Inače sam tu kada i nisam u najboljem raspoloženju, no sada sam tu da "filozofiram" o svojim odlukama i o životu. Uvijek je o tome riječ, ali ovog puta u plusu :D (čitaj: pozitiva)
Pisat ću o mojim odlukama i neodlukama u zadnjih pola godine. Od 6. mjeseca poznajem jednog momka s kojim nije lako, dapače, morate rušiti neke svoje stavove i boriti se protiv ostaka svijeta. Uvijek se sjetim scena iz romantičnih filmova kada se citira da ako nie teško da nije ono pravo ili ona fraza "budi i vjeruj mi i kada je sve protiv mene". Pa nekako sam u tom filmu.
Lako je samo pričati o tome i reći da ćeš sigurno vjerovati voljenoj osobi ili da ćeš uvijek biti uz nju, no kada ti se takva ljubav doista dogodi onda osjetiš na koži koliko je to teško. Nemojte misliti da me možete razumjeti ukoliko niste sami to doživjeli ili ne živite upravo takvu ljubav. Samo zamislite da ste u bliskoj prošlosti već jednom proživjeli ljubav u kojoj se druga osoba pokazala kao "emocionalni manipulator" i da je društvo bilo u pravu, a vi ste progledali prekasno. Biste li imali hrabrosti opet nekome vjerovati, iako nisu svi na njegovoj strani i sve upućuje na to da ćete opet ispaštati? Pa teško je, preteško.. Nakon pola godine, na današnji dan, sa sigurnošću vam mogu reći da je moja borba prestala. Borba sa samom sobom i sa društvom. Više me ni najmnje nije briga šta će tko misliti jer MI znamo kakav nam je odnos i kakva je naša ljubav. I ono što znam, to je ljubav. Osjećam to i tu nema sumnje. Prave bitke tek slijede. Ova 2018. godina u koju smo ušli je nekako godina pokreta i važnih odluka. Veselim joj se i svemu što ć u njoj doći. Nije me strah ničeg!
Volim te JJ, volim te najviše, a učim i tudim se u svemu... na svoj, drugačiji način, ali volim te!
Post je objavljen 03.01.2018. u 17:24 sati.