<	studeni, 2018
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Studeni 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Srpanj 2016 (1)
Svibanj 2016 (6)

Opis bloga

Moj 4. pokušaj otvaranja bloga. Cilj mi je ovog puta na neki način dirnuti bar malo onoga tko čita.
Ne znam hoću li uspijeti, ali ti koji čitaš, ako si se bar jednom nasmijao, cilj je ostvaren
Tematika će biti razna, ovisno o mom raspoloženju, no trudit ću se da je uvijek na ovoj razini ,
a ne na ovoj .

Linkovi

Ipak mi

subota, 17.11.2018.

TEBI Dok pišem, u pozadini pjeva naravno Carlos Rivera, osim ako nije netko drugi od moje ekipe bez koje mi dan ne prođe Ovo pišem TEBI! Prije par minuta sam primila tvoj poziv i poruke kako ti ide uspješno u onome što voliš i radiš! To što na neki način volim i ja, ali zbog TEBE. S tom ljubavlju koju ujedno prezirem na najljepši način. To nešto što je u meni probudilo ono najdublje što sam znala da imam u sebi, ali to najdublje je i najgore i najružnije. To nešto što me suočava svaki dan s novim izazovima. Ima dana kada mi je teško, u tom trenutku mi se čini da nikome nije teško kao meni. No, zapitam se je li to uredu prema TEBI. Zašto mi je najteže... Nakon sat vremena zaboravim na svoju očajničku epizodu, nafilam se pozitivom i hajmo dalje u borbu. Jer to doista i mislim, s TOBOM svaki dan je borba. Ali, što je život ako nije borba. Ja život nemam bez TEBE. Svaki tvoj uspijeh, vjeruj mi, proživim iskreno, držeći fige da će se održati nivo sreće i da će i dalje tako nastaviti. Zašto? Netko bi rekao zbog mojih prioriteta, ali istina je da sve želim samo i jedino zbog TEBE. Sve što si prošao, greške koje si učinio i koje ćeš učiniti, suze koje si mi pokazao, brigu... Jedno te molim, kada dođeš na VRH, to neće biti zbog mene, to će biti zbog tvoje vjere...tad se sjeti svega što je iza nas i ne zaboravi! NIKAD! Volim te!

srijeda, 03.01.2018.

Hola mi gente! Inače sam tu kada i nisam u najboljem raspoloženju, no sada sam tu da "filozofiram" o svojim odlukama i o životu. Uvijek je o tome riječ, ali ovog puta u plusu :D (čitaj: pozitiva) Pisat ću o mojim odlukama i neodlukama u zadnjih pola godine. Od 6. mjeseca poznajem jednog momka s kojim nije lako, dapače, morate rušiti neke svoje stavove i boriti se protiv ostaka svijeta. Uvijek se sjetim scena iz romantičnih filmova kada se citira da ako nie teško da nije ono pravo ili ona fraza "budi i vjeruj mi i kada je sve protiv mene". Pa nekako sam u tom filmu. Lako je samo pričati o tome i reći da ćeš sigurno vjerovati voljenoj osobi ili da ćeš uvijek biti uz nju, no kada ti se takva ljubav doista dogodi onda osjetiš na koži koliko je to teško. Nemojte misliti da me možete razumjeti ukoliko niste sami to doživjeli ili ne živite upravo takvu ljubav. Samo zamislite da ste u bliskoj prošlosti već jednom proživjeli ljubav u kojoj se druga osoba pokazala kao "emocionalni manipulator" i da je društvo bilo u pravu, a vi ste progledali prekasno. Biste li imali hrabrosti opet nekome vjerovati, iako nisu svi na njegovoj strani i sve upućuje na to da ćete opet ispaštati? Pa teško je, preteško.. Nakon pola godine, na današnji dan, sa sigurnošću vam mogu reći da je moja borba prestala. Borba sa samom sobom i sa društvom. Više me ni najmnje nije briga šta će tko misliti jer MI znamo kakav nam je odnos i kakva je naša ljubav. I ono što znam, to je ljubav. Osjećam to i tu nema sumnje. Prave bitke tek slijede. Ova 2018. godina u koju smo ušli je nekako godina pokreta i važnih odluka. Veselim joj se i svemu što ć u njoj doći. Nije me strah ničeg! Volim te JJ, volim te najviše, a učim i tudim se u svemu... na svoj, drugačiji način, ali volim te!

srijeda, 04.10.2017.

Kada zadnje ipak nije zadnje i ovo pišem sama sebi i to opet kada imam toliko toga u glavi, a bojim se uopće i pomisliti na sve sumnje koje su u meni i svi strahovi. Dogodila mi se ljubav, iako nekad to negiram, ali vjerujem da je jer osjetila sam to. Čvrst zagrljaj i ne želim da to itko poljulja...ali strah me, više nego ikada da to možda nije iskreno. A osoba mi govori da je. Tko je sad kriv? Ja koja sumnjam u ljubav, ili... Ne znam Što ako nemam ni najmanjeg razloga u sumnju i time narušavam sve, OPET. A što ako je moja prijateljica u pravu, a ja ne vidim čisto. Možda moja vjera i ljubav nisu dovoljno čvrste. No najbolje da sama sebi dam još vremena jer premalo je prošlo. Htjeli mi to ili ne, vrijeme će sve donijeti i sve će se pokazati u pravom svjetlu. Nekako se osjećam usamljeno i sama u borbi jer ne znam tko me može razumjeti u potpunosti. želim da se taj veliki san ostvari i više od svega želim biti uz tu osobu. Ali, nekad ne osjećam, ne osjećam... Ana kada se vratiš ovdje, jednog dana, znaj da si sama sebi najveća prijateljica! i ti ćeš uvijek biti tu za sebe i nitko nije ispred tebe! ne zaboravi to. Nadam se da ćeš se vratiti s osmijehom na licu znajući da si prolazila kroz teška razdoblja, ali da se sve pokazalo divnim i da se SAN ostvario. Možda će ovo i čitati ON. Ako čitaš, znaj da te volim, doista te volim, ali ponekad me ne razumiješ. Dajem sve od sebe i rušim svoje zidove, samo mi daj vremena. I ne čini ništa što bi mi otežavalo to jer već je dovoljno teško. I volim te! Uz tebe sam, i bit ću...

utorak, 05.07.2016.

Zadnji post Jako dobro se sjećam svojih postova koji su me izvlaćili iz depresije, koji su mi pomogli da izbacim bijes, sve svoje misli da napišem i da mi bude lakše. Počela sam pisati prije dvije godine. Svi znaju za to razdoblje, koje mi je bilo možda i najteže u životu jer je dugo trajalo, a posljedice imam još i danas. No znate što, ne bojim se više suočiti s tim. To će uvijek biti samnom, no znam da sam zbog toga tu gdje jesam. A gdje je to? Pa danas pišem ovaj datum jer obično kad nemam ništa za učit i radit, previše razmišljam. I opet u tim razmišljanjima padnem u neko sjetno razdoblje. Danas, sam shvatila i da je to sasvim u redu. Sve dok znam kontrolirati i zaustaviti. Ne želim duljiti o stvarima o kojima uvijek pišem kad dođem tu. Od silne želje za pažnjom, nježnosti, ljubavi, čovjek se izgubi. Ja sam se izgubila, ne znajući koliko mi je potrebno to što sam negirala. Sada otvoreno kažem da više od svega volim nježnosti, dodire, zagrljaje, poljupce, ali ne od svakog. Želim to od osobe za koju znam da me neće napustiti, koja neće odustati i prije svega od osobe za koju znam da se trudila. Sada znam da zaslužujem više. To više nije puno, štoviše, to je malo, ali malo je meni dovoljno. Ono što sam dobivala je bilo ili lažno, ne od srca ili u nekim zapakiranim riječima koje nisu do mene dolazile. Danas odlučujem i govorim, DA znam da mogu, želim i zaslužujem VIŠE, BOLJE!!! Pa prestanite se i vi ljudi zavaravati i prihvaćati nečije mrvice. Ja sam davala mrvice, a sad sam bila u poziciji i kad sam ih dobivala. Znate sve se vraća.. ironično. No, ono što me veseli je budućnost, sve što dolazi. Želim samo reći veliko HVALA slučajnosti i neodustajnju jedne osobe koja je uz mene :D HVALA.... Nemam više potrebe tu pisati, blog će ostati tako da Ana, jednog dana kada dođeš tu (ukoliko nisi zaboravila adresu, a sklona si tome), pročitaš ovo i zapamti, vrijediš i zaslužuješ biti sretna! ZASLUŽUJEŠ Nikad se nemoj smatrati manje vrijednom od drugih. U svom srcu ima itekako mjesta za ljubav, a ljubav znaš pružiti, samo se nemoj bojati. Pokušaj, jednom, drugi put...I OPROSTI, oprosti jer inače nećeš moći krenuti dalje. Zaboravit nikad nećeš, ali zbog sebe oprosti. PS: Ne prihvaćaj ono što na samom početku ne osjetiš da bi moglo biti... ono.. nešto više..ono što želiš!

srijeda, 25.05.2016.

Strah i uzbuđenje Što kad ste uzbuđeni zbog onog što se događa i što će se dogoditi, a kad je to uzbuđenje pomiješano sa strahom.. Strah da ćete se zaljubiti, a možda jednog dana ostat bez te osobe. Mene je strah vezivanja, ne dopuštam preblizu osobe jer kod mene je ili SVE ili NIŠTA. Do sada je sve bilo polovično i nije me puno diralo kad bi se raspalo. No, sad je došlo nešto na što sam morala čekat, nešto što nije bilo sigurno od početka, s nekim razlogom. To nešto je čekalo da vrijeme prođe. Vjerujete li u ono da ponekad morate nekog pustiti da vidite hoće li se vratiti? Ja sam pustila, on je pustio, ali evo nas opet Osjećam se divno i sve izgleda puno lakše i ljepše. Ne želim da se taj osjećaj izgubi i da moj razum nađe razloge PROTIV. Želim da konačno nalazi samo razloge ZA i da ne odustane, nego da se bori protiv samog sebe. Naučila sam sebe voljeti i čini mi se da sam spremna podijeliti nježnost i ljubav i s drugim. Tko god da kaže da mu to ne treba, laže. I ja sam lagala, druge i samu sebe ponajviše. No, tek kad sam se suočila s tim da prvo moram biti zadovoljna sama sa sobom i da mi sreću neće pružiti nitko drugi, pojavila se opet šansa da naučim voljeti. Želim voljeti svim srcem, želim dijeliti svoj život s drugom osobom, želim plakati s nekim, želim se smijati s nekim... Ali, strah me jer kad mi jednom postane SVE, nikad to neće ni prestati.. a što ako ja njemu ne postanem SVE, što ako to prestanem biti?.... No, znate da živjeti znači voljeti svakim svojim dijelom tijela i duše i da život nije potpun bez toga. Ja znam da želim živjeti ispunjen život, a time se ovime i prepuštam po prvi put, sa svim svojim ožiljcima...

utorak, 17.05.2016.

Opis jedne žene, opis mene... She's imperfect but she tries She is good but she lies She is hard on herself She is broken and won't ask for help She is messy but she's kind She is lonely most of the time She is all of this mixed up And baked in a beautiful pie ...She is gone but she used to be mine... It's not what I asked for. Sometimes life just slips in through a back door and carves out a person..And makes you believe it's all true and now I've got you and you're not what I asked for. If I'm honest I know I would give it all back for a chance to start over and rewrite an ending or two for the girl that I knew. (Sara Bareilles-She used to be mine) Večer dobri ljudi! Kako biste vi sebe opisali?

ponedjeljak, 09.05.2016.

Muško-ženska prijateljstva... like/dislike Vječno pitanje koje izaziva različite reakcije. Svatko misli da zna odgovor na pitanje postoji li? Pa šta da vam kažem. Do sada sam više puta promijenila mišljenje iz ne u da i iz sigurnog da u ne. Sad da me pitate, rekla bih da tu ima nečeg. Pitanje je samo gdje je granica koja se može prijeći. Imam li muškog prijatelja? Imam. Prijatelj koji čini više za mene, nego dugogodišnje prijateljice. Daje osjećaj sigurnosti jer znaš da će bit tu kad ti zatreba pomoć. Dijelimo svakodnevne događaje, probleme i misli. Prijateljstvo za mene čine hrpu malih sitnica i trenutaka u kojima uživate opušteno bez prigovora jedno drugom. Dajete riječi koje hrabre drugu osobu da čini ono u što nije siguran, no ti znaš da on to može. Potičeš ga na bolje i iskreno se veseliš njegovim uspjesima koju mogu biti za druge mali, no za vas su veliki jer VI znate koliko je bilo unutarnje borbe. Muški će reći da to ne postoji jer muškarci žene gledaju samo na onaj drugi način. Ok, vjerujem u to, no kako možemo znati da baš za sve vrijedi to. Znači li to da ni ti (koji čitaš ovo), ni ona, ni ja, nemamo muškog prijatelja, nego osobu koja nas želi povaliti? Čest izraz u ovakvim situacijama s kojim mi je teško složiti se. Slobodno me pokušajte razuvjeriti. Niz problema nose muško-ženska prijateljstva. Okolina vam ne vjeruje da između vas nema ničeg, a ako imate još i dečka/curu, naći ćete se u situaciji konstantnog opravdavanja. Bit će iscrpljujuće i odustat ćete od objašnjavanja. Umorit ćete se i počet se proispitivati je li to prijateljstvo toga vrijedno i osjeća li taj prijatelj nešto više jer ni sami neće više bit sigurni. Ako čitate jer mislite da imam neko riješenje, nemam. I sama sam u toj situaciji i ne vidim izlaz. Sumnja mi lebdi oko glave i govori da on možda osjeća nešto više, no ne usuđujem se na to pomišljat jer onda znam da je kraj... U ono što sam SIGURNA je prijateljstvo koje se nikad ne može raskinuti. Danas upoznajte mog najboljeg prijatelja koji se uvijek iskreno razveseli, osjeti kad si tužan i nema predrasuda. Ljepota kakvu samo rijetki ljudi imaju, a sve životinje! Šaljemo pozdrave

nedjelja, 08.05.2016.

I negdje usput izgubila...sebe Sve ono vazno ti nisam stigla reci. Trazila sam kraci put ka sreci i negdje usput izgubila tebe. A ne znam gdje sam išla i šta sam to htjela. Bježala sam valjda od same sebe i negdje usput izgubila tebe (a i sebe). Pobjegla sam kao zadnje smeće jer sam se boljala ljubavi..jer sam se bojala sreće. Izmedju dva pijanstva mi je postalo jasno da se ne mogu vratit i da je prekasno i da sam zauvijek izgubila tebe. Da ti kažem OPROSTI, to tako jadno zvuči sad... Hola mis amigos! Dvoumila sam se hoću li zaklopiti laptop i otić spavat, ili ću napisat još jedan post. Razmišljala sam koju ću pjesmu za kraj dana podijeliti s vama i odlučila sam se za pjesmu Pobjego sam- Opća opasnost. Onaj tko zna pjesmu, prepoznao je moj uvodni tekst kao stihove pjesme. Nekad ne znam kako se izraziti, pa iskoristim stihove meni dragih pjesama (kao što ste i mogli primjetiti ). A ima li išta ljepše, nego slušati glazbuu koju osjećaš? S ovom mišlju vas ostavljam i šaljem pozdrave!

subota, 07.05.2016.

Možda mi Lijepo vrijeme i lijepo raspoloženje Oni koji su zarundali, zavidim vam Sad se moram truditi da se odmaknem od teme partyjanja. Ako ste kao i ja, sinoć bili doma, onda danas iskorstite ovaj dan, noć i izađite. Možda i ti nađeš nekog, pa to "ja" postane Možda mi. Danas uživamo u pjesmi Luce- Možda mi koja je u kratkom vremenu postala jedna od mojih omiljenih. Ostavljam vam samo tekst. MJESEC U OBLAKU KORAK NA ODLASKU VEČER PRED VRATIMA I TO JE SVE RIJEČ KAO ZVUK SE VRTI U KRUG SMIJEHOM JE GURAM UZALUD U RITMU SATA ŠAPUĆE DA NEMAM TE I NEMAŠ ME MOŽDA JUTRO POZVONI MOŽDA TI VRIJEME ZASTANE I ZAUSTAVI MOŽDA USPORI SE I UNATRAG OPET OKRENE TAMO GDJE VOLIŠ ME I VOLIM TE KRPICE SNA POD STOPALIMA ZAMAGLJEN SVIJET U STAKLIMA TIŠINA SAMA OSTAJE JER NEMA TE I NEMAŠ ME

petak, 06.05.2016.

Ipak Pozdrav dragi ljudi Nastojat ću bar jednoj osobi uljepšat dan svojim postovima i objavljenim pjesmama. Držim se onoga da čovjek koji dijeli svoju sreću s drugima, nije zavidan i ne uspoređuje se s drugima, pronašao je smisao života. Čitat ćete stvari koje mene diraju, uljepšaju dan, no bavit ću se i međuljudskim odnosima jer smatram da su oni temelj svega. Logično Upoznat ćete me kroz moja promišljanja i pokušaje da donesem odgovore na pitanja koja nas sve muče. Za svoj prvi post sam odabrala jednu pjesmu koja me oduševila svojom nejednostavnom jednostavnošću (naviknut ćete se na moja pametovanja ) IPAK Ako vam snove jednom ukradu, nježne snove od paučine, nemojte ipak gubitit nadu, dok ima cvijeća i mahovine. Ako vam sunce jednom ukradu, blistavo lice što ga grije, nemojte ipak gubiti nadu, dok ima smijeha i fantazije. Ako vam ljubav jednom ukradu, sve tajne, težnje, uzdisaje, nemojte ipak gubiti nadu jer sunce na nebu vječno traje. Vladimir Halovanić