Promijenila sam se u ovih zadnjih godinu dana. Značajno.
Puno je toga u hijerarhiji značajnih stvari zamijenilo svoja mjesta. A puno toga je jednostavno ispalo od tamo. Postajem izravnija? Mirnija? Smirenija? Mudrija?
Ljudi su me prestali živcirati. Uopće. I otkrilo se – da su zanimljiviji! Ali mnogi ljudi više ne izazivaju želju da potrošim na njih dio svog života. Jer to je najdragocjenije. Zato se stari „prijatelji“ ljute. Postavljaju uvijek isto pitanje „bokkakosi“ i očekuju duboko smisleni odgovor i ogromni osmijeh na licu. Guzice. Žale se na život. Na sitnice. Na to, što bi ih uistinu, trebalo veseliti, a ne… Šutim. Ignoriram. Ronim duboko u invisible. Ne zovem. Vječito „zauzeta“. I na kraju krajeva, otpadaju. Odumiru.
Zaboravila sam kad sam zadnji put napisala dugo pismo. Srdačno razgovarala na telefon. Živimo – događa se. Češće sa prijateljicama – tipa „mismopredivnemuškracisvinjeimamnovumajicu“. Ali s dodatkom duševnosti.
Smiješna sam sama sebi. Pišem. Mnogi ljudi me usrećuju. Razumijem svoje roditelje.
Ne ovisim o vremenu. Skoro nikad nisam bolesna. Nalazim sebi puste poslove. Uvijek.
Postala sam čvršća. I slobodnija. Mogu dat šaku u zube. Manje lažem. Gnusno. Puno razmišljam. Kao i uvijek. Ali ne, prije sam više osjećala. Sada isto osjećam, ali drugačije.
Na puno stvari gledam jednostavnije. I laganije. I mirnije.
Ali život od toga svega gubi boju. Pojavljuju se polu-nijanse. I novi – ljudi. I nova – ja.
< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv