mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

subota, 18.10.2008.

samo tako

Image Hosted by ImageShack.us


Samoća iz konteksta se polagano preobrazila u toplo i ugodno sklonište i prirodno ljudsko stanje. S mojim „starenjem“ to se stanje sve više i više udomačuje u mojoj svakodnevnici. Iznenađena sam kako ljudi imaju dovoljno emocionalnih i drugih resursa za cijelodnevna druženja. Istini na volju, to zna predstavljati stvarno problem.

Provela sam cijeli mjesec u borbi sa sitnim slatkim navikama. Svojima, naravno, a šta ste vi mislili? I već po tko zna koji put sam se uvjerila da smo mi (ok, dobro, ne mi – JA) – roboti. I navika upravlja nama samo zato što rutina ima povelik udio u bilo čijem ponašanju. Izbacuješ rutinu – mijenjaju se svi povezani elementi, i tvoja raspoloženja, koja na prvi pogled od nje uopće ne zavise.

Susrećem dosta (dvije ili više, dnevno) lijepih žena. Takvih od kojih u crtičima otpada vilica. Takvih koje slobodno mogu na naslovnicu. Ali iz nekih razloga ni u jedne od njih na licu nema sretnog osmjeha. Ne znam, možda ga ne nose sa sobom svaki dan, ili je to nakakva čudna zakonomjernost. Ili je jednostavno došlo vrijeme da nabavim naočale....

Do pola završena pjesma, javlja se jako dobrim testom za moju silu volje i želje. Dopisat je do kraja postaje dosadno, iako i zanimljivo. Počinjem nalaziti razloge i mogučnosti za izgovor. Npr. Čitanje polu izmišljenih priča iz žutog tiska, malo vježbanja refleksa na playstation-u, čačkanje pristigle pošte ili poruka na face-u, pospremanje kuće, neređenje kuće, pospremanje kuće. A sve to – samo da ne moram završiti drugu polovicu pjesme. Zamisli samo.

Ne znam šta još zanimljivoga imam za reći. Iskreno. Vodim savršeno zatvoreni stil života, postajem spavajućim vulkanom. Imam prekomičnog pasa, koji je odnedavno postao takva svađalica. Imam predivnu prijateljicu, koju ne bi mijenjala ni za, ma koju uopće nebi mijenjala. Imam dobro plaćen posao i važnu dužnost u firmi. A sve ostalo kod mene se odvija iznutra, bezbroj katova i prijelaza... koje sam i sama prestala obilaziti, klasificirati i dovoditi u red. Samo znam da postoje. Kao i kod vas, dragi moji roboti.

18.10.2008. u 19:41 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>