mr. cab driver (1989)... (3:50, Lenny Kravitz, Singles Collection 99 (Disc 1))
|
Nešto sam razmišljao o Londonu zadnjih dana (čak sam u subotu nosio svoju crnu "mind the gap" majcu) kako je trenutno najbolje zanimanje u Londonu ono taksi vozača. Vjerojatno su tamo taksisti na cijeni ovih dana. Čitao sam tijekom vikenda nešto blogova po internetu i naletio na jedan na kojem možete pronaći kratku priču Marka Twaina koja se zove "Činjenice koje se odnose na moju ostavku" u kojoj Twain objašnjava njegovo jednotjedno zaposlenje u državnoj upravi te kako je iz nje izletio. Pričica je donekle poučna i neovisno o tome što je napisana pred skoro pa 150 godina vidite da i danas vrijede ista pravila (što su rekli danas u jednoj seriji "nisam očekivao da su političari pametni, ali barem da znaju čitati"). Link na kratku priču je ovdje. Naletio sam i na jedan transkript od Donalda Trumpa na temu renoviranja zgrade ujedinjenih naroda (link je ovdje, no na istom mjestu imate i mp3 njegovog poduljeg govora pa si to i možete poslušati). Ukratko, Donald na jedan iznimno zabavljački način objašnjava pred senatskim komitetom svoja iskustva i prijedloge vezane za renoviranje zgrade ujedinjenih naroda. Ako želite pročitati što je dobar "showmanship" i ako želite sa strane poduzetništva vidjeti kako poduzetnicima izgleda politika i male sitne igrice koje se u politici vode onda svakako ovo pročitajte. U najgorem slučaju ćete se dobro nasmijati, a možete nešto konkretno i naučiti (pogledajte samo što Trump kaže koliko košta izgradnja vrhunskog objekta na najskupljem zemljištu na svijetu; 1m2 je otprilike 11 kvadratnih "stopala"). Pratim s malo interesa i cijelu priču o Osijeku i stradalima u njemu. Imam jednog kolegu u Osijeku kojem nekoliko puta godišnje odem u posjet (istražujemo tamošnje restorane) pa mi nekako za oko zapadne svaka vijestica koja ima veze s Osijekom. I ako malo bolje analozirate kriminal koji se tamo događa u posljednjih nekoliko godina onda ćete uočiti kako nije netipično da se ljudi tamo razračunavaju s kalašnjikovima, kako ulice u centru nikako nisu sigurne za noćnu šetnju, kako robovlasništvo i dalje in u osijeku, te kako možete opljačkati pizzeriju i vlasnicu ubiti cjepanicom. Iako je to naravno nemoguće dokazati, mislim da vlast u Osijeku i način na koji je ona funkcionirala tijekom posljednjih petnaest godina se samo reflektira na stanovništvo i načine na koji ono rješava svoje sitne razmirice. Iako mi se čini politička pozadina cijele priče vrlo očiglednom, možda će se iz svega ovoga i nešto dobro izroditi te "pravna država" svoje pipke pusti i u donekle napušteni Osijek. Ovih dana sam proveo nešto malo vremena ispred televizora registrirajući napad u egiptu (usred turističke zone) te u turskoj (opet u turističkom području) gdje je brdo ljudi stradalo. Kao jedan od efekata je preporuka mnogih zemalja da turisti odu u hrvatsku kao najsigurniju destinaciju na mediteranu. Veselim se za hrvatsku no brine me pomalo eskalacija terorizma koja više ne bira lokacije i žrtve nego se koncentrira na mjesta gdje su ljudi najranjiviji i gdje će biti maksimalna medijska pozornost (iako primjerice napad u egiptu i u londonu iako sličnih proporcija ne dobijaju niti sličnu medijsku pozornost). Smatram kako će ta teroristička ekipa takvim akcijama definitivno stvoriti mržnju unutar vlastitih naroda i domicilnih im država (ne računajući ove koje uporno izvoze teroriste) te da će to tamošnji stanovnici u nekome času prepoznati i na najružniji mogući način se obračunati s tom ekipom. Činjenica je da više nitko nigdje nije siguran, a kao što incident od petka u Londonu pokazuje, policija je postala "trigger happy" i možete stradati niti krivi niti dužni. Mislim, u kakvo smo vrijeme došli kada u avio agenciji upozoravaju kada letite avionom da letite nekom od američkih kompanija vs. kompanija koje nisu vezane za ratove u iraku ili afganistanu? Idem do Milana u srijedu i vraćati ću se kući preko dolomita pa možda prespavam na nekom zaostalom glečeru (to mi je barem ideja, vidjeti ćemo kakva će biti realizacija). Moj blog u petak slavi svoju godišnjicu, ali nisam siguran da ću taj događaj obilježiti i nekom prigodnom porukom :). Misao dana: He asked me if I knew what time it was. I said, "Yes, but not right now." |
