Imao sam prilike na račun EUa (konkretnije nizozemskog ministarstva ekonomije) boraviti u nizozemskoj u posjeti tvrtkama koje su slične ovoj u kojoj radim.
Inače u nizozemskoj sam bio često u posljednjih desetak godina i to je jedna od naj-cool europskih zemalja u kojima sam boravio. Moj slijedeći favorit je švicarska, a neposredno nakon toga španjolska (no u principu tamo mi se dopala samo barcelona).
Anyway, ovaj je posjet bio po mnogočemu različit od svih ostalih zato što po prvi puta nisam išao na neki sajam ili bilo koju drugu aktivnost u kojoj bi se meni pokušalo nešto prodati (što je s pozicije pristupa bitna razlika), odnosno zato što u tih devet dana nisam naletio niti na jednu jedinu osobu koja govori materinjim mi jezikom (ne računajući na nekolicinu ljudi na koju sam naletio u shoppingu u amsterdamu, no to je ionako bilo neizbježno).
Jedna od prvih stvari koju sam tamo naučio o nizozemcima su njihove prehrambene navike. Hotel u kojem sam spavao bio je poslovnog tipa gdje ljudi prespavaju u prolazu; ukratko ništa posebno, čak bih rekao i jedan od lošijih koje sam posjetio posljednjih godina (no neovisno o tome čist i u nekom od prethodnih postova spomenutim wireless hotspot-om). Doručak je manje više bio kontinetalan, s time da je kajgana (ima li neki primjereniji izraz od kajgane) bila totalna koma, kao da su mlijeko stavili unutra. Kuhana jaja su bila flouorescentno bijela i pretvrdo kuhana tako da sam od toga odustao već prvi dan.
No pravo iznenađenje je ručak kada možete otići u hotel s četiri zvjezdice i ručak koji se tamo nudi su sendviči, pri tome mislim na različite tosteve i slično. Ništa slično ili raskošno poput naših sendviča iz subwaya, pingvina ili njima sličnih establishmenta. Obični, suhi sendvič. Najboliže na što možete naletiti su kroketi (koji su više nego OK) a koji se opet stavljaju u tost ili neko pecivo. Uza sve to se standarno toči mlijeko (white poison).
Večera je već primjerenija našim krajevima, no ekipa tamo ima ozbiljnih problema s pripremanjem mesa jer se čini kao da meso izrezano stave na tavu pa što se desi - desi. Nije čudo da kada dođu kod nas na prethodno marinirano meso ti stranici totalno polude, a čevapi i ražnjići su im otkriće. (ovaj sitni ali značajni detalj s pripremanjem mesa sam primjetio u mnogim zemljama i nije uopće specifičan za nizozemsku). Tri večeri smo proveli u "nizozemskim" restoranima dok su svi ostali bili tematski (kineski, indijski, japanski, argentinski).
Druga stvar koju sam skužio je kava. Naime aparata za kavu ima na svakom ćošku i kava teče u potocima a šalice se mijenjaju kontinuirano. Ovo je normalna kava kakvu mi kuhamo, a ne ona američka filter kava - no ekipa je pije u ogromnim količinama bez prestanka. Ja kavu u pravilu ne pijem osim eventualno ujutro kada je popijem tek toliko da bih popio nešto toplo (nisam neki pretjerani ljubitelj čajeva), tako da mi je neprestano nuđenje (i moje odbijanje) novih šalica bilo istovremeno i zabavno i naporno.
Post je objavljen 11.06.2005. u 22:48 sati.