Ipak mi

TEBI

Dok pišem, u pozadini pjeva naravno Carlos Rivera, osim ako nije netko drugi od moje ekipe bez koje mi dan ne prođe

Ovo pišem TEBI! Prije par minuta sam primila tvoj poziv i poruke kako ti ide uspješno u onome što voliš i radiš! To što na neki način volim i ja, ali zbog TEBE. S tom ljubavlju koju ujedno prezirem na najljepši način. To nešto što je u meni probudilo ono najdublje što sam znala da imam u sebi, ali to najdublje je i najgore i najružnije. To nešto što me suočava svaki dan s novim izazovima.

Ima dana kada mi je teško, u tom trenutku mi se čini da nikome nije teško kao meni. No, zapitam se je li to uredu prema TEBI. Zašto mi je najteže... Nakon sat vremena zaboravim na svoju očajničku epizodu, nafilam se pozitivom i hajmo dalje u borbu. Jer to doista i mislim, s TOBOM svaki dan je borba. Ali, što je život ako nije borba. Ja život nemam bez TEBE.

Svaki tvoj uspijeh, vjeruj mi, proživim iskreno, držeći fige da će se održati nivo sreće i da će i dalje tako nastaviti. Zašto?
Netko bi rekao zbog mojih prioriteta, ali istina je da sve želim samo i jedino zbog TEBE.
Sve što si prošao, greške koje si učinio i koje ćeš učiniti, suze koje si mi pokazao, brigu...

Jedno te molim, kada dođeš na VRH, to neće biti zbog mene, to će biti zbog tvoje vjere...tad se sjeti svega što je iza nas i ne zaboravi! NIKAD!

Volim te!