29.07.2005., petak

italian plastic... (3:39, Crowded House, Woodface, 1991)

Talijanska kuhinja je šesta najgora kuhinja na svijetu. Prvih pet mjesta časno zauzima britanska kuhinja koja jednostavno nema premca u broju bolesnih ideja (što i kako skuhati i kombinirati) a sve to skupa porazmjestiti u najčudnija vremena dana kada bi se dotično jelo trebalo pojesti (btw. da li je itko bio na pravom british breakfast-u? meni se tri godine od posljednjega na kojem sam bio i dalje preokrene želudac na samu pomisao).

Aynway, talijansku kuhinju svi jako hvale. Nedavno kada sam bio u nizozemskoj također su nas pokušali ugurati u talijanski restoran koje ne podnosim. Talijanska hrana je uglavnom fast-food tipa pizza i stotinu i jedne varijacije na temu tjestenina. Tjestenina se sastoji od brašna i vode, malčice soli i poneka ima nešto jaja. To se skuha i voila. Na tjesteninu se stavlja štošta, uglavnom na bazi rajčice (koju u kuhanom obliku ne podnosim niti ja niti moj želudac) i eto recepta za očajan obrok.

Dakle, kada sam u Italiji znam da sam na prisilnom postu i da se najesti neću. Godine iskustva su pokazale kako svakako treba izbjegavati njihove sendviče jer nemaju veze s životom (stavljaju u njega mljecavi sirovi paradajz + ukiseljene gljive); pizze rade u pravilu s tankim tijestom kojime možete nekome razbiti glavu (za razliku od mene balkanca koji voli izdađno dignuto tijesto). Ostaju mi jedino lasagne i tjestenine.

Secondo piato je totalna katastrofa jer ekipa nikada nije čula za marinade (iako riječ strašno vuće na talijanske korjene) nego uzme komad mesa, prebaci to preko tave ili grilla i onda tako servira skupa s okusom loše kuhane cipele. Porcije su minijaturne na rubu uvredljive a konobari vrlo često neljubazni. Čak i kavu služe u onim minijaturnim šalicama s čijim sadržajem ne bi niti injekciju napunili da morate kavu ušpricavati intravenozno.

Ukratko, ne kužim čemu fascinacija talijanskom kuhinjom buduću da je kranje upitno da li ona uopće postoji ili se samo radi u kontradikciji među pojmovima.

Misao dana:
I'll bet what motivated the British to colonize so much of the world is that they were just looking for a decent meal.


p.s. bio sam naime dva dana u italiji i ostao gladan (totalno očekivano) i vjerojatno bih ostao još gladniji da mi u hotelu na jednom brdu u dolomitima nisu isporučili carbonaru u zdjeli iz koje bi se i četvorica dobro najela

hr.digg|prijavi
- 15:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.07.2005., ponedjeljak

mr. cab driver (1989)... (3:50, Lenny Kravitz, Singles Collection 99 (Disc 1))

Nešto sam razmišljao o Londonu zadnjih dana (čak sam u subotu nosio svoju crnu "mind the gap" majcu) kako je trenutno najbolje zanimanje u Londonu ono taksi vozača. Vjerojatno su tamo taksisti na cijeni ovih dana.

Čitao sam tijekom vikenda nešto blogova po internetu i naletio na jedan na kojem možete pronaći kratku priču Marka Twaina koja se zove "Činjenice koje se odnose na moju ostavku" u kojoj Twain objašnjava njegovo jednotjedno zaposlenje u državnoj upravi te kako je iz nje izletio. Pričica je donekle poučna i neovisno o tome što je napisana pred skoro pa 150 godina vidite da i danas vrijede ista pravila (što su rekli danas u jednoj seriji "nisam očekivao da su političari pametni, ali barem da znaju čitati"). Link na kratku priču je ovdje.

Naletio sam i na jedan transkript od Donalda Trumpa na temu renoviranja zgrade ujedinjenih naroda (link je ovdje, no na istom mjestu imate i mp3 njegovog poduljeg govora pa si to i možete poslušati). Ukratko, Donald na jedan iznimno zabavljački način objašnjava pred senatskim komitetom svoja iskustva i prijedloge vezane za renoviranje zgrade ujedinjenih naroda. Ako želite pročitati što je dobar "showmanship" i ako želite sa strane poduzetništva vidjeti kako poduzetnicima izgleda politika i male sitne igrice koje se u politici vode onda svakako ovo pročitajte. U najgorem slučaju ćete se dobro nasmijati, a možete nešto konkretno i naučiti (pogledajte samo što Trump kaže koliko košta izgradnja vrhunskog objekta na najskupljem zemljištu na svijetu; 1m2 je otprilike 11 kvadratnih "stopala").

Pratim s malo interesa i cijelu priču o Osijeku i stradalima u njemu. Imam jednog kolegu u Osijeku kojem nekoliko puta godišnje odem u posjet (istražujemo tamošnje restorane) pa mi nekako za oko zapadne svaka vijestica koja ima veze s Osijekom. I ako malo bolje analozirate kriminal koji se tamo događa u posljednjih nekoliko godina onda ćete uočiti kako nije netipično da se ljudi tamo razračunavaju s kalašnjikovima, kako ulice u centru nikako nisu sigurne za noćnu šetnju, kako robovlasništvo i dalje in u osijeku, te kako možete opljačkati pizzeriju i vlasnicu ubiti cjepanicom. Iako je to naravno nemoguće dokazati, mislim da vlast u Osijeku i način na koji je ona funkcionirala tijekom posljednjih petnaest godina se samo reflektira na stanovništvo i načine na koji ono rješava svoje sitne razmirice. Iako mi se čini politička pozadina cijele priče vrlo očiglednom, možda će se iz svega ovoga i nešto dobro izroditi te "pravna država" svoje pipke pusti i u donekle napušteni Osijek.

Ovih dana sam proveo nešto malo vremena ispred televizora registrirajući napad u egiptu (usred turističke zone) te u turskoj (opet u turističkom području) gdje je brdo ljudi stradalo. Kao jedan od efekata je preporuka mnogih zemalja da turisti odu u hrvatsku kao najsigurniju destinaciju na mediteranu. Veselim se za hrvatsku no brine me pomalo eskalacija terorizma koja više ne bira lokacije i žrtve nego se koncentrira na mjesta gdje su ljudi najranjiviji i gdje će biti maksimalna medijska pozornost (iako primjerice napad u egiptu i u londonu iako sličnih proporcija ne dobijaju niti sličnu medijsku pozornost). Smatram kako će ta teroristička ekipa takvim akcijama definitivno stvoriti mržnju unutar vlastitih naroda i domicilnih im država (ne računajući ove koje uporno izvoze teroriste) te da će to tamošnji stanovnici u nekome času prepoznati i na najružniji mogući način se obračunati s tom ekipom.
Činjenica je da više nitko nigdje nije siguran, a kao što incident od petka u Londonu pokazuje, policija je postala "trigger happy" i možete stradati niti krivi niti dužni. Mislim, u kakvo smo vrijeme došli kada u avio agenciji upozoravaju kada letite avionom da letite nekom od američkih kompanija vs. kompanija koje nisu vezane za ratove u iraku ili afganistanu?

Idem do Milana u srijedu i vraćati ću se kući preko dolomita pa možda prespavam na nekom zaostalom glečeru (to mi je barem ideja, vidjeti ćemo kakva će biti realizacija).

Moj blog u petak slavi svoju godišnjicu, ali nisam siguran da ću taj događaj obilježiti i nekom prigodnom porukom :).

Misao dana:
He asked me if I knew what time it was. I said, "Yes, but not right now."

hr.digg|prijavi
- 21:57 - Komentari (1) - Isprintaj - #

19.07.2005., utorak

the dream police... (3:00, David Byrne, Rei Momo, 1989)

Policija je pokrenula istragu čiji je cilj pronalaženja neodgovornog policajca koji je novinama doturio informaciju o anektnom listiću u kojem se svakog pojedinog policajca u ovoj državi pita da li zna bilo što u vezi Ante Gotovine. Počinitelj će biti strogo kažnjen jer je ugrozio službenu tajnu (upitnik je navodno jasno označen oznakom službena tajna - vrlo povjerljivo), štetio ugledu policije i općenito se ponašao kao loš policajac.

Dakle, osim bizarnosti u kojoj se očekuje da 20.000 i za potrebu diskusije praktički najniže educiranih i loše plaćenih djelatnika zadrži tajnu, neki genije (a ovo je koincidiralo s nastupom novog ministra policije koji je već imao mudre izljeve u novinama) je u napadu genijalnosti odlučio napraviti ovako stupidnu anketu čiji je cilj krajnje nepoznat. Probajte malo razmisliti o tome, ja sam pokušao i teško mogu smisliti ijedno mudro objašnjenje.
OK, još mogu dopustiti kako je netko u napadu genijalnosti smislio najgluplju ideju za koju sam čuo u posljednjih nekoliko godina (a koja će se vjerojatno kao vic prepričavati po haaškim hodnicima), no od ideje do realizacije nagradno pitanje moralo je proći kroz desetine ruku i da nitko nije upozorio na besmislenost i idiotizam cijele akcije to mi ukazuje da ili je genije s pitanjem doista najpametniji u MUPu a svi ispod njega fakat gluplji pa nisu preispitivali, ili je pak riječ o tome da se autoritet autora ne preispituje ili je neko smjestio geniju.

Nisam na čistu oko toga koji je od scenarija lošiji, no siguran sam da ćemo o ovoj anketi čitati još.

Čitam danas da su zatvorili i Srdela snack u Kalima na Ugljanu zbog pomanjkanja interesa. Meni se taj projekt jako dopao i očigledno je dobro osmišljen, ima prepoznatljivi identitet i čak sam i pojeo jednu porciju srdela na Boćarskom domu prošle godine dok je Srdela snack gostovao na nekom sajmu hrane. Riba je tom prilikom bila prepržena na preniskoj temperaturi te je bila natopljena uljem (suncokretovim) i hrana je objektivno bila loša, no čekao sam priliku da ponovim iskustvo. Zagrebački Srdela Snack u maksimirskoj nisam imao priliku posjetiti jer se tamo parkirati ne može (barem ne jednostavno), a osim toga u uobičajenim uvjetima ne prolazim tim dijelom grada.


Misao dana:
The other day I... uh, no, that wasn't me.

hr.digg|prijavi
- 21:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #

bird on a wire... (4:20, Willie Nelson, Tower Of Song: The Songs Of Leonard Cohen, 1995)

Ako je još nekome iritantna ona reklama za Hoto Ville imam jednu copy&paste vijest za zabrinuti se:

Birds mimic ringtones
German ornithologists claim that some birds are now singing the songs of cell phone ringtones. Richard Schneider of the NABU bird conservation center near Tuebingen says that jackdaws, starlings, and jays are the best mimics. Still, the birds apparently can't copy more complex polyphonic ringtones. From Deutsche Presse-Agenture:

One reason for the phenomenon was that these birds were increasingly common in the urban environment, even the relatively shy jay, (Schneider) said. "There is food and an increasing amount of green space in modern cities."

The birds were simply adapting to their environment in imitating human sounds in what he termed an "evolutionary playground."

Za one koji ne znaju engleski (i one koji imaju crno bijele televizore); riječ je o tome da su njemački ornitolozi otkrili kako neke ptice sada oponašaju zvukove iz mobilnih telefona. Ipak, čini se kako ne mogu pjevati kompleksnije polifone melodije.

Misao dana:
I always wanted to read a book, but how to choose which one?

hr.digg|prijavi
- 08:56 - Komentari (2) - Isprintaj - #

18.07.2005., ponedjeljak

hardware store... (3:44, Weird Al Yankovic, Poodle Hat, 2003)

U današnjoj potrazi za idealnim pločicama i laminatom za moje buduće urede posjetio sam i monumentalnu hrvatsku prodavaonicu "Pevec". U tom dućanu nisam bio već duže vremena jer izbjegavam zaprljane i neuredne dućane u korist onih koji su uredni, čisti i dobro osvijetljeni i u kojima vam se svi smiješe pa makar pojma nemali što ih pitate.

Moje prvo zapažanje za Pevec je kao ekipi tamo očigledno nedostaje fokusa, jer ne vidim kako je moguće da u istom dućanu možete kupiti teretno vozilo, porculanski set za čaj, trideset kvadrata podnih obloga i dvadeset deka parizera (a sve skupa bez neke mentalne štete za kupca ali ni za prodavače koji onako nepočešljani lutaju dućanom kao u zvjerinjaku - što po opisu sindikalaca koji sam pročitao u novimama i nije daleko od istine).
Nadalje, kvaliteta većine proizvoda je upitna, zemlja porijekla nepoznata, a cijena koja se čini popularna i dalje je neproporcionalna kvaliteti koja se (uglavnom) nudi. Tu i tamo naleti koji bolji proizvod no to je to.

I posljednje, za dobar dio artikala, osobito onih na odjelu namještaja, mišljenja sam da bi trebalo uzimati ljudima JMBG prilikom kupovine i takve stvari registrirati. Općenito, gledajući salone namještaja dobar dio dizajnera (a valjda i ukusa kupaca) još je debelo u zlatnom dobu soc-realizma i ovoj državi očigledno treba malo edukacije na temu dobrog dizajna.

Misao dana:
I went to a general store. They wouldn't let me buy anything specifically.

hr.digg|prijavi
- 21:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

detonation boulevard... (3:50, The Sisters of Mercy, A Slight Case of Overbombing: Greatest Hits, Vol. 1, 1993)

Prije neki dan je bilo šezdeset godina od detoniranja prve atomske bombe u pustinji Nevade. Da bi obilježili ovaj događaj ekipa iz SIMNUKE je kreirala simulaciju detonacije atomske bombe.

Site vrijedi posjetiti.

Još jedan link na koji sam našiao posljednjih dana a koji kod nas nije bio previše spominjan je napredak u polju fuzije. Web site je ovdje.
No interesantno je to što je ekipa uspjela pokrenuti fuziju u "stolnom" uređaju (za detaljni opis kako to sve skupa funkcionira kliknite na link ili malo googlajte), no the point is da je moguće uspješno reproducirati fuziju na prilično malenom uređaju koji nije opasan za svoju okolinu (dakle nema šanse da vam opali tri kilotonska bomba iz podruma u kojoj držite fuzijski reaktor). Zasada nije moguće iz reaktora izvući više energije nego što je uložena, no već sadašnja efikasnost je zavidna i potencijal je iznimno visok.

Najbolji štos cijele priče je u tome da u posudi i u kojoj fuziju pokrećete, stvarate pritiske i temperature ravne onima na površini sunca, ali u mikroskopski malenom prostoru.

Mene ta cijela priča fascinira, a tim više što je otopina koja je osnova reakcije je aceton.


Misao dana:
You can't be a real country unless you have a
BEER and an airline. It helps if you have some
kind of a football team, or some nuclear weapons,
but at the very least you need a BEER.

hr.digg|prijavi
- 15:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.07.2005., subota

drive-in saturday... (4:30, David Bowie, Singles Collection, Vol. 1, 2000)

Zar nije ironično kako smo još prošle godine slušali apele da se na more ide preko nove auto ceste, dok danas na radiju i televiziji uporno ponavljaju i mole da se ljudi na more voze starom cestom?

Btw. ne vidim nikakvih problema oko svih tih gužvi, po vani sam se često i puno vozio i nije nikakav problem uletiti u višesatnu gužvu i nitko se osobito ne živcira zbog toga. Prije dvije godine sam išao iz danske u švicarsku u nedjelju nakon tjedna u kojem su bili duhovi (famozni produženi vikend) i jedan komad ceste između Hamburga i Hannovera od cca. 30ak kilometara smo milili šest sati.

Misao dana:
Today I... No, that wasn't me.

hr.digg|prijavi
- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

still crazy after all these years... (3:50, Paul Simon, The Paul Simon Anthology (Disc 1), 1993)

HSUovci su upravo izgubili posljednju polugu koju su imali nad HDZom i što se mene tiče od ove točke na dalje za njih je sve skupa samo downhill ride. Jedino se mogu nadati kako će odslužiti dvije godine plus jedan dan kako bi im updateali mirovinu na novi, veći iznos i to je to. Što bi rekao Douglas Adams, kada se digne kuka i motika njih bi prvo trebalo...

Prije desetak godina sam bio napisao jedan članak kojeg sam htio citirati na blogu no nisam ga više uspio pronaći na bespućima internetske zbiljnosti. Članak je originalu bio post na jedno od BBSova (ako se netko toga sjeća, ima li uopće toliko starih ljudi na blogu), a koji je kasnije cross-postan na jednom web siteu odnosno u nekim časopisima.
Motiv za citiranje moje "male ode emailu" bio je jedan kolega koji radi u jednoj high-tech firmi u kojoj su im i tosteri umreženi i s kontrolom pristupa no on ne šljivi email ni pola posto. Ima naravno email adresu, čita je jer je to corporate policy, no radije će okrenuti telefon u gluho doba dana ili noći da bi odgovorio na nešto što definitivno ne zaslužuje telefonski poziv nego stisnuti reply i odgovoriti.

Ja sam doduše wired možda više od prosjeka (uključivo i sam vrh prosjeka) i sustav je dizajniran na način da mi je email dostupan svugdje i u bilo koje vrijeme. Puno toga rješavam emailom jer ga smatram idealnim medijem za slanje poruka. S velikom sigurnošću znate da je email stigao primatelju, on će tu poruku otvoriti kada za to ima vremena i uz malo sreće i odgovoriti. Email nadalje uvijek stigne u ruke primatelja (trebao bi), pa komunikacija smije biti neformalna, stil slobodniji, a podaci koji se šalju detaljniji.

Idem sada na moje malo gradilište u kojem su radovi u punom jeku i teku zasada iznad očekivanja.

Misao dana:
I get all my ideas from a mail order company in Indianapolis. Although I'm not prepared to give you their name.

hr.digg|prijavi
- 09:23 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.07.2005., srijeda

shake the disease... (5:10, Depeche Mode, Depeche Mode 101 (Disc 2) [Live], 1989)

Čitam sada Hebranga koji je doslovce rekao kako su za preživljavanje zdravstva potrebne žrtve. Eto, to je bila jedna sjajna rečenica. Osobno nemam ništa protiv participacije jer je iznos koji je potrebno platiti doista simboličan - ono što mi nije jasno je na koji će način oni brojati koliko je netko participacija platio, jer je kao mjesečni limit 30kn. Obzirom da nam zdravstvo nije informatizirano, a još je manje umreženo - ne vidim načina kako to sve skupa administrirati osim da naravno zaposlimo još koju tisuću besposlenih koji će sve to skupa brojati i zbrajati. U istom članku piše kako je tri milijuna ljudi oslobođeno participacije i nekako dolazim do zaključka da su to vjerojatno oni koji rade i koji plaćaju svo to zdravstvo.

Mislim da zdravstvo pod hitno treba skresati na popis usluga koje su standardne i dostupne svima, a da se sve mimo toga mora ili posebno plaćati kroz participaciju ili direktno plaćanje usluge, odnosno kao opciju prilikom plaćanja doprinosa.

Dobili smo i prvog ministra policije koji je bio izbacivač u disko klubu, što je čini se bilo najbliže policiji u njegovom životu. U prve dvije rečenice koje je izgovorio (a koje sam čuo preko radija) osim seoskog naglaska nije stekao moje povjerenje (koje je ionako narušeno pripadnošću stranci kojoj pripada), a ako je i imao šanse da mu naraste ugled u mojim očima tada je on definitivno nestao nakon intervjua globusu. Za one koji to ne čitaju, dio mogu pročitati na indexu, a sva je šansa da će se to prenositi i u drugim medijima budući da je to bio verbalni proljev kolosalnih razmjera.

Slušao sam danas i Šukera kako je na 101 objašnjavao kako se troškovi nisu povećali a kako prihodi nisu pali iako je istovremeno proračun smanjen za milijardu kuna, a naplata prihoda narasla nekih 6%. Te fore može prodavati nekome koji će se izgubiti u miješanju krušaka i jabuka koje kao šibicari svi ti političaru neprekidno miješaju ispred vaši širom otvorenih očiju, no tako nešto teško da može promaknuti bilo kome tko se imalo razumije u prihode i rashode, kako se oni dijele i što u stvari predstavljaju.

Vidim da je jučer bila i ekipa iz nizozemske i švedske a koji su primjetili da akcijski plan ne donosi rezultate. Taj akcijski plan je misterij sam po sebi budući da je to valjda prvi dokument koji nije procurio u novine (ili sam fulao Globus/Nacional u kojem je to izišlo) a imam dva objašnjenja zašto se to tako dogodilo. Prvo objašnjenje je misteriozna efikasnost državne uprave koja je u prekonoćnoj akciji začepila sve obavještajne rupe prema medijima. Šanse za ovakvim scenarijem ugrubo procjenjujem na 0%. Druga varijanta je da ili akcijski plan ne postoji ili da Sanader nikome za njega nije niti rekao. Šanse za ovako nešto su objektivno visoke; jer u takvoj koncepciji akcijski plan ima više unutarnje-marketinšku vrijednost koja je Sanaderu potrebna.

Primjetio sam i da je Glavašev prebjeg vratio HDZu saborski mandat i time vratio natrag nakratko ugroženu parlamentarnu većinu. Ovo je prilično netipična akcija i iako bi je mogli ocijeniti kao duboko moralnom, znamo da se u našem društvu takve stvari ne događaju samo zbog lijepog odgoja pa bi vjerojatno bilo dobro znati pozadinu cijele priče. Pozadina je vjerojatno povezana s napisima u novinama kako je dotični navodno dignuo neke novce s HDZovog računa te ga nikada nije opravdao - slična priča je bila povezana i sa samim Glavašem no nitko tu temu nije forsirao. Ono što me "čudi" u cijeloj priči je to kako je HDZ politička stranka koja je obavezna voditi knjigovodstvo kao uostalom i svaki drugi pravni subjekt u državi. Ako lokalni tužitelj pročita u novinama da je netko napravio neku makinaciju tada bi valjda po službenoj dužnosti morao to istražiti, zar ne? To se zove jednakost prema svima. Problem je što se radi o HDZovoj kasici prasici koja ionako nije pretjerano transparentna (kao uostalom niti od jedne druge stranke koju je ova država vidjela) te bi vjerojatno to bilo ulijetanje u osinjak (ili bolje rečeno septičku jamu u kojoj bi najbolji savjet mogao glasiti "ne talasaj").

Ukratko, od mojeg posljednjeg političkog posta se nije ništa promijenilo, osobito ne na pozitivno.

Misao dana:
"Sometimes I lie awake at night, and I ask, 'Where have I gone wrong?' Then a voice says to me, 'This is going to take more than one night.' "

hr.digg|prijavi
- 19:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

11.07.2005., ponedjeljak

the plumbing song... (4:06, Weird Al Yankovic, Off The Deep End, 1992)

Slijedi blog koji manje ili više prati tok misli i događaja koje su mi se danas desile - pa tko skuži i još se pritom nasmije super, a tko ne - tko mu je kriv.

Ukratko danas su kod nas počeli građevinski radovi kojima se dosta veselim. U prostoru koji se uređuje jedan od prvih zadataka bilo je isključiti struju, demontirati grijanje i zatvoriti vodu što se pokazalo kao poprilični problem budući da raznih cijevi ima u svim smjerovima po zidu i uopće nije bilo jednostavno dokučiti odakle voda u stvari stiže.

Koju minutu kasnije vozio sam se autom s jednim kolegom te smo pričali o događanjima na gradilištu pa sam mu spomenu silne cijevi i žice te kao ilustraciju koliko toga ima spomenuo film Brazil za kojeg vam preporučujem da ga pogledate ako to dosada niste učinili odnosno da ga pogledate ponovno ako to niste učinili u posljednjih šest mjeseci. Kolega je skužio foru i dobro se nasmijao (neću sada napraviti spoiler i prepričati film, no bitno je da ga pogledate) te spomenuo kako je prije nekoliko dana šetao gradom te da je neki čičica svirao harmoniku i po njoj pažljivo birao temu iz Brazila. Na ovo sam se ja nasmijao budući da je Brazil jedan od onih filmova.

Zanimljivost Brazila osim što su u njemu sudjelovali Monty Pythonovci je i to da ga je u scenariju sudjelovao Tom Stoppard koji je pak jedan od mojih omiljenih dramatičara, a kojega sam doživotno zapamtio na filmu Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi koji je antologijski sam po sebi, no dodatno je važan i po tome što je sniman na obroncima sljemena. Ako nekoga zanima mogu malo više pisati o Rosencrantzu i Guildensternu jer ne samo da sam film gledao nebrojeno puta te znam dobar dio dijaloga (kao što neki znaju balkanskog špijuna), nego sam i čitao dramu, a nabavio sam si i uputstvo kako čitati Rosencrantz i Guildenstern su mrtvi - pa sve do toga da računala na mreži nazivam po likovima iz ove drame, odnosno koristim citate u svojim emailovima.

Anyway, pogledajte Brazil, ako vam se svidi pokušajte negdje pronaći i Rosencrantza&Guildensterna.

O dogodovštinama s bauštele će vjerojatno biti još riječi.

Misao dana:
Harry Tuttle: Bloody paperwork. Huh!
Sam Lowry: I suppose one has to expect a certain amount.
Harry Tuttle: Why? I came into this game for the action, the excitement. Go anywhere, travel light, get in, get out, wherever there's trouble, a man alone. Now they got the whole country sectioned off, you can't make a move without a form.

hr.digg|prijavi
- 22:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #

09.07.2005., subota

the wake-up bomb... (5:08, R.E.M., New Adventures in Hi-Fi, 1996)

Naletio sam na jednu vrlo zanimljivu analizu londonskih događaja, pa eto da i ja probam napisati koju pametnu na tu temu.

Sve skupa je mislim jako povezano s temeljnom definicijom problema koju (čini mi se) nitko dosada nije shvatio kako spada jer im mozak vjerojatno ne funkcionira na taj način i ljudi jednostavno nisu sposobni povući liniju između dvije točke. Primjerice, Tony Blair kaže slijedeće:

"'...Where there is extremism, fanaticism and acute and appalling form of poverty in one continent, the consequences no longer stay fixed in the continent, they spread to the rest of the world,' he said."


Gornja tvrdnja bi trebala biti neka vrst objašnjenja za terorizam no to nije tako jer i u africi imate siromaštva, ekstremizma i fanatizma no nemamo afričkih terorista širom svijeta. Htjeli mi to priznati ili ne, izuzevši usamljene političke teroriste (tipa ETA ili IRA), terorizam je usko povezan s muslimanima. Slijedeća bitna stvar vezana za terorizam su geopolitički interesi što bi u prijevodu trebala biti nafta, pa zato postoji velika pažnja svijeta prema svim zemljama koje posjeduju veće zalihe nafte. Mislim da je iznimno krivo razmišljati kako je to isključivo američka navada, ona je vjerojatno jednako jaka i kod rusa ili kineza - no oni (barem zasada) svoje potrebe za naftom kamufliraju ili plasiraju kroz kakvo-takvo prijateljstvo s tim nacijama. Ameri kakvi jesu, pucaju pa potom postavljaju pitanja pa stoga nisu nužno najtaktičniji.

Nadalje, ameri imaju tu nezgodnu naviku hvaliti se svojim superiornim demokratskim sustavom kojeg pokušavaju prodati svima i svakome, uključivo i muslimanima - a jedna od okosnica američkog (pa i našeg) sustava je odvojenost crkve i države gdje ulazite u direktni sukob s cijelim principom na kojem funkcioniraju muslimani budući da je njima najviši oblik crkvenog ustrojstva država te oni kroz svoju kulturu i religiju ne dijele te dvije pozicije nego ih smatraju jednim te istim.

Mislim kako je temeljito nepoznavanje muslimanske religije te pokušaj forsiranja stavova koji su u direktnoj suprotnosti s muslimanskim načinom življenja ujedno i generator problema. Povežemo li to s malo radikalnijim i doslovnijim čitanjem Kurana sve se može opravdati. Nije niti naša Biblija ništa bolja od toga, te i u njoj imate cijeli niz primjera kroz koje se može progurati radikalni stav u kojem oko za oko ili pasta za zube nije čak niti među strašnijim tumačenjima.

Ukratko, dok se jednoga dana s tim ljudima ne počne razgovarati na ravnipravnoj osnovi uvažavajući njihove stavove i principe, dotle neće biti napretka. (tu je naravno i izraelsko/palestinski problem o kojem se također može puno pisati, a kojeg za potrebe ove diskusije uopće nisam niti dotakao)

Drugo pitanje koje se nameće (a koje je dobro definirano u gore navedenom tekstu) je kako je moguće da ekipa terorista stigne u britaniju i napravi takvu akciju bez da protuobavještajne, obavještajne te sve ostale agencije ne znaju ništa o tome?

Meni se to ne čini kao nekakav osobit problem, jer ako imate nekolicinu dobro motiviranih ljudi koji znaju kako odraditi stvar (a formulu za eksplozive možete pronaći kroz google bez nekog pretjeranog problema) sve je skupa moguće napraviti u iznimno uskom krugu ljudi. Zar obavještajci doista misle da sva ta ekipa ima zajedničku knjižnicu, domenu na internetu ili telefone povezane u VPNu?
Jedna od knjiga koju je napisao jedan od skribomana - pisaca bestsellera, kaže u jednom trenutku (a mislim da je to totalno ispravna logika) kako je moguće ubiti svaku osobu neovisno o tome koliko je štićena, uvijek postoje propusti koji će motiviranoj osobi dati priliku. Pitanje je samo da li je moguće ostati na slobodi, pobjeći nakon toga i ostati živ ili ne. Ako je to moguće za nekog predsjednika države, zašto bi bilo tko mislio da je to nemoguće napraviti na autobusu ili vlaku metroa u jutarnjoj gužvi - neovisno o nivou spremnosti i očekivanja takve akcije?

Bacite pogled na genijalan web site Marija Proface, tamo ima brdo "resursa" o teroru i teroristima kao i o manje više svim ostalim kriznim žarištima na ovoj planeti.

Misao dana:
We can't all be heroes, because somebody has to sit on the curb and applaud when they go by
.

hr.digg|prijavi
- 22:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #

07.07.2005., četvrtak

london... (2:07, The Smiths, The World Won't Listen, 1986)

Sa žaljenjem konstatiram kako je danas ujutro ispunjeno predviđanje br. 18 s moje novogodišnje liste.

Ako bacite malo pogled na taj popis, morate doći do zaključka kako je lista zasada poprilično točna (iskače mi jedino zasada očekivana koalicija SDP/HNS i dolar koji se krenuo oporavljati prije očekivanog). Kada malo razmislim tužan je to popis, baš kao i današnji dan.

Misao dana:
The future is here. It's just not widely distributed yet.

hr.digg|prijavi
- 17:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.07.2005., srijeda

wasted time... (5:19, The Eagles, Hell Freezes Over, 1994)

Gledam danas pohvalu kako su presretači "zaradili" milijun kuna i sve se čini kako su svi presretni s tim presretačima dok ja osobno mislim da su oni gubitak vremena, truda i poreznih novaca; a ovo je razlog zašto:

a) automobili su ukupno koštali 2 milijuna kuna, a ima ih deset komada. Ovo je u startu sumnjiva cifra jer se redom radi o skupljim automobilima većih motora kod kojih samo trošarine i PDV (od kojih policija nije izuzeta) koštaju malo bogatstvo. Nadalje, u njima je instaliran sustav za mjerenje i bilježenje brzone vozača, sustav signializacije koji zasigurno košta više od prosječnog webcama. Dakle, ako i zažmirimo na nerealnost te cifre, ispada da je prosječna cijena jednog vozila 200.000kn.

b) ti automobili se voze u najmanje dvije ako ne i tri smjene i realno je za očekivati da njihov vijek trajanja nije veći od tri godine; dakle godišnje morate platiti cca. 70.000kn amortizacije a na što treba dodati i nekakav trošak kapitala (npr. da ste imali toliko novaca pa ih oročili u banci i na njima bi nešto zaradili). Mjesečna amortizacija dakle iznosi nekakvih 6.000kn.

c) te automobile voze najmanje dvije ekipe po dva policajca, ne računajući administrativne troškove, regrese, godišnje odmore i bolovanja oni koštaju objektivno 7.500kn brutto po policajcu odnosno 30.000kn mjesečno. Obzirom da se dio sati ostvaruje vikendima, noću i slično na sve skupa treba dodati malo prekovremenih, noćnih i blagdanskih sati, pa ako to napravimo i konzervativno tada možemo slobodno računati na cca. 36.000kn. (kada bi ih vozile tri ekipe tada bi se radilo o 50% većem iznosu).

d) ti automobili troše puno goriva, imaju velike rastrošne motore i kupljeni su zato da bi ih se brzo vozilo, smatram konzervativnom procjenom da troše prosječno 12 litara na 100km, a ako računamo da voze 6 radnih sati u jednoj smjeni to je 864kn, pa čak i ako to podijelimo na polovicu to je 430kn po smjeni odnosno 860kn po danu odnosno 25.800 kn mjesečno (auti su naime svaki dan na cesti).

Ukupni troškovi automobila u koji još uvijek nismo uračunali troškove održavanja (garažiranja, potrošni materijali, gume, redovni servisi, pranje, baždarenje i održavanje osjetljive elektronske opreme), administrativne troškove koji proizlaze iz njih (obračun plaća za djelatnike, unos i obračun kazni, cijeli sustav koji to treba naplatiti... a koji može opteretiti "proizvodnog djelatnika" za skoro identični iznos), troškovi cestarina (može biti da to policija ne plaća ali to ne znači da se trošak nije dogodio) iznosi cca. 67.800kn mjesečno.

Funny thing je da je 10 presretača u mjesec i pol dana djelovanja napravilo ukupno 1467 zaustavljanja gdje su evidentirane kazne u vrijednosti od milijun kuna što znači da je prosječna kazna cca. 680kn a sve to u idealnim uvjetima da je sve bilo OK i da brzina pravnog sustava neće bilo koju od tih kazni otjerati u zastaru. Ukratko, bez da sam naštimavao brojeve (a zapamtite da brdo troškova u gore navedeni izračun uopće nije uključeno) ispada kako je prosječna kazna 681,66kn dok je prosječni trošak jedne kazne 693,25kn. (1467 kazni podijeljeno na deset automobila, podijeljeno na mjesec i pol ispada 97,8 zaustavljanjapo vozilu mjesečno).

Bilo kako bilo jedno "presretavanje" košta više nego što je na njemu moguće zaraditi pa zaključujem kako se ne radi o baš najprofitabilnijem poslu. Tu je naravno moralni efekt koji je ako se mene pita upitan jer mene manje brinu brzi automobili na autocestama od neispravnih automobila. Sudare na autocestama rade vikend vozači koji se ili izmore dugotrajnim turama kojima nisu dorasli ili im jednostavno pažnja odluta i prouzroče opasni manevar koji rezultira sudarom.

No ne samo da je trošak veći od "zarade" nego me brine i učinkovitost tih policajaca, jer ispada da po jednom vozilu ima svega stotinjak zaustavljanja na ukupno 260 efektivnih radnih sati mjesečno (to znači da imamo 174 radna sata prosječno, a dva sata dnevno oduzmemo na odlaske i dolaske na poziciju, tankiranje goriva i sindikalne pauze), a ne računajući prekovremene, vikende i noćne sate.

Kladim se da su postavili na naplatnim kućicama malo eko testiranje da bi do danas zaradili višestruko više novaca, a opće stanje sigurnosti na cestama bi bilo daleko veće.

Misao dana:
Sometimes you're the bug, sometimes you're the windshield.

hr.digg|prijavi
- 08:30 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.07.2005., ponedjeljak

the finest worksong... (3:49, R.E.M., The Best Of R.E.M.: The IRS Years, 1987)

Danas je nacionalno vijeće za konukrentnost prezentiralo hrvatske rezultate u konkurentnosti za 2004 godinu. Kao totalno iznenađenje uspjeli smo sa ionako lošega 53 mjesta pasti na još niže 61 mjesto (dakle pogoršanje od praktički 20% u odnosu na prethodni rezultat, ili skoro pa 10% u odnosu na ukupnu veličinu skale koja ide do broja 104). Da sada ne bi prepisivao podatke koji me tjeraju u plač, preporučam da prezentaciju skinete s web sitea www.konkurentnost.hr.

Jedan od "slajdova" (kako se to kaže na hrvatskome?) kaže kako ćemo ovim temptom do 2008 doći do 91 mjesta (što je i dalje sjajni rezultat), a po strmini silaznih nam vektora smo u ovome času na samome vrhu (ili dnu, ovisno o tome kako okrenete popis) nazadujućih zemalja.

Damir Polančec, onaj dečko koji je u vladu došao iz Podravke i koji se već proslavio s nekolicinom bisera (uključivo ali ne i ograničeno na detalj kada se nadurio na prosvjednike tijekom proslave praznika rada) izjavio je na kraju balade kako nema razloga za pesimizam???

Bilo kako bilo, Sanader je pokrenuo Hrvatsku i to nizbrdo (što je objektivno gledano i bilo za očekivati jer je najlakše ići nizbrdo).

Istovremeno, danas je zagrebački odrezak na 101 dobrim dijelom bio posvećen hiperaktivnom nam gradonačelniku koji je doslovce najavio rat svim neradnicima u državnoj upravi. U svjetlu gornjega izlaganja, ako se Bandić doista uspije obračunati s zagrebačkom birokracijom, tada mu još jedan gradonačelnički mandat ne gine, a ako je doista točno što su na indexu napisali - sve su šanse da ćemo ga gledati i kao predsjednika države prije ili kasnije (iako osobno ne smatram da je on podesan za takvu funkciju budući da je individualac i operativac po prirodi; predsjednik države mora biti dio dobro uigranog tima koji igra na strateške i dugoročno karte).


Misao dana:
The national budget must be balanced. The public debt must be reduced;
the arrogance of the authorities must be moderated and controlled.
Payments to foreign governments must be reduced, if the nation doesn't
want to go bankrupt. People must again learn to work, instead of
living on public assistance. (Marcus Tullius Cicero, 55 B.C.)

hr.digg|prijavi
- 22:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

summer in the city... (3:07, Flying Pickets, The Best of the Flying Pickets, 1991)

Jutros se ispred mogu ureda moglo parkirati bez problema. To znači da su počeli godišnji odmori i sezona kiselih krastavaca.

Pogledao sam rast svjetova jučer i fascinira me kako je moguće napraviti SF film (slično kao i Jurasic park svojevremeno) u kojem su glavni likovi (ili barem izgovor zbog kojeg je film snimljen) vanzemaljci dok se isti pojavljuju u filmu u ukupnoj dužini ne većoj od četiri minute. Tom Cruise mi je ionako bio na promatranju i mislim da ću ga sada i službeno staviti na crnu listu osim eventualno ako snimi još koji mission impossible.

Naletio sam na jedan sjajan site (hrvatskog bloggera) koji je must_visit za sve ljubitelje star track-a: http://www.sector023.com/. Nisam neki pretjerani ljubitelj prethodno navedene franšize no ipak ću pogledati svaku epizodu ili film koji mi padne pod ruku.

Nabavio sam si neki dan i ipaq rx3715 što je navodno neki mrak top model. Imam ga namjeru prenamjeniti u satelitsku navigaciju (više iz zabave nego iz stvarne potrebe), a imam i još nekih ideja kako da budem hooked na internet još više nego što sam sada.

Naletio sam na jedan link (da li sam pisao o tome) gdje ljudi tijekom arheoloških iskapanja pronađu predmete ili fosile životinja i organizama koji očigledno ne pripadaju tom razdoblju. Taj fenomen se zove oopsart i iznenadili bi se koliko toga ima. Link je http://www.earth-house.com/Mystery_Travel/Ooparts/ooparts.html.

Pronašao sam i tipkovnicu koju moram imati:Das Keyboard. Ova tasatura je ludilo i to svakako moram nabaviti.

Misao dana:
A bus station is where a bus stops.
A train station is where a train stops.
On my desk, I have a work station...


Update: zaboravio sam misao dana pa ga eto sada.

hr.digg|prijavi
- 19:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.07.2005., subota

the great gig in the sky... (4:40 Pink Floyd Echoes: The Best of Pink Floyd (Disc 1) 1973)

Negdje rano jutros je krenuo Live8 što je za one koji nisu znali replika Live Aid-a od prije dvadesetak godina. Cilj ovogodišnjeg live8-a je pritisak na leadere G8 koji se za koji dan sastaju na godišnjoj konferenciji kada po prvi puta imaju prilike učiniti značajne stvari za afriku, počevši od otpisa dugovanja i udvostručenja pomoći.

Koncerte koji se paralelno događaju u osam gradova možete pratiti na MTVu, VH1 (povremeno) i trenutno na slovenskoj televiziji.

Peticiju morate potpisati na http://www.live8live.com.

Ovakve monumentalne stvari se ne događaju svaki dan, čan niti svake godine ili desetljeća, pa je stoga donji minimum kojeg možete učiniti pogledati o čemu se radi i potpisati petciju.

Misao dana:
They say that time changes things, but you actually have to change them yourself

hr.digg|prijavi
- 16:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

01.07.2005., petak

road trippin'... (3:25, Red Hot Chili Peppers, Greatest Hits, 1999)

Otvaramo ovih dana ceste sve u šesnaest i to samo po sebi nije loše. Činjenica je (općeprihvaćena nadam se) kako je ta autocesta do Splita jedna od rijetko pozitivnih stvari prethodne vlade i praktički jedini "amanet" kojeg je postojeća vlada prihvatila i dovršila (što i nije bilo tako teško budući da je sve ostalo bilo prethodno dogovoreno, isfinancirano i duboko u pogonu u trenutku prijenosa vlasti).

Jučer je otvorena i 15km dionica u Istri koja košta famoznih 670 milijuna kuna (što mi se nakako čini astronomski puno) no to je ionako cesta financirana od stranog koncesionara koji valjda pumpanjem iznosa želi ishoditi kasnije neke ustupke. BINA Istra je kompanija koja je korisnik te koncesije, a Hrvoje Šarinić koji je u to doba žario i palio neposredno je dobio red francuskog viteza (BINA Istra je hrvatska tvrtka s francuskim kapitalom). Te tvrdnje i uzročno posljedična veza naravno nije nikada dokazana, te to navodim samo kao koincidenciju. (Terry Prattchet kaže: one in a million chance crops up 8 times out of 10)

Glede cijene cestarine mogu samo reći kako je cestarina ne samo trošak ceste nego i sigurnost koju plaćate. Kvalitetnom vožnjom autocestom uštediti ćete vrijeme, gorivo i s puno većom sigurnošću možete tvrditi kako ćete na drugu naplatnu kučicu stići u jednom komadu, vertikalno. 157kn nije pretjerani iznos niti za vikend vozače koji se tom cestom voze jednom ili dva puta u godini dana, a definitivno nije za ljude koji poslom idu na neku od dalmatinskih lokacija.

Ako pogledate talijanske autoceste (koje su jako dobar primjer), vidjeti ćete da uz autocestu niču razne industrijske zone i da na potezu od primjerice venecije do milana praktički da nema slobodnog metra prostora u koji se nije ugurala neka hala.

Osim ostvarenja tisućljetnog sna, ova autocesta će donijeti mnoge druge pozitivne učinke osim same trosatne vožnje od Zagreba do Splita (i natrag).

Jučer sam pokušao pozbrajti gospodarska dostignuća postojeće vlade i zastao sam na broju jedan, eventualno dva. Može li mi netko probati napisati koju gospodarsku inicijativu postojeće vlade? Ja sam doista se trudio ali nisam se dosjetio.

Misao dana:
When the age of the Vikings came to a close, they must have sensed it. Probably, the gathered together one evening, slapped each other on the back and said, "Hey, good job."

hr.digg|prijavi
- 09:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Mračni blog od 3. ožujka 2006. godine posluje na novoj adresi:

http://mrak.org



Osvježite svoje bookmarke i podesite svoje RSS feedove.

Bestseler 2.0 blogerska mreža

linkovi
Bestseler
boris.licina.borja

važni postovi:
Toyota series: 1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11

Zagreb holding: 1 2 3 4
Inventura 2005: 1 2 3

nick cave
napustiti hrvatsku ili ne?
satelitska navigacija
ptičja gripa
idemo u EUropu
slike iz Chicago-a
vrijeme je za predviđanja
gdje dobro jesti?
koliko su veliki blogovi?

u slučaju panike
mracni.blog(a)gmail.com




Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima.


0