Vukovar je središte vukovarsko-srijemske županije. Leži na ušću rijeke Vuke u Dunav i graniči na Dunavu sa Vojvodinom. Danas ima oko 30.000 stanovnika. Uvijek u povijesti u Vukovaru su Hrvati bili većina, pa tako i 1991. kao i danas.



Tako je Vukovar izgledao sve do onog kobnog 24. kolovoza 1991. godine, kad je započeo pakleni napad jugovojske i četnika na Vukovar iz zraka, s kopna i s Dunava. Dnevno je ispaljeno oko 5.000 granata ( i tako puna 3 mjeseca). Elitna gardijska divizija s tri oklopne brigade, 360 tenkova i oko 50.000 dobro naoružanih jugovojnika i četnika pokušavalo je prodrijeti u grad. Među prvim objektima u Vukovaru stradali su bolnica, katolička crkva, vodotoranj i Radnički dom. Cijeli Vukovar uskoro je postao velika ruševina, otvorena rana, koja se povećavala i sve više krvarila...

Grad je junački branilo jedva 1.800 slabo naoružanih branitelja. 60 posto njih bili su stanovnici Vukovara. 102 dana Vukovar je živio pod zemljom u podrumima, većinu dana bez struje, vode, lijekova...Gledajući omjer snaga neprijatelja i branitelja očekivalo se da će Vukovar pasti za tri dana. Ali " Boj ne bije oružje svijetlo, već boj bije srce u junaka! "
U Vukovaru je uništeno više od 300 neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera, oboreno oko 25 zrakoplova, ranjeno 20 - 30 tisuća četnika, a poginulo ih je od 5 - 7 tisuća.
Kad je nestalo sredstava za obranu, grad je pao u ruke razularenih četničkih bandi i jugovojske. Neviđeni teror predvode major Šljivančanin i Miroslav Radić. Nećemo pokazivati slike, jer one previše bole. Sjetimo se samo one crne zastave s mrtvačkom glavom i pjesme : Slobodane, pošalji salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate". Bilo je to 18.11.1991. Taj dan je Hrvatski sabor proglasio Danom sjećanja na Vukovar.
