Danas je spomendan sv. Ivane Franciske de Chantal, koja je zajedno sa sv. Franjom Saleškim 1610. godine osnovala kontemplativni Red sestara od Pohoda Marijina. Rođena u plemičkoj obitelji, rano je ostala bez majke, ali se otac pobrinuo za dobar vjerski odgoj svoje djece. Udala se za baruna de Chantala, koji je ubrzo poginuo nesretnim slučajem. Nakon toga posve se posvetila Bogu i pod duhovnim vodstvom svetog biskupa Franje Saleškog vinula se do visokog stupnja kreposti.
Biskup Josip Lach doveo je sestre Pohoda Marijina 1947.godine u Zagreb, gdje i danas žive uz svima nam dragu kapelicu sveudiljnog klanjanja Corpus Domini u Mošćeničkoj ulici broj 3.
Upravo danas, na blagdan njihove svete utemeljiteljice,
s. Marija Ignacija polaže zavjete poslušnosti, siromaštva i čistoće. Molit ćemo za nju.
Padaju mi na pamet stihovi s. Bogoljube Cifrek (uršulinke) prikladni za današnji dan polaganja zajeta:
"U Tvoje ruke stavljam
danas i sutra,
svoje večeri i svoja jutra,
u Tvoje ruke stavljam
svaki svoj dan."
"Htjela bih, Majko,
da Isus bude svaka moja misao,
sva moja kontemplacija,
sva moja akcija,
da za mene sve počinje
i svršava u Njemu!
( iz zbirke Obuci me u svjetlo)
Sestre Pohoda Marijina najuže su povezane s Molitvenim vijencem.
One su zajedno sa gospođom Anom Blažević suosnivateljice. Birale su ime, crtale cvijet sa 31. laticom i na svakoj latici upisivali ime molitelja. Dale su svoj prostor na korištenje, pomagale bezbrojnim savjetima i ono što je najvažnije, odmah su preuzele 1. molitveni vijenac i počele molitvu i klanjanje pred Presvetim svake nedjelje u 15 sati. Molile su krunicu Božanskog milosrđa, čitale imena članova 1. mol. vijenca i za svaku obitelj molile ili pjevale razne zazive. Dolazili su i članovi MVKO na molitvu u kapelicu. Kasnije, kako se je MVKO širio, preuzele su još 19. MV iz Vel. Gorice, ubrzo 22., 31., 48., 70., 71., 72., 77., 79. i 81. ... sada ih imaju 11. Osim nedjeljom, počele su za obitelji moliti i četvrtkom, jer se broj obitelji molitvenih vijenaca povećao.Sada za obitelji prikazuju molitvu Večernje, krunicu, litanije, Molitvu za obitelj, a kod blagoslova s Presvetim posebno mole Isusa, da sve obitelji blagoslovi. Jedne korizme svaka sestra je izvukla "svoj" molitveni vijenac s popisom članova, svaka je čitala imena svog molitvenog vijenca pred Presvetim s nakanom, da Isus dotakne svako srce, svaku obitelj. Kako su one Red Majke Božje i nose lijepi naziv Pohođenje ili sestre Pohoda Marijina, na ovaj način, po molitvi, u skrovitosti pohađaju svoje drage obitelji.
Zašto su tako oduševljeno poduprle osnivanje Molitvenog vijenca? Evo što mi je rekla s. Alojzija: " Posebno nam se svidjela zamisao ove međusobne povezanosti sa ljudima u svijetu, jer mi ne bismo izvršile svoju misiju, ako ne bismo imale sluha za potrebe današnje obitelji. Osim toga, svidjelo nam se i to, što je u MVKO sve usmjereno prema Euharistiji, zatim povezanost sa svećenicima bez kojih nema Euharistije."
.
Evo još nekoliko slika :
Puno bi se još toga lijepog moglo pisati o ovom klauzurnom redu. Možda samo da još spomenemo, da je i
sveta Margareta Marija Alacoque bila redovnica reda Pohoda Marijina. A kao što znamo, zahvaljujući njenom viđenju i objavi samog Božanskog Spasitelja uveden je blagdan Srca Isusova i pobožnost devet prvih petaka. A sv. Franjo Saleški, još puno prije toga, za grb reda izabrao je upravo jedno srce, probodeno strelicama i okruženo vijencem od trnja.
Čestitamo im blagdan njihove utemeljiteljice i zahvaljujemo na svim molitvama i žrtvama za sve nas i naše obitelji. Nek im dobri Bog bude nagrada i plaća!