mozgoBLUDstvo https://blog.dnevnik.hr/mozgobludstvo

utorak, 14.02.2006.

hvala im...

Hello people!!!
Bila sam u Zagrebu poslom par dana, pa me nije bilo… ali…
Povodom Valentinova evo mali tekstić…

U mom životu bilo je svega nekoliko muškaraca, koji su za mene značili jako puno. I čiji će obrisi zauvijek ostati u mom sjećanju. Svaki od njih me je nečemu naučio, otkrio mi nešto novo u životu, u ljubavi, u svijetu veza i međuljudskih odnosa. Nisu uvijek ti pokloni i otkrića izazivali pozitivne emocije, ali, kao i svaki obrazovni moment, kao svaka lekcija, oni su odigrali određenu ulogu.
Činilo mi se da nekim od tih muškaraca neću nikada oprostiti. Tako se činilo. Ali oprostila sam. I kažem im „hvala“. Za naše poznanstvo, za trenutke euforične sreće i nesnosne tuge, za ponos i žalost, za viku i šapat, za duge sate čekanja, kojih se nakupilo vjerojatno već, cijela godina… za porive strasti i praznične minute, za ljepotu i nevjerojatne riječi, za unikalnost svakoga od tih muškaraca… za tople, čvrste zagrljaje i slatke jutarnje poljupce… za njihovu podršku i upornost, zato što su me poticali da – stvaram, kuham, izgledam, mijenjam se nabolje. Zato, što su opraštali mnogo. Zato, što su darovali sebe. Za jastuke slane od suza, za hladne, obavijene predajom noći. Za raznobojne laži. Za sive, plave, zelene i smeđe oči – sjajne od ljubavi. Za snažne ruke na mojem struku i svilene riječi s druge strane slušalice. Za pjesme, poklone, zalaze sunca, dane i godine, ljutnje i konflikte, za tuđe Ja, što obavija nesklad mojega…
Za more tuđeg egoizma, koje me je naučilo da budem smirena, strpljiva, mudra i dobrodušna. Zato, što sam bila nezaboravno sretna. Sretna žarko, sočno, nevjerojatno i svaki put savršeno drugačije. Za prodrle u moj leksikon riječi i fraze, a u glas – intonacije. Za neke moje geste i navike. Zato, što sam se, možda ne uvijek, osjećala Ženom. I zato, što sam njom – postala.
I još uvijek – jesam.
Hvala im…

14.02.2006. u 02:30 • 8 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>