Ipak mi

Zadnji post

Jako dobro se sjećam svojih postova koji su me izvlaćili iz depresije, koji su mi pomogli da izbacim bijes, sve svoje misli da napišem i da mi bude lakše. Počela sam pisati prije dvije godine. Svi znaju za to razdoblje, koje mi je bilo možda i najteže u životu jer je dugo trajalo, a posljedice imam još i danas. No znate što, ne bojim se više suočiti s tim. To će uvijek biti samnom, no znam da sam zbog toga tu gdje jesam. A gdje je to? Pa danas pišem ovaj datum jer obično kad nemam ništa za učit i radit, previše razmišljam. I opet u tim razmišljanjima padnem u neko sjetno razdoblje. Danas, sam shvatila i da je to sasvim u redu. Sve dok znam kontrolirati i zaustaviti.
Ne želim duljiti o stvarima o kojima uvijek pišem kad dođem tu.
Od silne želje za pažnjom, nježnosti, ljubavi, čovjek se izgubi. Ja sam se izgubila, ne znajući koliko mi je potrebno to što sam negirala.
Sada otvoreno kažem da više od svega volim nježnosti, dodire, zagrljaje, poljupce, ali ne od svakog. Želim to od osobe za koju znam da me neće napustiti, koja neće odustati i prije svega od osobe za koju znam da se trudila.

Sada znam da zaslužujem više. To više nije puno, štoviše, to je malo, ali malo je meni dovoljno. Ono što sam dobivala je bilo ili lažno, ne od srca ili u nekim zapakiranim riječima koje nisu do mene dolazile.
Danas odlučujem i govorim, DA znam da mogu, želim i zaslužujem VIŠE, BOLJE!!!

Pa prestanite se i vi ljudi zavaravati i prihvaćati nečije mrvice. Ja sam davala mrvice, a sad sam bila u poziciji i kad sam ih dobivala. Znate sve se vraća.. ironično.

No, ono što me veseli je budućnost, sve što dolazi.
Želim samo reći veliko HVALA slučajnosti i neodustajnju jedne osobe koja je uz mene :D HVALA....

Nemam više potrebe tu pisati, blog će ostati tako da Ana, jednog dana kada dođeš tu (ukoliko nisi zaboravila adresu, a sklona si tome), pročitaš ovo i zapamti, vrijediš i zaslužuješ biti sretna! ZASLUŽUJEŠ
Nikad se nemoj smatrati manje vrijednom od drugih. U svom srcu ima itekako mjesta za ljubav, a ljubav znaš pružiti, samo se nemoj bojati. Pokušaj, jednom, drugi put...I OPROSTI, oprosti jer inače nećeš moći krenuti dalje. Zaboravit nikad nećeš, ali zbog sebe oprosti.

PS: Ne prihvaćaj ono što na samom početku ne osjetiš da bi moglo biti... ono.. nešto više..ono što želiš!