Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Pater će imati svetu misu zahvalnicu za svojih 60 godina svećeništva 22.08.07. u 18 sati u kapelici Corpus Domini.( Jedva smo ga nagovorili.) Dođite svi koji možete, da zajedno slavimo i zahvaljujemo Bogu. Poslije mise svi ste pozvani u dvoranu na skromni domjenak. Vidimo se!




Kao što sam obećala u pisanju od 27. lipnja, u kojem sam pisala o patru Dragi Hartlyju ( pogledaj post!), otišla sam sa svojim suprugom na Fratrovac.



Ove vruće dane lakše se podnosi u šumi.

Pater se jako razveselio našoj posjeti i našem daru- jednom rascvjetanom mladom oleanderu. Još dok smo ga čekali u hodniku, jedan gospodin, očito dobro upućen, rekao nam je: "Aaaa, to sigurno nosite p. Dragi. On to najviše voli". I zaista, pater nas je prvo odveo u svoj mali vrt, gdje rasađuje i sadi cvijeće, pa i drveće. Upravo je presadio stotinjak malih hrastova za jednog gospodina, koji želi na pustoj zemlji posaditi hrastovu šumu. Otkuda ta velika ljubav za cvijeće i biljni svijet? Vjerojatno prirodna sklonost k lijepom, jer je pater umjetnička duša ( i pjeva jako lijepo!). A možda je ta ljubav nastala još u prvim danima susreta sa osječkim isusovcima 1933. godine, kad je s još nekoliko dječaka svakodnevno kod isusovaca u tadašnjoj Beogradskoj ulici ( ulica sada nosi ime našeg bl. Stepinca) pumpao vodu, zalijevao cvijeće i uživao u kolačima, koje su dobivali za nagradu. Od prvog susreta s isusovcima, kad ga je p. Šantić pozvao u kuću, dao mu sličicu i kolače, on je postao "inventar njihove kapelice". Bila je to ljubav na prvi pogled.

Nakon prva četiri razreda gimnazije, kao petnaestogodišnjak, na vlastitu želju poslan je u Travnik u sjemenišnu gimnaziju s pravom javnosti. Tamo su s njim gimnaziju pohađali i vanjski đaci, među njima i muslimani, židovi, pravoslavci pa i jedan protestant. Svi su se osjećali kao braća. Nije bilo netrpeljivosti bez obzira na vjeroispovijest i narodnost.I tko im je organizirao proslavu 40-godišnjice mature? Pogodite! Upravo mali Mujo.

Pater je jedan od rijetkih ljudi, koji je imao dvije prve svete pričesti. Naime, kako je otac bio mlinar i išao je za poslom, tako su i oni češće mijenjali mjesto stanovanja. Tako su stanovali i u Dalju odmah pokraj crkve. S mamom Zlaticom svako je jutro išao na svetu Misu. Ministrirao je i pratio župnika i na sprovode, premda je bio još vrlo malen. Tada su u selo došli misionari, pa ih je cijela obitelj opet svaki dan išla slušati. Jednog dana svi su došli kući osim malog Drage. On je prilično zakasnio . Na majčin upit gdje je bio, sa velikim zanosom je rekao: - Mama, ja sam se pričestio. - Kako si smio? - Pa župnik je rekao da se treba ispovijediti i pričestiti. Druga Prva sveta pričest bila je na proljeće zajedno sa ostalom djecom prvopričesnicima.

Nakon sjemeništa ulazi u novicijat Družbe Isusove u Zagrebu na blagdan sv. Ignacija 31.07.1938. Zaređen je za svećenika 22. kolovoza 1947. g. u zagrebačkoj katedrali, a mladu misu služio je u osječkoj tvrđi u župnoj crkvi ( bivša isusovačka crkva). Poslije ređenja mogao je birati između botanike i dušobrižništva. Na radost mnogih, kojima će kasnije biti duhovni vođa i vjeroučitelj, izabrao je dušobrižništvo.

Radeći puno sa mladima vidio je potrebe ondašnjeg vremena ( sedamdesete godine prošlog stoljeća) i utemeljio svjetovnu zajednicu Malu obitelj bezgrješnog srca Marijina. Njihovo je glavno geslo " Biti drugi Krist". To je ono što je pater cijeli život i sam nastojao biti a i drugima je to neumorno ponavljao. Njegovo omiljeno štivo i dandanas je knjižica francuskog cistercitskog monaha Dom Chautarda "Duša svakog apostolata". Glavna misao knjige je da samo onaj, koji se sjedinjuje s Kristom i koji na njemu temelji svoj život, može preporađati i obnavljati svijet. Upravo čovjekovo nedovoljno participiranje na nadnaravnom životu razlog je, što mnoga pastoralna nastojanja, mnoge katehetske metode i mnogi evangelizacijski planovi ne daju plodove.( Knjiga se može nabaviti u knjižari Verbum na Kaptolu. Stoji samo 50 kuna a vrijedi puno više.)




Ovo je dio patrove "osječke duhovne djece". Slikano poslije zajedničke mise u kapelici u Žerjavincu.

Što bi poručio članovima Molitvenog vijenca i zašto su oni važni? - Jako su važni jer podupiru obitelj, a obitelj odgaja djecu. Toj djeci treba osigurati vječnost. Nije dosta samo organizirati susrete, nego na tim susretima naglašavati da mi mijenjamo svijet! Pozitivno mijenjamo. Bog nas je izabrao da budemo sredstvo, da se taj svijet mijenja na bolje, sve do svetosti. Naglasak je uvijek na tome: Težiti da budemo savršeni i sveti. To je volja Božja. Kakav bi On bio Otac kad ne bi htio, da i mi budemo kao On. Bog nije ljubomoran na svoju svetost. Tu je naglasak. Svaka zajednica pa i Molitveni vijenac to mora imati kao načelo: Biti svet, kao što je svet Otac naš nebeski!