shake the disease... (5:10, Depeche Mode, Depeche Mode 101 (Disc 2) [Live], 1989)
|
Čitam sada Hebranga koji je doslovce rekao kako su za preživljavanje zdravstva potrebne žrtve. Eto, to je bila jedna sjajna rečenica. Osobno nemam ništa protiv participacije jer je iznos koji je potrebno platiti doista simboličan - ono što mi nije jasno je na koji će način oni brojati koliko je netko participacija platio, jer je kao mjesečni limit 30kn. Obzirom da nam zdravstvo nije informatizirano, a još je manje umreženo - ne vidim načina kako to sve skupa administrirati osim da naravno zaposlimo još koju tisuću besposlenih koji će sve to skupa brojati i zbrajati. U istom članku piše kako je tri milijuna ljudi oslobođeno participacije i nekako dolazim do zaključka da su to vjerojatno oni koji rade i koji plaćaju svo to zdravstvo. Mislim da zdravstvo pod hitno treba skresati na popis usluga koje su standardne i dostupne svima, a da se sve mimo toga mora ili posebno plaćati kroz participaciju ili direktno plaćanje usluge, odnosno kao opciju prilikom plaćanja doprinosa. Dobili smo i prvog ministra policije koji je bio izbacivač u disko klubu, što je čini se bilo najbliže policiji u njegovom životu. U prve dvije rečenice koje je izgovorio (a koje sam čuo preko radija) osim seoskog naglaska nije stekao moje povjerenje (koje je ionako narušeno pripadnošću stranci kojoj pripada), a ako je i imao šanse da mu naraste ugled u mojim očima tada je on definitivno nestao nakon intervjua globusu. Za one koji to ne čitaju, dio mogu pročitati na indexu, a sva je šansa da će se to prenositi i u drugim medijima budući da je to bio verbalni proljev kolosalnih razmjera. Slušao sam danas i Šukera kako je na 101 objašnjavao kako se troškovi nisu povećali a kako prihodi nisu pali iako je istovremeno proračun smanjen za milijardu kuna, a naplata prihoda narasla nekih 6%. Te fore može prodavati nekome koji će se izgubiti u miješanju krušaka i jabuka koje kao šibicari svi ti političaru neprekidno miješaju ispred vaši širom otvorenih očiju, no tako nešto teško da može promaknuti bilo kome tko se imalo razumije u prihode i rashode, kako se oni dijele i što u stvari predstavljaju. Vidim da je jučer bila i ekipa iz nizozemske i švedske a koji su primjetili da akcijski plan ne donosi rezultate. Taj akcijski plan je misterij sam po sebi budući da je to valjda prvi dokument koji nije procurio u novine (ili sam fulao Globus/Nacional u kojem je to izišlo) a imam dva objašnjenja zašto se to tako dogodilo. Prvo objašnjenje je misteriozna efikasnost državne uprave koja je u prekonoćnoj akciji začepila sve obavještajne rupe prema medijima. Šanse za ovakvim scenarijem ugrubo procjenjujem na 0%. Druga varijanta je da ili akcijski plan ne postoji ili da Sanader nikome za njega nije niti rekao. Šanse za ovako nešto su objektivno visoke; jer u takvoj koncepciji akcijski plan ima više unutarnje-marketinšku vrijednost koja je Sanaderu potrebna. Primjetio sam i da je Glavašev prebjeg vratio HDZu saborski mandat i time vratio natrag nakratko ugroženu parlamentarnu većinu. Ovo je prilično netipična akcija i iako bi je mogli ocijeniti kao duboko moralnom, znamo da se u našem društvu takve stvari ne događaju samo zbog lijepog odgoja pa bi vjerojatno bilo dobro znati pozadinu cijele priče. Pozadina je vjerojatno povezana s napisima u novinama kako je dotični navodno dignuo neke novce s HDZovog računa te ga nikada nije opravdao - slična priča je bila povezana i sa samim Glavašem no nitko tu temu nije forsirao. Ono što me "čudi" u cijeloj priči je to kako je HDZ politička stranka koja je obavezna voditi knjigovodstvo kao uostalom i svaki drugi pravni subjekt u državi. Ako lokalni tužitelj pročita u novinama da je netko napravio neku makinaciju tada bi valjda po službenoj dužnosti morao to istražiti, zar ne? To se zove jednakost prema svima. Problem je što se radi o HDZovoj kasici prasici koja ionako nije pretjerano transparentna (kao uostalom niti od jedne druge stranke koju je ova država vidjela) te bi vjerojatno to bilo ulijetanje u osinjak (ili bolje rečeno septičku jamu u kojoj bi najbolji savjet mogao glasiti "ne talasaj"). Ukratko, od mojeg posljednjeg političkog posta se nije ništa promijenilo, osobito ne na pozitivno. Misao dana: "Sometimes I lie awake at night, and I ask, 'Where have I gone wrong?' Then a voice says to me, 'This is going to take more than one night.' " |
