Ipak mi

Strah i uzbuđenje

Što kad ste uzbuđeni zbog onog što se događa i što će se dogoditi, a kad je to uzbuđenje pomiješano sa strahom.. Strah da ćete se zaljubiti, a možda jednog dana ostat bez te osobe.
Mene je strah vezivanja, ne dopuštam preblizu osobe jer kod mene je ili SVE ili NIŠTA. Do sada je sve bilo polovično i nije me puno diralo kad bi se raspalo.
No, sad je došlo nešto na što sam morala čekat, nešto što nije bilo sigurno od početka, s nekim razlogom. To nešto je čekalo da vrijeme prođe. Vjerujete li u ono da ponekad morate nekog pustiti da vidite hoće li se vratiti?
Ja sam pustila, on je pustio, ali evo nas opet Osjećam se divno i sve izgleda puno lakše i ljepše. Ne želim da se taj osjećaj izgubi i da moj razum nađe razloge PROTIV. Želim da konačno nalazi samo razloge ZA i da ne odustane, nego da se bori protiv samog sebe.
Naučila sam sebe voljeti i čini mi se da sam spremna podijeliti nježnost i ljubav i s drugim. Tko god da kaže da mu to ne treba, laže. I ja sam lagala, druge i samu sebe ponajviše. No, tek kad sam se suočila s tim da prvo moram biti zadovoljna sama sa sobom i da mi sreću neće pružiti nitko drugi, pojavila se opet šansa da naučim voljeti.
Želim voljeti svim srcem, želim dijeliti svoj život s drugom osobom, želim plakati s nekim, želim se smijati s nekim...

Ali, strah me jer kad mi jednom postane SVE, nikad to neće ni prestati.. a što ako ja njemu ne postanem SVE, što ako to prestanem biti?....
No, znate da živjeti znači voljeti svakim svojim dijelom tijela i duše i da život nije potpun bez toga. Ja znam da želim živjeti ispunjen život, a time se ovime i prepuštam po prvi put, sa svim svojim ožiljcima...