Liječnici, azbestoza i drugo
Prije nekog vremena, mome je znancu, inače liječniku, poznati splitski specijalist i profesor na tamošnjem Medicinskom fakultetu za magistarsku radnju ponudio temu o utjecaju bombardiranja Splita iz 1991. na povećanje broja koronarnih oboljenja stanovništva tog grada. Na stranu što je tema statistički neobradiva (bar ne na korektan način), pošto je vremensko razdoblje prekratko, a medicinska dokumentacija oskudna i nepotpuna, na stranu čak i to da bi se radilo o preradi već objavljenog članka izraelskih liječnika (koji se, uzgred, bavi dvadesetogodišnjim razdobljem i stvarnim ratom - u Splitu se naime osim sitnijih čarki oko evakuacije vojarni zapravo i nije ratovalo), u oči upada način na koji se u nas prečesto pišu znanstveni radovi - bez stvarne volje, bez prave svrhe, radi pukog zadovoljavanja (usto, niskih) kriterija. A nije da tema manjka. Spomenimo onu nesretnu azbestozu - pulmolozi tvrde da je njome ugroženo široko područje oko Splita, sve do Brača, iznose alarmantne brojke o smanjenom kapacitetu pluća u djece i omladine - ali ne mogu iznijeti konkretne podatke, stvarne uzroke, zato što podrobna mjerenja i statistička istraživanja nikad nisu izvršena. Možete li to pojmiti - naši znanstvenici plagiraju tuđe teme, umjesto da mlade kolege uposle na konkretnim programima ispitivanja ugroženosti stanovništva. Prije dvije godine umrla je od non - Hodgkinova oblika raka limfnih žlijezda sestra moje dobre prijateljice. Mlada cura, tek je bila diplomirala. Specijalist koji ju je liječio, bivši dekan Medicinskog fakulteta u Zagrebu, spomenuo je obitelji kako je samo u Dalmaciji ta vrsta raka u porastu od 400% u odnosu na predratne godine. Zašto je to tako, i kakva je situacija u drugim krajevima Hrvatske, pogađate, ne zna se, jer podaci nikad nisu sređeni i na pravi način proučeni. Pa onda povika na odašiljače mobilnih operatera (na krovu jedne od zgrada gdje radim su četiri): jedni se bune protiv njih, drugi umanjuju njihov utjecaj, ali stvarnih istraživanja o njihovoj štetnosti u Hrvatskoj također nema - što znači da u potpunosti ovisimo o stranim podacima. Statistika je jako oruđe medicine. Korištenjem statističkih metoda, liječnici mogu istražiti djelovanja i međuinterakcije lijekova, povezanost simptoma i mogućih dijagnoza, koreliranost utjecaja okoline i bolesti kod ljudi. Takvim istraživanjima je na primjer krajem sedamdesetih ukazano na moguću vezu između stanovanja u blizini dalekovoda i pojave malignih bolesti. Statistika je prepoznala i vezu između plućnih oboljenja i radnih mjesta u proizvodnji i preradi azbesta. Problem je što današnja istraživanja treba provoditi na velikim uzorcima, i zato je suradnja međunarodnih timova važna. Našim pak akademskim institucijama uglavnom je važno zadovoljiti nužne uvjete Ministarstva znanosti radi osiguranja financiranja i održanja statusa quo - ključnog pojma za razumijevanje današnjeg stanja u našoj zemlji. Znanstvena znatiželja i plemeniti porivi osobine su manjeg broja mladih znanstvenika, koji ne uspijevajući izdržati učmalost, nepotizam, korumpiranost, moralnu bijedu sredine uglavnom bježe van, ili se utapaju u prosječnost, učeći na teži način kako se talasati ne isplati. Sve to zapravo nije ni čudno kad znate da barem polovina mladih liječnika specijalizanata biva primljena preko veze, što više nije ni javna tajna: a znamo, kad se jednom prodaš, zauvijek si kupljen. P. S. Preklani je u zimskom broju Liječničkih novina, strukovnom glasilu liječničke Komore, izišla kratka crtica o ozonskoj rupi koja je pola godine ranije, u srpnju, prošla iznad Hrvatske. Pogađate, o tome u dotično vrijeme niste mogli čuti ni zuc (osim ako ste pratili strane novine) - jer je netko odlučio žrtvovati nevažne građane za dobrobit svete turističke sezone. A u liječničkom glasilu ni spomena o moralnim - i kriminalnim implikacijama te odluke, a kamoli da netko te jebene građane pokuša uzeti u zaštitu i prozove utajivače informacija. Česi su, Nijemci i Austrijanci, na primjer, i ove godine svoje turiste pravovremeno informirali o sličnom ozonskom fenomenu. Kod nas, na svim nivoima - mrtvilo i muk. |