i hurt myself today...
|
Vozio sam se maloprije i proletio razmjerno velikom brzinom pokraj "zida boli" oko kojeg se u posljednjih nekoliko dana razvila rasprava pa da i ja prozborim koju o toj temi. Ukratko, radi se o zidu koji u stvari i ne zadovoljava te kriterije gdje svaka cigla predstavlja jednog nestalog, poginulog ili stradalog tijekom domovinskog rata. Zid je nastao tijekom rata, a nalazi se baš na tom mjestu jer je tada u tom prostoru boravio unprofor kojem je taj zid trebao predstavljati simbol i podsjetnik na što se događa u hrvatskoj. Unprofor je odavno otišao, rat je prošao, a zid je ostao stajati dok su se korisnici prostora kojega zid okružuje mijenjali. Zid objektivno nema nikakvu umjetničku vrijednost, to je skupina široko poslaganih cigli koje nisu čak niti povezane, nevješto je rukom napisano koga te cigle predstavljaju i to je to. Ne vidim doličnije stvari od preseljenja tog zida na neko primjerenije mjesto, mjesto gdje bi ga više ljudi moglo vidjeti i posjetiti, neko mjesto primjerenije od postojeće lokacije. Ideje kojima se baratalo uključuju gradnju nekog spomenika od tih cigli (koje nakon 10+ godina na kiši, snijegu i ledu teško da imaju kakvu građevinsku kvalitetu) pa sve do toga da se samelju i iskoriste valjda kao neki "zen garden". Kako god bilo, mišljenja sam da je zid boli odradio svoju ulogu te da mu je vrijeme da bude pretvoren u nešto drugo, sam po sebi ne nosi nikakvu vrijednost osim možda sentimentalne, a nalazi se na lokaciji na kojoj se ne može očekivati nikakvo strahopoštovanje nego samo incidenti s lokalnim pijancima koji su svoje frustracije iz ovog ili onog razloga odlučili iskaliti na zidu nevješto povezanih cigli. Previše vremena provodimo u prošlosti umjesto da se fokusiramo na budućnost; nikada ništa od nas ako budemo samo o tome razmišljali. |
