Molitveni vijenac Kraljice obitelji
30.08.2007., četvrtak
Paradoks našeg vremena
Tekst pod tim naslovom davno sam pročitala na nekoj njemačkoj web stranici. Autor teksta je američki glumac i komičar George Carlin a napisao ga je povodom smrti svoje supruge. Poslije sam isti tekst pronašla i na našim hrvatskim stranicama i blogovima i zaključila, da ga nema smisla objavljivati jer su ga sigurno već svi pročitali. Ali zapele su mi za oko riječi na samom vrhu njemačkog teksta: Wir wissen es... warum ändern wir nichts? To nam je poznato..... zašto ništa ne mijenjamo? Opa! Što sam ja promijenila? I ja sam to samo pročitala i isti čas zaboravila.Tako radimo s mnogim tekstovima. - Joj, kak je ovo krasno! Predivno! I ništa dalje. Isto kao i nakon nedjeljne propovijedi: - Kako je velečasni danas lijepo propovijedao! A o čemu je govorio? - Ma ne znam više, ali bilo je zaista jako poučno! Već sam davno odlučila da ću si iz svake propovijedi ili nekog drugog govora zapamtiti bar jednu misao, ono što mi je progovorilo srcu, i da ću to onda malo s drugima "pretresti".
Pa evo toga poznatog teksta u malo slobodnijem prijevodu, da vidimo što je tu vrijedno zapamtiti i što bismo to trebali mijenjati.  Danas su nam zgrade sve više, a živci sve kraći. Ceste su sve šire a pogledi sve uži. Trošimo i kupujemo sve više a imamo sve manje zadovoljstva. Imamo veće kuće i manje obitelji, više mogućnosti, no manje vremena. Imamo više diploma, no manje razuma, više znanja, a manje zdravog rasuđivanja. Više stručnjaka, a ipak više problema, više medicine, no manje zdravlja. Previše pijemo, pušimo, jedemo, trošimo, lažemo, mrzimo, gledamo TV, a premalo se smijemo, čitamo, molimo, razgovaramo, opraštamo, učimo, šećemo, volimo. Povećali smo svoj imetak, a smanjili svoje vrijednosti. Dodali smo godine životu, ali ne i život godinama. Spremni smo otići na Mjesec i natrag ali ne i pokucati na susjedna vrata i upoznati novog susjeda. Osvojili smo vanjski prostor, ali ne i nutrinu. Napravili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, no zagadili dušu. Razbili smo atome, ali ne i svoje predrasude.. Planiramo više, no postižemo manje. Naučili smo žuriti, no ne i čekati. Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa. Ovo su dani dviju plaća i više rastava, ljepših kuća i razorenih domova. Zato danas odlučimo: Čitajmo više, obrazujmo se, istražujmo ovaj divni Božji svijet, promatrajmo predivne krajolike, posjećujmo prijatelje, pomažimo starijim osobama, tješimo bolesnike, šećimo s našim voljenima, držimo se za ruke, recimo im koliko su nam dragocjeni i koliko ih volimo, jer oni neće zauvijek biti tu. Pustimo radost i osmijeh u svoj život. Sjetimo se tri čarobne riječi koje čuda čine: Molim, hvala, izvoli, još bih dodala i oprosti. ( To smo učili u osnovnoj školi.) Zagrljaj, osmijeh, poljubac, lijepa riječ - sve je to besplatno, a tako dragocjeno. Ništa ne odlažimo za posebne prilike. Svaki dan je posebna prilika! Izbacimo iz svog rječnika: "kasnije", "jednog dana", " ne sada", kad budem imao vremena..." i onu najčešće upotrebljavanu riječ "budem", koja ustvari znači nikad. Zapamtimo da je život jedinstven i neponovljiv! Iskoristimo svaki dan, svaki sat i svaku minutu! |
23.08.2007., četvrtak
60 ruža za 60 godina vjernosti
(Dok čitate postove možete slušati pjesmu Milost ako kliknete na Snips u desnom stupcu. Probajte!)
Hvala Bogu, unatoč nepovoljnoj prognozi, vrijeme je jučer bilo dobro. Nije padala najavljivana kiša. Bilo je sparno, ali to nije spriječilo mnoge prijatelje i poštovatelje patra Drage Hartlyja da dođu u Corpus Domini na misu zahvalnicu. Što da vam kažem? Bilo je prelijepo!!!   Uz patra Dragu za oltarom su bila još dvojica svima nam draga svećenika: salezijanac don Josip Stepan i karmelićanin pater Đuro Filipović. Kakvo izabrano društvo! Kapelica je bila dupkom puna. Kako pater nije želio nikakvu proslavu, ovo je bila zahvala za jedan skroviti, samozatajni svećenički život. Pater nije pisao knjige ni znanstvene radove, nije se pojavljivao na televiziji niti su ga snimale kamere. Snimale su ga jedino Božje kamere. Moto mu je bio: "Ljubi, a da nitko za te ne zna i da ništa do tebe ne drži!". Ipak, nemoguće je bilo ne vidjeti svjetlo koje gori i ne osjetiti toplinu vatre. Tako su za patrom krenuli mnogi mladi i on ih je vodio k Isusu. Među njima ima lijepi broj redovnica, redovnika, svećenika i Bogu posvećenih laika.  Darovali smo mu košaricu sa 60 ruža, po jednu za svaku godinu svećeništva. Osim toga posebno za njega dali smo napraviti sliku Isusa na Posljednjoj večeri i kupili mu njegovu omiljenu knjigu "Duša svakog apostolata" u novom izdanju. (Stara mu se sigurno već raspala od česte upotrebe.) Poslije mise svi smo se uputili na druženje i skromni domjenak. Evo nekoliko slika:    Tako smo zahvalili dobrom Bogu za sve milosti koje je dao patru Dragi i za sve darove koje je nama dao preko njegovih svećeničkih ruku. Na kraju smo dogovorili sastanak s patrom Dragom na istom mjestu i nakon 10 godina. On se nasmijao i dodao: "Ako Bog da !" |
19.08.2007., nedjelja
P. Drago Hartly - 60 god. svećeništva Pater će imati svetu misu zahvalnicu za svojih 60 godina svećeništva 22.08.07. u 18 sati u kapelici Corpus Domini.( Jedva smo ga nagovorili.) Dođite svi koji možete, da zajedno slavimo i zahvaljujemo Bogu. Poslije mise svi ste pozvani u dvoranu na skromni domjenak. Vidimo se! Kao što sam obećala u pisanju od 27. lipnja, u kojem sam pisala o patru Dragi Hartlyju ( pogledaj post!), otišla sam sa svojim suprugom na Fratrovac.  Ove vruće dane lakše se podnosi u šumi. Pater se jako razveselio našoj posjeti i našem daru- jednom rascvjetanom mladom oleanderu. Još dok smo ga čekali u hodniku, jedan gospodin, očito dobro upućen, rekao nam je: "Aaaa, to sigurno nosite p. Dragi. On to najviše voli". I zaista, pater nas je prvo odveo u svoj mali vrt, gdje rasađuje i sadi cvijeće, pa i drveće. Upravo je presadio stotinjak malih hrastova za jednog gospodina, koji želi na pustoj zemlji posaditi hrastovu šumu. Otkuda ta velika ljubav za cvijeće i biljni svijet? Vjerojatno prirodna sklonost k lijepom, jer je pater umjetnička duša ( i pjeva jako lijepo!). A možda je ta ljubav nastala još u prvim danima susreta sa osječkim isusovcima 1933. godine, kad je s još nekoliko dječaka svakodnevno kod isusovaca u tadašnjoj Beogradskoj ulici ( ulica sada nosi ime našeg bl. Stepinca) pumpao vodu, zalijevao cvijeće i uživao u kolačima, koje su dobivali za nagradu. Od prvog susreta s isusovcima, kad ga je p. Šantić pozvao u kuću, dao mu sličicu i kolače, on je postao "inventar njihove kapelice". Bila je to ljubav na prvi pogled. Nakon prva četiri razreda gimnazije, kao petnaestogodišnjak, na vlastitu želju poslan je u Travnik u sjemenišnu gimnaziju s pravom javnosti. Tamo su s njim gimnaziju pohađali i vanjski đaci, među njima i muslimani, židovi, pravoslavci pa i jedan protestant. Svi su se osjećali kao braća. Nije bilo netrpeljivosti bez obzira na vjeroispovijest i narodnost.I tko im je organizirao proslavu 40-godišnjice mature? Pogodite! Upravo mali Mujo. Pater je jedan od rijetkih ljudi, koji je imao dvije prve svete pričesti. Naime, kako je otac bio mlinar i išao je za poslom, tako su i oni češće mijenjali mjesto stanovanja. Tako su stanovali i u Dalju odmah pokraj crkve. S mamom Zlaticom svako je jutro išao na svetu Misu. Ministrirao je i pratio župnika i na sprovode, premda je bio još vrlo malen. Tada su u selo došli misionari, pa ih je cijela obitelj opet svaki dan išla slušati. Jednog dana svi su došli kući osim malog Drage. On je prilično zakasnio . Na majčin upit gdje je bio, sa velikim zanosom je rekao: - Mama, ja sam se pričestio. - Kako si smio? - Pa župnik je rekao da se treba ispovijediti i pričestiti. Druga Prva sveta pričest bila je na proljeće zajedno sa ostalom djecom prvopričesnicima. Nakon sjemeništa ulazi u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu na blagdan sv. Ignacija 31.07.1938. Zaređen je za svećenika 22. kolovoza 1947. g. u zagrebačkoj katedrali, a mladu misu služio je u osječkoj tvrđi u župnoj crkvi ( bivša isusovačka crkva). Poslije ređenja mogao je birati između botanike i dušobrižništva. Na radost mnogih, kojima će kasnije biti duhovni vođa i vjeroučitelj, izabrao je dušobrižništvo. Radeći puno sa mladima vidio je potrebe ondašnjeg vremena ( sedamdesete godine prošlog stoljeća) i utemeljio svjetovnu zajednicu Malu obitelj bezgrješnog srca Marijina. Njihovo je glavno geslo " Biti drugi Krist". To je ono što je pater cijeli život i sam nastojao biti a i drugima je to neumorno ponavljao. Njegovo omiljeno štivo i dandanas je knjižica francuskog cistercitskog monaha Dom Chautarda "Duša svakog apostolata". Glavna misao knjige je da samo onaj, koji se sjedinjuje s Kristom i koji na njemu temelji svoj život, može preporađati i obnavljati svijet. Upravo čovjekovo nedovoljno participiranje na nadnaravnom životu razlog je, što mnoga pastoralna nastojanja, mnoge katehetske metode i mnogi evangelizacijski planovi ne daju plodove.( Knjiga se može nabaviti u knjižari Verbum na Kaptolu. Stoji samo 50 kuna a vrijedi puno više.)  Ovo je dio patrove "osječke duhovne djece". Slikano poslije zajedničke mise u kapelici u Žerjavincu. Što bi poručio članovima Molitvenog vijenca i zašto su oni važni? - Jako su važni jer podupiru obitelj, a obitelj odgaja djecu. Toj djeci treba osigurati vječnost. Nije dosta samo organizirati susrete, nego na tim susretima naglašavati da mi mijenjamo svijet! Pozitivno mijenjamo. Bog nas je izabrao da budemo sredstvo, da se taj svijet mijenja na bolje, sve do svetosti. Naglasak je uvijek na tome: Težiti da budemo savršeni i sveti. To je volja Božja. Kakav bi On bio Otac kad ne bi htio, da i mi budemo kao On. Bog nije ljubomoran na svoju svetost. Tu je naglasak. Svaka zajednica pa i Molitveni vijenac to mora imati kao načelo: Biti svet, kao što je svet Otac naš nebeski! |
16.08.2007., četvrtak
Život je dar ! Najveća divota na svijetu je dijete. Dijete je uvijek dar! Najdragocjeniji i najnezasluženiji dar. Nitko nema pravo na dijete pa ni bračni drugovi. I njima je dijete dar, jer ima i onih koji žive u skladnom braku i silno žele dijete, ali ga nemaju. Dijete je uvijek dar bez obzira na okolnosti začeća i mjesto i vrijeme rođenja. Zato treba taj dan - rođendan - slaviti i zahvaliti Bogu na daru života. Jer ne radi se tu samo o nekih 80 - 90 godina, nego se radi o cijeloj vječnosti. Ovaj život je samo početak onog pravog blaženog života, koji je Bog pripravio onima koji ga ljube. Svma koji danas slave rođendan, čestitam i želim lijep, uspješan i dug život i blaženu vječnost.   SRETAN ROĐENDAN ! |
14.08.2007., utorak
Molimo jedni za druge i za sve one koji nam se preporučuju
Gospodin Miro zamolio nas je da se žarko molimo za njegovu obitelj.
Evo vapaja iz njegovog srca:  Dragi Gospodine, molim te blagoslovi moju obitelj kako bi našla izlaz iz ove krize u kojoj se nalazi. Osvijetli nam put kojim trebamo koračati kako bi postali uzorita kršćanska obitelj. Pomozi našoj dječici da zauvijek imaju oba roditelja te da žive u toplom i prosvijetljenom domu. Molim sve ljude da mole za nas i preporučuju nas u svojim molitvama Kraljici obitelji, kako bih spasio svoju obitelj. Blagoslovljen budi Bože u vijekove! Budući da je okosnica ovog našeg bloga ne samo informacija nego prvenstveno molitva, molim sve posjetitelje ove stranice i posebno članove molitvenih vijenaca: Svaki put kad otvorite stranicu, izmolite Molitvu za obitelj (vidi u desnom stupcu) i pomolite se za sve one koji nam se preporučuju u molitve. |
12.08.2007., nedjelja
Sestre Pohoda Marijina  Danas je spomendan sv. Ivane Franciske de Chantal, koja je zajedno sa sv. Franjom Saleškim 1610. godine osnovala kontemplativni Red sestara od Pohoda Marijina. Rođena u plemičkoj obitelji, rano je ostala bez majke, ali se otac pobrinuo za dobar vjerski odgoj svoje djece. Udala se za baruna de Chantala, koji je ubrzo poginuo nesretnim slučajem. Nakon toga posve se posvetila Bogu i pod duhovnim vodstvom svetog biskupa Franje Saleškog vinula se do visokog stupnja kreposti. Biskup Josip Lach doveo je sestre Pohoda Marijina 1947.godine u Zagreb, gdje i danas žive uz svima nam dragu kapelicu sveudiljnog klanjanja Corpus Domini u Mošćeničkoj ulici broj 3. Upravo danas, na blagdan njihove svete utemeljiteljice, s. Marija Ignacija polaže zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće. Molit ćemo za nju. Padaju mi na pamet stihovi s. Bogoljube Cifrek (uršulinke) prikladni za današnji dan polaganja zajeta: "U Tvoje ruke stavljam danas i sutra, svoje večeri i svoja jutra, u Tvoje ruke stavljam svaki svoj dan." "Htjela bih, Majko, da Isus bude svaka moja misao, sva moja kontemplacija, sva moja akcija, da za mene sve počinje i svršava u Njemu! ( iz zbirke Obuci me u svjetlo) Sestre Pohoda Marijina najuže su povezane s Molitvenim vijencem. One su zajedno sa gospođom Anom Blažević suosnivateljice. Birale su ime, crtale cvijet sa 31. laticom i na svakoj latici upisivali ime molitelja. Dale su svoj prostor na korištenje, pomagale bezbrojnim savjetima i ono što je najvažnije, odmah su preuzele 1. molitveni vijenac i počele molitvu i klanjanje pred Presvetim svake nedjelje u 15 sati. Molile su krunicu Božanskog milosrđa, čitale imena članova 1. mol. vijenca i za svaku obitelj molile ili pjevale razne zazive. Dolazili su i članovi MVKO na molitvu u kapelicu. Kasnije, kako se je MVKO širio, preuzele su još 19. MV iz Vel. Gorice, ubrzo 22., 31., 48., 70., 71., 72., 77., 79. i 81. ... sada ih imaju 11. Osim nedjeljom, počele su za obitelji moliti i četvrtkom, jer se broj obitelji molitvenih vijenaca povećao.Sada za obitelji prikazuju molitvu Večernje, krunicu, litanije, Molitvu za obitelj, a kod blagoslova s Presvetim posebno mole Isusa, da sve obitelji blagoslovi. Jedne korizme svaka sestra je izvukla "svoj" molitveni vijenac s popisom članova, svaka je čitala imena svog molitvenog vijenca pred Presvetim s nakanom, da Isus dotakne svako srce, svaku obitelj. Kako su one Red Majke Božje i nose lijepi naziv Pohođenje ili sestre Pohoda Marijina, na ovaj način, po molitvi, u skrovitosti pohađaju svoje drage obitelji. Zašto su tako oduševljeno poduprle osnivanje Molitvenog vijenca? Evo što mi je rekla s. Alojzija: " Posebno nam se svidjela zamisao ove međusobne povezanosti sa ljudima u svijetu, jer mi ne bismo izvršile svoju misiju, ako ne bismo imale sluha za potrebe današnje obitelji. Osim toga, svidjelo nam se i to, što je u MVKO sve usmjereno prema Euharistiji, zatim povezanost sa svećenicima bez kojih nema Euharistije." . Evo još nekoliko slika :   Puno bi se još toga lijepog moglo pisati o ovom klauzurnom redu. Možda samo da još spomenemo, da je i sveta Margareta Marija Alacoque bila redovnica reda Pohoda Marijina. A kao što znamo, zahvaljujući njenom viđenju i objavi samog Božanskog Spasitelja uveden je blagdan Srca Isusova i pobožnost devet prvih petaka. A sv. Franjo Saleški, još puno prije toga, za grb reda izabrao je upravo jedno srce, probodeno strelicama i okruženo vijencem od trnja.  Čestitamo im blagdan njihove utemeljiteljice i zahvaljujemo na svim molitvama i žrtvama za sve nas i naše obitelji. Nek im dobri Bog bude nagrada i plaća! |
10.08.2007., petak
Hodočašće MVKO u ItalijuEvo prilike za lijepo i jeftino hodočašće. Javite se!   Bazilika nazaretske kućice u Loretu |
08.08.2007., srijeda
Dvadesetčetirisatno moljenje krunice u Vugrovcu Oltar sv. Franje Ksaverskog (sa prvopričesničkom tablom) U župi sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu, u dogovoru sa župnikom vlč. Filipom Lucićem i moliteljima Molitvenog vijenca, pokrenuli smo dvadesetčetirisatno moljenje krunice uoči velikih blagdana. Na taj način želimo slaviti Boga i Blaženu Djevicu Mariju, zahvaliti im za sve primljene milosti i moliti za razne potrebe i nakane. Tako ćemo uoči blagdana Velike Gospe moliti 24 sata bez prekida, od 15 sati u ponedjeljak 13. kolovoza, do 15 sati u utorak 14. kolovoza. Molit ćemo krunicu BDM, slavna otajstva i litanije Lauretanske, ovoga puta na čast Blaženoj Djevici Mariji, Kraljici obitelji, za zahvalu što je s nama u svim teškim trenucima, što je uvijek svjetlo koje nas vodi k Isusu. Svaki molitelj moli pola sata, kod kuće ili na mjestu koje mu najviše odgovara. Bitno je da se molitva ne prekine u ta 24 sata. Molitvu počinjemo u 15 sati, u času Isusove smrti, da bismo slavili Božansko Milosrđe i zahvalili što nam je dalo Blaženu Djevicu Mariju, našu nebesku Majku, što ju je proslavilo uzevši je na nebo i okrunilo za Kraljicu neba i zemlje.Zato molimo da svaki molitelj ako može, pored moljenja krunice BDM i litanija Lauretanskih u 15 h u ponedjeljak i utorak izmoli krunicu i zazive Božanskomu Milosrđu. Želja nam je da na ovaj način obilježimo sve veće blagdane u godini, te da se molitva proširi po čitavoj našoj domovini i po cijelom svijetu. Stoga pozivamo sve koji mogu da nam se pridruže. Zainteresirani se mogu javiti Sanji Trempetić, na e-mail: sanja.trempetic@zg.t-com.hr, na mobitel: 098/165-13-60 ili na telefon 01/20-44-763. Molimo da kod prijave navedete vaše ime i prezime, odakle ste i u koje vrijeme želite moliti. Ako mislite da bi se u vašoj sredini moglo naći više zainteresiranih, možete se poslužiti obrascem, koji smo u tu svrhu pripremili.  Uznesenje Marijino na nebo  |
06.08.2007., ponedjeljak
Molitveni vijenac Vugrovec Župna crkva sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu Zašto smo formirali molitvene vijence u našoj župi? Evo kratkog odgovora: Svi znamo kakvi sve problemi u današnje vrijeme pogađaju naše obitelji: počevši od prezaposlenosti, sve većeg udaljavanja njihovih članova, neumjerene upotrebe kompjutera, interneta i televizije, noćnog života, nemorala, krivovjerja, do bijega u drogu, alkohol i konačnog raspada obitelji. Gledajući zemaljskim očima na sve to, čini nam se da nema izlaza. No, podignemo li svoj pogled prema Bogu, shvatit ćemo da nam On može pomoći, On, Njegova neizmjerna ljubav i milosrđe i naša najvjernija odvjetnica i pomoćnica Blažena Djevica Marija. Odlučili smo u naše obitelji vratiti molitvu i tako spasiti našu djecu, obitelji i čitavu Domovinu. To nam je bio cilj. Tako su nastali Molitveni vijenci Kraljice obitelji u našoj župi a i drugdje u Hrvatskoj. Još 2001. godine nas nekoliko uključilo se u Molitveni vijenac u Gajnicama, u župi sv. Josipa radnika. Iako nam je to bilo daleko, sasvim na drugoj strani grada, odlazili smo koliko smo mogli na sv. Misu. Predložili su nam da pokušamo formirati molitveni vijenac u svojoj župi. Nismo imali puno nade. Naš tadašnji župnik nije baš najbolje prihvatio tu ideju. No, već početkom 2002. smo popunili prvi vijenac, a ubrzo i drugi. Prvu sv. Misu na nakane vijenca služio je vlč. Pavao Šatrak na prvi petak u ožujku 2002. Počeli smo moliti i sastajati se svakog prvog petka u mjesecu. Već tada se moglo osjetiti da se nešto događa u župi. U prvi petak nas se sakupilo više nego ponekad nedjeljom. Naš župnik zbog bolesti više nije mogao sam. Dobio je na ispomoć mladog svećenika mg. Marijana Kušenića. Uz njegovu pomoć nastale su nove zajednice u župi: zajednica mladih, zajednica obitelji, zbor mladih, okupili su se ministranti i čitači, a počeli su rasti i naši Molitveni vijenci. Nastavili smo moliti i zahvaljivati Bogu i Majci Božjoj što je i naša župa živnula. Jedna mlada moliteljica iz naših vijenaca Andreja Drožđan stupila je u jesen 2004. u red dominikanki u Korčuli. 23.ovog mjeseca polaže svoje prve privremene zavjete, pa je toplo preporučamo u molitve.  Prije dvije godine je naš župnik zbog bolesti otišao u mirovinu, a mladi svećenik je premješten. Dobili smo novog župnika vlč. Filipa Lucića, koji je s radošću prihvatio naše molitvene vijence. Trenutno ih u Vugrovcu imamo 5. Kad smo osnivali prvi, bojali smo se da niti njega nećemo popuniti, a u peti su se ljudi sami počeli javljati. Vjerujemo da smo svi mi svojom molitvom doprinjeli ovim promjenama. Zaslužne su uz našeg dobrog svećenika i voditeljice vijenaca "Marije i Marte" : Sanja T., Marica S., Marica Ž., Katica F., Dragica S., Snježana G., Nadica B., Marija P., Zdenka D. i Mira P. Ali to je samo početak. Trebamo nastaviti moliti, jer molitva je naše najjače oružje. Trebamo nastaviti rasti u vjeri, jer samo s Isusom i Majkom Božjom, Kraljicom obitelji možemo živjeti život dostojan čovjeka. Sanja Trempetić župa sv. Franje Ksaverskog, Vugrovec |
05.08.2007., nedjelja
Dan pobjede i ponosa!   Danas je Dan pobjede i domovinske zahvalnosti,, kojim se slavi oslobođenje velikog dijela hrvatskih okupiranih područja u vojno-redarstvenim akcijama »Bljesak« i »Oluja«. Tog dana oslobođen je grad Knin, središte srpske pobune od početka 90-ih. Ali danas je i Marijin blagdan, blagdan Snježne Gospe, pa ćemo zato na poseban način staviti pod Marijinu zaštitu cijelu nam Lijepu našu i sve njene građane. Zahvalimo Bogu za dar mira i slobode. Sjetimo se svih, koji su se s pouzdanjem u Božju pomoć, s krunicom oko vrata, suprotstavili ratnoj agresiji, te omogućili mirnu i sigurnu izgradnju našega društva na dobrobit svih nas. Sjetimo se s osjećajem duboke zahvalnosti i onih, koji su položili svoje živote u obrani domovine. Neka im Gospodin bude nagrada i pokoj vječni! Akcijom Oluja oslobođeno je oko 11 tisuća četvornih kilometara okupiranog područja, a oslobađanje Knina bila je kruna akcije. Akcija je počela u petak, 4. kolovoza, u pet sati. Građanima srpske nacionalnosti s okupiranih područja Knina, Gračaca, Lapca, Korenice, Slunja, Gline, Dvora i Petrinje porukom se obratio tadašnji predsjednik države dr. Franjo Tuđman, pozvavši ih da ostanu u svojim kućama. U ranim večernjim satima 4. kolovoza objavljeno je da akcija teče prema planu. Te večeri Hrvatska vojska i policija oslobodile su Sveti Rok i došle su svega nekoliko kilometara do Knina koji je bio u okruženju, kao i više gradova na okupiranim područjima. U subotu, 5. kolovoza, točno u podne na kninskoj se tvrđavi zavijorila dvadesetmetarska hrvatska zastava. Hrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica. Oslobođena je i Dubica, te su hrvatske snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH. U nedjelju, 6. kolovoza, stigle su vijesti o oslobađanju Plaškog, Ličkog Osika i Vrhovina, Obrovca, Korenice, Slunja, Plitvica... Dan kasnije, 7. kolovoza, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je da je, nakon 84 sata, akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Hvala ti, Isuse! ****************************************** ****************************************** ****************************************** Zahvalimo i mi Gospodinu Bogu za oslobođenje naše Domovine! A kako su psalmi najljepše molitve i primjeri dobre molitve, izmolimo danas zajedno sa kraljem Davidom zahvalni psalam, koji bi se, ako malo bolje pogledamo, mogao odnositi i na našu pobjedu u Domovinskom ratu. Možda je malo dugačak, ali valjda su naši ratnici toliko zaslužili. Davidov zahvalni psalam br. 118 Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!" Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!" Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!" Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi. Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može? Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane. Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka. Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike. Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih. Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih. Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih. Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože. Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj. Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica, Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica! Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina. Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda. Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'! "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!" Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj. Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim! Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu! O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj! Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina! Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika. Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem. Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova! |
01.08.2007., srijeda
Hodočašće u Krasno
PROGRAM HODOČAŠĆA MAJCI BOŽJOJ OD KRASNA
Datum polaska: subota, 01.09 2007. 6,15h polazak ispred župne crkve na Knežiji 6,30h polazak od stadiona «Maksimir» 10,00h Sv. Misa 11,30-12,15h Klanjanje 12,30h Zajedničko blagovanje-ručak iz hodočasničke torbe 13,30h -15,30h Slobodno za osobnu pobožnost 15,30h KRIŽNI PUT 17,45h Posjet sirani «Runolist» na degustaciju krasnarskog sira i mogućnost kupnje ovog izvornog proizvoda 18,45h Polazak za Zagreb (na povratku posjetit ćemo izvor rijeke Gacke) Organizator hodočašća: Molitveni vijenac Kraljice obitelji – Remete Duhovno vodstvo: o.Đuro Filipović, karmelićanin Informacije i prijave: Nada Mustapić, tel; 3839-131, 098/9223-264 Cijena: 60,00 kuna    PLANINSKOJ RUŽI (Majci Božjoj od Krasna) Ko da su vatrice Srca nam gore, Premila Majčice, Tebi to zbore! Ljerova sestrice, Djevice časna, Planinska ružice, Majčice s Krasna! Slavu Ti pjevaju, Odani ljudi, Strane odmijevaju: Čašćena budi! Molitve prolijeću Planinske kose, Preda te dolijeću Hvalu ti nose: Bijela Golubice, Jabuko slasna, Planinska ružice, Majčice s Krasna! Teške nam bolove Utjehom škropiš, Srdašca snjegove Cjelovom topiš; Srdačnom radosti Puniš nam grudi, Izvore milosti, Hvala ti budi! Milan Pavelić |
- Bože milosrdni i svemogući, preporučujemo ti ovih dana naše maturante. Pošalji svoga Duha da ih prosvijetli i pomogne u rješavanju testova. Posebno Ti preporučujemo Josipa V.