Danas je nacionalno vijeće za konukrentnost prezentiralo hrvatske rezultate u konkurentnosti za 2004 godinu. Kao totalno iznenađenje uspjeli smo sa ionako lošega 53 mjesta pasti na još niže 61 mjesto (dakle pogoršanje od praktički 20% u odnosu na prethodni rezultat, ili skoro pa 10% u odnosu na ukupnu veličinu skale koja ide do broja 104). Da sada ne bi prepisivao podatke koji me tjeraju u plač, preporučam da prezentaciju skinete s web sitea www.konkurentnost.hr.
Jedan od "slajdova" (kako se to kaže na hrvatskome?) kaže kako ćemo ovim temptom do 2008 doći do 91 mjesta (što je i dalje sjajni rezultat), a po strmini silaznih nam vektora smo u ovome času na samome vrhu (ili dnu, ovisno o tome kako okrenete popis) nazadujućih zemalja.
Damir Polančec, onaj dečko koji je u vladu došao iz Podravke i koji se već proslavio s nekolicinom bisera (uključivo ali ne i ograničeno na detalj kada se nadurio na prosvjednike tijekom proslave praznika rada) izjavio je na kraju balade kako nema razloga za pesimizam???
Bilo kako bilo, Sanader je pokrenuo Hrvatsku i to nizbrdo (što je objektivno gledano i bilo za očekivati jer je najlakše ići nizbrdo).
Istovremeno, danas je zagrebački odrezak na 101 dobrim dijelom bio posvećen hiperaktivnom nam gradonačelniku koji je doslovce najavio rat svim neradnicima u državnoj upravi. U svjetlu gornjega izlaganja, ako se Bandić doista uspije obračunati s zagrebačkom birokracijom, tada mu još jedan gradonačelnički mandat ne gine, a ako je doista točno što su na indexu napisali - sve su šanse da ćemo ga gledati i kao predsjednika države prije ili kasnije (iako osobno ne smatram da je on podesan za takvu funkciju budući da je individualac i operativac po prirodi; predsjednik države mora biti dio dobro uigranog tima koji igra na strateške i dugoročno karte).