mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

petak, 27.04.2007.

ne sasvim jednostavno

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sve će se izbrisati – šaptao je vjetar
Sve će se otopiti u suzama – tiho je tupkala kiša. Sitna i hladna ali zagonetno, ne i mrska.
Sve će se promijeniti, šaptalo je nebo s oblacima koji su čudljivo mijenjali nebesku mozaiku.
Baš sve? Pitala je ona. Ona je mijerila nogama asfalt na cestama, pokušavajući pobjeći od nečega, a od čega nije ni sama razumjela. Tamo gdje je prije, sasvim nedavno prije, nešto što je grijalo kucajući, sada je šutjelo. Što se događa sa ljudima kada oni prekoračivši preko svojih osječaja mogu dalje ići putem života i iskorištavati ljude koje recimo cjene ili se prave da ih cjene?..

Ona je pravila korake. I dalje ih pravi. Svaki korak – to je odmjereno stanje ludila i pokušaja ne propasti u rutinu bez njega. Koraci na granici smirenosti i umora. Jednostavnost tih koraka i pokušaja biti, izluđuju je - ali ona zna da mora nastaviti. Ako ne ona, onda tko?

Korak. Još jedan korak. Gdje je vjera, nada i ljubav? Gdje vlastita čast može živjeti u miru s tuđom vjerom?

Ja ne znam odgovore. I onaj. Koji čuči u meni. Zvijer, upoznavši dobro, ali kušavši i zlo. Mi smo s tobom jedne krvi – i lutajući ispod tamnog neba, ja znam da nisam sama. Nas je dvoje. Odvrgnuvši Vašeg boga, ali ne upoznavši svoga. A, možda, upoznavši ali nesretnim slučajem, lažnog, od kojeg se nema snage odreći.

Vjetar će zamesti tragove. Ja znam. Ali hoće li izbrisati i sječanja. Hoće li izbrisati i bol i razočaranja koje progone noću. Vjetar ne zna. A ja znam – da neće. Sreća trenutna sreća može ih pomaknuti na sporedni plan, ali doći će i nesretno vrijeme i tada će ih vječnost vratiti na mjesto.

On je stajao pod nebom i vikao od ljutnje i boli. A ja sam gledala u nebo sa osmjehom na licu – nema ničega mudrijeg od neba i subine. I put je ratnika proći do nebeskih vrata i ponosno držeći glavu, proći kroz njih. Život, koji treba proživjeti. Ne samo treba, već mora.

27.04.2007. u 14:12 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 22.04.2007.

želim-ne-želim

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Želim jesenju šetnju po pješćanoj plaži i želim se prežderati slasnim čokoladnim bombonima. Čokoladne bombone zasad želim više.

Želim zanimljiv posao i puno slobodnog vremena. Slobodno vrijeme zasad cijenim više.

Želim novac, skupe krpice, zabavu; i da me po mogučnosti nitko ne j... u zdrav mozak, spokoj i bezbrižan život. Ovo drugo za sada prolazi.

Želim otići na odmor, negdje gdje me nitko ne zna, razonodu i miran san – najmanje 12 sati dnevno. I želim ostati tu, doma gdje me svi znaju i ja ZNAM njih. Prva želja je za sada jača.

Želim imati svoju obitelj, možda roditi dijete i biti pravom kučanicom; i želim slobodu, samostalnost i svoj mir. Ovo drugo je za sada tri puta jače. Ili možda čak tri ipo...

Želim zdrav duh u zdravom tijelu; i umjesto vježbanja na mukotrpnim spravama, ležerno ležanje na kauču i puno slasne papice. Sport za sada nije na vidiku. Aha

Želim biti zanjimljiva bliskim meni ljudima i pretvaram se u bez-rječitog promatrača. Za sada sve više šutim. Ovdje također.

Ostalo želim-ne-želim uopće ne zanima široke mase, i zato će poginuti u prazninama moje glave, bez prilike za zvučno izlaganje u obliku udaranja po tipkovnici i pojavljanja u obliku znakića na ovoj stranici.


Skrenuvši s teme: ovaj grad mi počinje napominjati karikaturu. U velikoj mjeri – potpuno, cinično, tupo, bezobrazno govno, koje ponekad u sebi nosi mrvice neprobavljive genijalnosti i zanimljivosti. Koje mnogi vole, sami ne znajući zašto.

22.04.2007. u 18:43 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>