Bio sam ovaj vikend na izletu u austrijskim alpama gdje sam posjetio nekolicinu dvoraca, muzeja, jednu jedinu planinu (2150m što i nije baš neki rezultat), rudnik željeza i samostan.
Samostan in question se nalazi u mjestašcu Admontu i to je benediktinski samostan star gotovo tisuću godina a koji je osim svoje veličine poznat i po najvećoj samostanskoj knjižnici na svijetu (u jednoj drugoj prilici prije nekoliko godina imao sam priliku posjetiti najveću knjižnicu istočne kulture na svijetu koja je doista velika, tako da su moji kriteriji malo poremećeni i nisam baš bio impresioniran).
Anyway, samostan ima osim gorespomenute knjižnice koju svakako treba vidjeti i prirodni muzej, muzej moderne i klasične umjetnosti, te nekolicinu multimedijalnih soba od kojih me jedna impresionirala efektom koji je napravljen. Naime, likovi su cijelu sobu obukli u ogledala i na drugom kraju stavili platno (ili neki backlight ekran). Kako su još ogledala nakošena prilikom projekcije se stvara trodimenzionalni efekt i dobijete dojam da se nalazite na visokom balkonu s kojeg svakoga časa možete pasti.
No moju pažnju je privukao dokumentarac u kojem narator objašnjava kako je sveti benedikt došao do svoje titule i kako je samostan nastao. Dokumentarac je zabavan utoliko što su se na jednom ekranu izmnjenjivale slike i dokumenti iz benediktovog perioda, dok se na drugome odigravao mali igrani film koji je pratio radnju. U jednom času kada se govorilo o benediktovom djetinjstvu, kolorna slika se prebacila u crno bijelu a u pozadini se čuo karakteristični zvuk osam milimetarske kamere.
Ja nemam baš premalo godina, no u moje doba osam milimetarske maere su bile donekle rijetkost, tako da asocijacija zvuka teško da će doprijeti do ljudi mlađih od mene. To je ekvivalent primjerice ring tonovima na mobitelima koji oponašaju zvuk starih telefona iako takvih telefona nema već godinama (ne sjećam se točno, no iz moje kuće je takav telefon nestao prije dvadesetak godina da bi ga zamijenio iskrin "digitalni" telefon). Sličan priča se dogodila i u americi gdje se coca&cola isporučuje u konzervama ili velikim bocama dok malih boca za kafiće uopće više nema. Jedina veza između karakteristične coca&cola boce i današnjeg doba je slika te iste boce na konzervi coca&cola-e, što oni mlađi koji takvu bocu nikada nisu vidjeli ne kuže kao poveznicu.
Ono što sam htio reći svime ovime je da postoji cijeli niz stvari, informacija, znanja, predmeta i koječega drugoga koji u nekome razdoblju imaju svoje mjesto i značenje dok za koju godinu totalno nestaju i reference na te iste motive zauvijek nestaju bez ikakvog pardona ili milosti.
Zabavno u cijeloj priči je to da mi je sve ovo skupa palo na pamet na mjestu koje je staro gotovo tisuću godina i koje je manje-više po definiciji jedno od konzervativnijih mjesta na koje možeš naići (dakle benediktinski samostan).
Admont je nekih 130km udaljen od Graza, cca. 25km od Liezen-a i cca. tri sata vožnje od Zagreba. Ulaznica košta 9EUR i svakako je odnos dobivenog i uloženog iznimno dobar.
Dobio sam ideju i da krenem s "rubrikom" u svakom postu, na kraju svakog budućeg posta stavljati ću po jednu "mudru", citat ili izreku koju sam negdje pokupio, a koja se može i ne mora slagati s temom o kojoj pišem. Pet bodova dobije onaj koji skuži odakle je ova:
Misao dana:
In fact Rincewind never spoke to this particular tree again, but from that brief conversation it spun the basis of the first tree religion which, in time, swept the forests of the world. Its tenet of faith was this: a tree that was a good tree, and led a clean, decent and upstanding life, could be assured of a future life after death. If it was very good indeed it would eventually be reincarnated as five thousand rolls of lavatory paper.
hr.digg|prijavi
|
