predajem svome Bogu svu sebe, danas, a sutra ću učiniti to isto pa makar kroz suze i grč. I neću tražiti radost. Ni žalost neću tražiti. Ni mir, ni nemir neću tražiti da mi da. Tražit ću samo svjetlo da mogu vidjeti i primiti ono što je On pripremio za mene, moj Bog sa srcem. I neka mi bude po volji moga Boga. (s. Bogoljuba Cifrek OSU) |
02.06.2007., subota
Najava koncerta
Naša Sanja Trempetić živi je primjer kako se i bez vida može živjeti sretno i raditi punom parom. Ta diplomirana defektologinja i dodpredsjednica Hrvatske Udruge gluhoslijepih osoba Dodir ujedno je i voditeljica Molitvenog vijenca (glavna Marija ) u svojoj župi sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu. Ona je s vremenom potpuno izgubila vid, ali ne i glas. Osim što pjeva u svom župnom zboru, pjeva i u Vokalnom ansamblu Udruge slijepih u Zagrebu. Kako se vješto koristi svim "čudima" tehnike poslala mi je mailom najavu njihovog koncerta i zamolila da je stavim na našu stranicu. I evo obavijesti:
Vokalni ansambl Udruge slijepih Zagreb održat će koncert duhovne glazbe u srijedu 06. lipnja 07. u kapelici Corpus Domini, Mošćenička 3, nakon svete Mise koja počinje u 19 sati. Voditelj ansambla je prof. Josip Hrvoj.  Dođimo i dajmo podršku našoj Sanji i njezinim prijateljima pjevačima. Ponekad se pitam nismo li mi koji vidimo, ponekad "pravi slijepci"? Čitajući životne sudbine slijepih osoba naišla sam i na svjedočenje da su "progledali" tek kad su oslijepili. "Jer ono najbolje i najljepše ne može se vidjeti, pa čak ni dotaknuti. To se mora osjetiti srcem. "( Helen Keller). |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.