army of me... (3:56, Björk, Greatest Hits, 2002)
|
Nisam baš u detalje proučio no Milan Bandić je tijekom jučerašnje (ili prekjučerašnje) sjednice zagrebačke skupštine izglasan kao jedini član skupštine svih trgovačkih društava u vlasništvu grada zagreba. Za one koji ne znaju, skupština je tijelo vlasnika neke tvrtke kojom vlasnik upravlja tvrtkom kroz postavljanje nadzornog odbora i/ili direktora tvrtke. Obično vlasnik čini i skupštinu, no kada postoji puno vlasnika ili kada imate slučaj kao u Zagrebu kada je grad vlasnik, tada vthovno tijelo mora odabrati svoje predstavnike koji će provoditi njegovu volju. Dosadašnja rješenja su uključivala petnaesteročlanu skupštinu od koji je dio odabirala skupština a dio poglavarstvo skupa s određenim brojem oporbenih članova. Sakupiti 15 članova skupštine koji moraju donositi odluke, sastajati se i pratiti što se događa nije baš jednostavno i utoliko se slažem da je ovo rješenje bolje. Činjenica je da se sve svodi na jednu jedinu osobu, gdje postoji objektivni rizik što ako (ako nam se npr. Milan razboli), no vjerojatno će odluke biti daleko brže, jednostavnije i efikasnije. Ovakvom odlukom dramatično i raste odgovornost gradonačelnika, a pitanje transparentnosti sumnjam da je osobito ugroženo budući da se financijski dokumenti mogu zatražiti i dobiti u bilo kojem času. Sve u svemu zabavno. Nije i da nisam primjetio nekoliko referenci na tatjanu holjevac i nadam se da Milanove simpatije prema tatjani nisu samo prolazno_politićko_oportunističkog karaktera. Misao dana: Anyone who is capable of getting themselves made President should on no account be allowed to do the job. |
