30.11.2006., četvrtak

Narod koji se bori za svoju slobodu...





Sjećate li se još one socijalističke, Titove, da nitko ne može pokoriti narod koji se bori za svoju slobodu? Kao i druge dogmatske tvrdnje socijalizma, i ovu smo u svoje vrijeme secirali, analizirali i ironizirali. Naša komotna generacija iz šezdeset i neke na vagu je stavila s jedne strane od vlasti retuširanu bajkovitu patetiku partizanske epopeje, koju nikad nismo shvatili i do kraja prihvatili, jer je socijalistička stvarnost odudarala od nje, a s druge televizijske slike maksimalno opremljene suvremene (američke) vojne sile, sa svim nosačima aviona Šeste flote, top gunovima, satelitima i marincima. Ta je američka sila u svim onim vojnim filmovima djelovala tako sofisticirano i ispravno, čak i kad bi je režiseri ironizirali, da smo lagano izvukli logičan zaključak kako je borbeni moral vjerojatno plus, ali ipak ne znači mnogo u usporedbi sa snagom brojeva. Složili smo dakle s američkom propagandnom porukom: vi ste možda i u pravu, ali ipak se nemojte zajebavati s nama.

A Vijetnam i Koreja? Ma dajte, stvarno, da su Ameri stvarno htjeli pobijediti, mogli su. Kolika je Amerika, a koliki Vijetnam - šta bi bilo da su poslali, štajaznam, pet milijuna vojnika tamo? A da su bacili atomsku bombu? Tako smo govorili i vođeni našim mudrim cinizmom prerastali jednu po jednu dogmu socijalističkog samoupravljanja, da bismo konačno odbacili sa sebe prezreni, pohabani ogrtač prevaziđenog društvenog uređenja, maglovito žudeći za idealima demokracije (o kojima je svatko od nas mogao mnogo govoriti, ali malo toga reći). I za stvarima.

Poslije smo uživo gledali izravne prijenose Kuvajta, Bosne, Kosova, Afganistana, Iraka i vidjeli krajnje domete moderne, profesionalne vojne sile. Precizni su i efikasni kad bombardiraju, strašni kad demonstriraju silu, puni su love i tehnologije - ali ne mogu uhvatiti bin Ladena. Niti mogu zaustaviti teroriste - samoubojice. Niti pacificirati Irak. I onda vidiš da je Tito ipak bio u pravu - iako nam nije rekao čitavu istinu. Uistinu, nemoguće je pokoriti narod koji se bori za svoju slobodu - ako nema što izgubiti. Usporedimo prilike koje vladaju u SAD i trećem svijetu - najsiromašniji američki Crnac koji se prijavi u vojsku da pobjegne iz geta živi znatno bolje od prosječnog Iračanina ili Palestinca - kojemu je život za američko poimanje upravo nezamislivo jeftin. Da bi se Amerikanci uopće negdje vojno angažirali, potrudit će se osigurati vojnu i logističku nadmoć od 10:1 i unaprijed procijeniti prihvatljive gubitke. Ako se prekorače planirani gubici u ljudstvu, profesionalni vojnici (plaćenici) gube motivaciju, a ako u tehnici, rat se naprosto više ne isplati. To se upravo događa u Iraku - Amerikanci traže način da se elegantno izvuku. Iračani ili Palestinci nemaju kuda - njih nigdje ne čeka mirno susjedstvo, fast food i TV, a najviše što mogu izgubiti je jedva malo više od golog života. Uz odgovarajuću ideološku motivaciju mogu učiniti čuda. Možeš na njih baciti i A - bombu; prije ili kasnije doći će netko da ih osveti.

Znate li istinitu priču o Miki Bosnić, šesnaestogodišnjoj Drvarčanki, koja je za vrijeme njemačkog desanta na Drvar 25.05.1944. istrčala iz skupine zarobljenih civila i strgnula prebačenu deku s vizira partizanskog tenka - da bi časak poslije bila ubijena od Nijemaca? Hrabrost koje je pokazala ta djevojka može se usporediti sa samoprijegorom bombaša - samoubojica na iračkim ulicama, bezimenih heroja koje mi često proglašavamo fanaticima i luđacima. Postoji li zaista tolika razlika? Znamo kako je izgledao II. svjetski rat u našim krajevima. Mika Bosnić imala je tri brata i tri sestre. Otac i najmlađa sestra umrli su 1943. od tifusa. Toga 25.05. ubijeni su joj majka i brat, a sestra joj je ranjena. Drugi brat poginut će nekoliko dana kasnije. Brojni Iračani i Palestinci dovedeni su u slično stanje očaja i prkosa.

Ali vratimo se na temu. Naravno da su nam partijski ideolozi pričali neku vrstu bajke, ispredajući priču u koju su i sami barem dijelom vjerovali, koja je nama, Jugoslavenima, trebala dati osjećaj važnosti i održati nas skupa. Socijalistički realizam, umjetnički pravac u kojem je ta priča nastala uvijek oslikava do kraja racionalne i logične krajolike jasnih, čistih emocija i čvrstih, jednostavnih moralnih okvira, jer su to krajolici u biti djetinjeg svijeta, neopterećenog sumnjama, umorom, glupošću i inercijom odraslosti - zato je npr. socijalistički realizam dao toliko dobrih djela dječje književnosti. Bajka o pravednom i nepobjedivom narodu, kako smo vidjeli, besmislena je i glupa ako je shvatimo bukvalno, ali njena bit, očišćena od ideološkog šuma, potvrđuje se svakog dana. Uči nas kako nam je najgori neprijatelj defetizam, i kako nema uistinu bezizlazne situacije - vrlo važna pouka u našem društvu estradnih političara i pasivne gomile.

Suočeni s lažima i ispraznostima potrošačkog društva za bogate, čiju smo svijetlu stranu gledali toliko dugo da smo zaboravili na onu tamnu, okrećemo se bajkama našeg socijalističkog djetinjstva i otkrivamo kako u njima ima daleko više istine nego što smo mislili. I kao što su dječji psiholozi dekonstruirali "Crvenkapicu", i mi moramo naći načina da ponovno, ovaj put pravilno, iščitamo značenja i poruke nestalog jugoslavenskog socijalističkog društva. Kako naša djeca ne bi ponovila greške nas i naših očeva. Jer mi još uvijek posjedujemo ključ za to. Ali najprije se trebamo pogledati u ogledalo. I to obično, a ne začarano.
- 09:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.11.2006., srijeda

Gospodarima rata - i njihovim slugama



Bob Dylan - Masters Of War


Masters Of War
Bob Dylan (1963.)


Come you masters of war
You that build all the guns
You that build the death planes
You that build all the bombs
You that hide behind walls
You that hide behind desks
I just want you to know
I can see through your masks.

You that never done nothin'
But build to destroy
You play with my world
Like it's your little toy
You put a gun in my hand
And you hide from my eyes
And you turn and run farther
When the fast bullets fly.

Like Judas of old
You lie and deceive
A world war can be won
You want me to believe
But I see through your eyes
And I see through your brain
Like I see through the water
That runs down my drain.

You fasten all the triggers
For the others to fire
Then you set back and watch
When the death count gets higher
You hide in your mansion'
As young people's blood
Flows out of their bodies
And is buried in the mud.

You've thrown the worst fear
That can ever be hurled
Fear to bring children
Into the world
For threatening my baby
Unborn and unnamed
You ain't worth the blood
That runs in your veins.

How much do I know
To talk out of turn
You might say that I'm young
You might say I'm unlearned
But there's one thing I know
Though I'm younger than you
That even Jesus would never
Forgive what you do.

Let me ask you one question
Is your money that good
Will it buy you forgiveness
Do you think that it could
I think you will find
When your death takes its toll
All the money you made
Will never buy back your soul.

And I hope that you die
And your death'll come soon
I will follow your casket
In the pale afternoon
And I'll watch while you're lowered
Down to your deathbed
And I'll stand over your grave
'Til I'm sure that you're dead.
- 09:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.11.2006., utorak

Čokolada

Prije nekih godinu dana, slučajno naletjeh na stranicu


http://www.chocolatewrappers.info/museum.htm


jednog češkog kolekcionara omota čokolada. Ima toga u svijetu - skupljaju ljudi koješta, pa tako i otpatke naše konzumerske kulture: čepove, vrećice, štapiće, omote,... Nije me to fasciniralo, ali prilično me ščepalo za srce kad sam kliknuo na omote naših čokolada, poznatih iz djetinjstva. Volim li ja toliko čokoladu, ili je proradio onaj proustovski vremeplov u meni? Prošetajte i vi, dragi gosti, da vidimo sjećate li se i vi nekih od ovih omota jednako živo kako ih se sjećam ja. Da ne remetim strukturu stranice velikim slikama, stavit ću samo dvije - tri manje sličice - ovi omoti datiraju s prijelaza šezdesetih u sedamdesete.














Ali ću vam dati linkove još nekih, uglavnom iz sedamdesetih i osamdesetih:


http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Kras/proble.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Kras/krkroj.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Kras/krgor.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Kandit/hrtdad.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Kras/krkroj1.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Jugoslavie/yupg125.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Jugoslavie/yusneze200.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Slovinsko/gornut200.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Zvecevo/zvuniv.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Zvecevo/hrzvryblp.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Jugoslavie/zora2.jpg

http://www.chocolatewrappers.info/Vevropa/Jugoslavie/bazjaho.jpg


Eto, dok se u nas navodno postavljaju (iako ne i rješavaju) ključna i patetična pitanja nacionalne opstojnosti i samobitnosti, neki ljudi u Češkoj spokojno slažu omotnice čokolada iz naše bolje prošlosti - i nije im ništa lošije nego nama, dapače. Dok se jedni uporno srame vlastite prošlosti i pokušavaju je potisnuti, drugi (srećom) pamte i za njih. Pitanje kulture ili umjetnosti življenja, a tko bi to znao?
- 20:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

27.11.2006., ponedjeljak

Za uporne erotomanke


http://v-m-p.org/images/bauer/RodBauer-champion-polkadot-swimtrunks.jpg

http://v-m-p.org/images/bauer/RodBauer-champion-ladder03a.jpg

http://v-m-p.org/images/bauer/RodBauer-champion-bed05.jpg
- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

26.11.2006., nedjelja

Check the title


Vatican 'health ministry' completes report on condoms for pope




Tue Nov 21, 12:44 PM ET

VATICAN CITY (AFP)

Cardinal Javier Lozano Barragan of Mexico, head of the Pontifical Council for Health, said the 100-page document gathers all of the Roman Catholic Church's positions on the subject, from the most liberal to the most conservative.

The Congregation for the Doctrine of the Faith will study the document and convey its opinion to the pope to help him make a final decision on whether to maintain or modify the Church's absolute ban on using condoms.

The Vatican is opposed to all forms of contraception besides abstinence -- total or temporary -- and rejects condom use even to prevent the spread of diseases such as
HIV-AIDS.

Some prelates argue that condom use could be condoned in certain specific cases such as for sex between a married couple in which one partner has been contaminated with the HIV virus through a blood transfusion.

Cardinal Barragan announced in April that Benedict had requested "a study on the specific problem of the use of the condom by people contaminated with AIDS and those suffering from an infectious disease."

At a news conference on Tuesday, Barragan presented the program of a three-day international conference on "pastoral aspects of treating infectious diseases" opening Thursday at the Vatican.


OK, dakle vremena se mijenjaju - nisam li vam to već nagovijestio? Neovisno o tome hoće li ovaj papa prihvatiti prijedloge, službeni stav katoličke crkve po pitanju kondoma će se uskoro promijeniti. Prvo će dozvoliti korištenje kondoma u braku, kad je jedan od partnera zaražen AIDS - om. Postojeća crkvena doktrina bila je silno nepravedna (najblaže rečeno) prema oboljelima, posebno u Africi. Naravno, nema nikakve logike da se slično ne dozvoli parovima koji imaju problem s hepatitisom C, ili uostalom bilo kojim drugim tipom hepatitisa. A što je sa sifilisom? Ako želi biti razumna i poštena, crkva će morati dozvoliti svima oboljelima od spolno prenosivih bolesti da se koriste prezervativima, morat će pronaći način da to opravda i spasi obraz (npr. načelo izbjegavanja većeg zla), pošto se predugo već mimo svakog morala i ukusa miješala u stvari koje je se ne tiču. Pošteno govoreći, ona je zadržala popularnost samo stoga što su se njeni vjernici naučili misliti jedno, a raditi drugo. Ako bismo današnju katoličku crkvu i njeno vodstvo usporedili s nekom sličnom organizacijom, začudo, nameće nam se usporedba s komunističkom partijom i njenim centralnim komitetom. Ne u doba revolucije i odricanja, kada padaju glave, a vojnike strijeljaju radi jedne šljive, u toj fazi partija više nalikuje fundamentalističkoj sljedbi nekog karizmatičnog lidera (prošla je katolička crkva i tu fazu, o da, ali davno), nego desetljećima kasnije, kada izgine, izumre ili ostari generacija koja je revoluciju izvela i do kraja držala revolver na natkaslu, a kormilo preuzmu mlitavi aparatčiki bez vizije i birokracija. Kad borbu za ideale zamijene otimanja za privilegije. Ali nije ni to loše, koji li je ono češki disident pisao da je idealno stanje demokracije u Čehoslovačkoj bilo razdoblje raspadanja partije polovinom šezdesetih, kada ništa nije bilo dozvoljeno, ali također ni zabranjeno? Jedini je problem što, jebiga, nakon toga obično dođu tenkovi. Ili novi lideri i novi jebeni proroci, kojima je ispod časti učiti od dekadentnih predaka, i krvavo se kolo ponovo zavrti.

Hej, al ne možete reći da vam agencijski naslov ne zvuči dobro: "Vatican 'health ministry' completes report on condoms for pope". Condoms for pope?




- 11:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #

25.11.2006., subota

Za uporne erotomane...

... koji me još pronalaze utipkavajući erotske upite u svoje pretraživače.



http://img136.imagevenue.com/img.php?image=54683_1_458lo.jpg

http://hosted.met-art.com/Trial_met-art_rm_1_725/full/met-art_rm_1_14.jpg

http://img105.imagevenue.com/img.php?image=58938_MET_ART_err_69_0057_123_399lo.jpg
- 20:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

24.11.2006., petak

Upoznajte azbestozu... Možda ćete se družiti (3)




Najviše volim pametnjakoviće - one koji temu razvodnjavaju ukazivanjem na neku ispravnu, ali za danu temu i savršeno nevažnu činjenicu. U temi o azbestozi to su na primjer oni koji dokazuju kako je npr. salonitni krov potpuno bezopasan dok je čitav - jedino treba paziti kad ga se postavlja i skida. U stvarnosti, argument je logičan jednako kao i ponašanje šefa mog prijatelja u jednoj firmi za visinske radove. Oni često rabe otrovne a lako hlapive izolacijske premaze (bez ikakve zaštite) - visi tako moj Ljubo na zgradi i omazuje onim otrovom, sve mu suze idu, a šef odozdo viče: "Ne diši, Ljubo, ne diši!"

Salonit je bezopasan dok je čitav jednako kao što je otrov neškodljiv dok ga ne uneseš u organizam. Nema međutim materijala koji bi djelovanjem vremena, okoline i atmosferilija ostao čitav. On se mrvi, lagano ga ispire voda i raznosi vjetar, a nastalu prašinu udišu ljudi. U našim prilikama, gdje se dječaci na ulici mačuju salonitnim mačevima, a radnici Vodovoda na sred ceste pile salonitne cijevi još bi i gore stanje nastalo kad bi se (teoretski) sa zgrada uklonili opasni materijali. Taj bi materijal (u golemim količinama) naime trebalo zbrinuti, a ja već vidim kako bi se to u nas izvelo. Njime bi se vjerojatno nasipali jarci, a dobar bio bi sigurno završio u moru.

Evo sasvim malog primjera: u mom kvartu su nedavno uklanjali dvadesetak godina stare radničke barake (od bloketa, pokrivene salonitom) na mjestu gdje će uskoro interpolirati novu poslovnu zgradu. Prošle zime su došli bageri, koji su pola baraka bez velikih procedura srušili. Hrpe materijala čekale su do pred ljeto, kad su konačno utovarene i odvežene (kamo? kuda?). Prije mjesec - dva ponovo se pojavio bager (žuti, na slici) i porušio ostatak. I tu su prašinu vjetrovi par tjedana raznosili gusto naseljenim područjem. Hrpe su sada dijelom raščišćene - nastavak slijedi. Dakle, unatoč svom novinskom trubljenju i tematskim TV emisijama, Splićani (kao ni ostali građani RH) očito ne posjeduju naročitu sposobnost logičkog povezivanja, pošto je svaka reakcija - izostala.

- 09:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

23.11.2006., četvrtak

Muzika raspoloženja (5)



Frank Zappa - The Meek Shall Inherit Nothing




Frank Zappa - The Meek Shall Inherit Nothing


Some take the bible
For what it's worth
When it says that the meek
Shall inherit the Earth
Well, I heard that some sheik
Has bought New Jersey last week
'N you suckers ain't gettin' nothin'

Is Hare Rama really wrong
If you wander around
With a napkin on
With a bell on a stick
An' your hair is all gone . . .
(The geek shall inherit nothin')

You say yer life's a bum deal
'N yer up against the wall . . .
Well, people, you ain't even got no kinda
Deal at all
'Cause what they do
In Washington
They just takes care of NUMBER ONE
An' NUMBER ONE ain't YOU
You ain't even NUMBER TWO

Those Jesus Freaks
Well, they're friendly but
The shit they believe
Has got their minds all shut
An' they don't even care
When the church takes a cut
Ain't it bleak when you got so much nothin'
(So whaddya do? Hey!)
Eat that pork
Eat that ham
Laugh till ya choke
On Billy Graham
Moses, Aaron 'n Abraham . . .
They're all a waste of time
'N it's your ass that's on the line
(IT'S YOUR ASS THAT'S ON THE LINE)

Do what you wanna
Do what you will
Just don't mess up
Your neighbor's thrill
'N when you pay the bill
Kindly leave a little tip
And help the next poor sucker
On his one way trip . . .
SOME TAKE THE BIBLE . . .
(Aw gimme a half a dozen for the hotel room!)
- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

22.11.2006., srijeda

Upoznajte azbestozu... Možda ćete se družiti (2)

Azbestoza je česta medu radnicima nekih industrijskih grana, ali zbog općeg nemara, gluposti i korupcije pogađa i druge. Nedavno je od raka pluća uzrokovanog azbestozom umrla jedna moja znanica (40-tak godina), koja nikad nije radila u industriji (bila je turistički vodič, a poslije je otvorila galeriju slika), nikad nije živjela u Vranjicu ni Kaštelima i nema u porodici nikoga tko radi tamo. Ali je azbestna vlakna ipak negdje udahnula, jer drugačije ne bi dobila azbestozu.

Radi li se o azbestu iz betona od kojeg je rađena njena ili neka druga zgrada, azbestu iz vodovodnih cijevi, azbestu s odjeće nekoga u autobusu, ili azbestu kojeg je vjetar donio s nekog odlagališta šljake koja se nalaze uz naselja na periferiji Splita, ne zna se. A ne može se ni znati pošto unatoč velikom a potencijalno i većem broju oboljelih, još nema ni karte incidencije slučajeva azbestoze u Splitu i okolici, Pločama i drugim gradovima. I dok na zapadu uklanjaju i tragove azbesta iz radne i životne sredine, kod nas svi, a pogotovo javnost, spavaju zimskim snom. Donja slika prikazuje radnika firme koja se bavi uklanjanjem azbesta (SAD).




Azbestoza



Azbestoza je bolest koja je relativno česta unutar naše populacije, posebno na nekim područjima RH. Zato smo popričali sa prof. dr. sc. Jadrankom Tocilj s plućnog odjela KB Split, gdje smo dobili detaljnije informacije o ovoj bolesti od osobe koja se bavi azbestozom duže vrijeme. Naime, baš je područje okolice Splita i grad Ploče, dakle dalmatinska regija, najjače zahvaćena ovim problemom.

Medicina.hr: Što je azbestoza?

prof. T. J.: Azbestoza je progresivna bolest koja nastaje udisanjem azbestne prašine ili azbestnih vlakana. Azbest je po kemijskoj definiciji silikat koji ima neka izvanredna tehnološka svojstva. Međutim, on se pokazao opasan za zdravlje ljudi. Azbest nije opasan zbog svoje kemijske građe, nego zbog svoje strukture u obliku iglica koja se lako zabada u plućne membrane i tamo izaziva kroničnu upalnu reakciju, reakciju stranog tijela. To ima za posljedicu upalni proces u plućima sa svim medijatorima upale ili posljedica može biti upalna reakcija na pleuri (poplućnici). Upalni proces je jako ovisan o stanju imunog sustava. U konačnici se razvija na pleuri zadebljanje pleure, kao granulacije, a u plućima se razvija fibroza. Ali kako će se razvijati fibroza, kojim tempom i sa kakvom prognozom ovisi isključivo o imunom stanju bolesnika.

Medicina.hr: Da li to znači da će osoba sa jačim imunim sustavom imati i jače izražene promjene?

prof. T. J.: Pa moglo bi se možda i tako reći. Ali vrlo je teško odrediti imuno stanje kod tih ljudi. Mi smo radili neka ispitivanja, i studija je pokazala da je komplement na donjoj razini kod tih ljudi, a da imunoglobulini ostaju u granicama normale. C3 i C4 su sigurno na donjoj fiziološkoj granici, vjerojatno zbog povećanog trošenja nego što je to u normalnoj populaciji. Međutim, uzorak ispitivane populacije je bio nedovoljno velik i opsežan, istraživanje je trebalo širiti, što nismo bili u mogućnosti, pa i neke valjane zaključke iz svega toga nismo uspjeli izvući.

Medicina.hr: Koje organe zahvaća azbestoza?

prof. T. J.: Glavna podjela bi bila na azbestozu pluća i na azbestozu pleure. Azbestoza pluća sporije napreduje od azbestoze pleure. Novija literatura opisuje i rak debelog crijeva kod azbestoze, koji nije nastao radi kemijskog svojstva, već zbog zabadanja u tkivo i posljedičnih tkivnih promjena.

Medicina.hr: Odakle takva razlika u napredovanju azbestoze pluća i pleure?

prof. T. J.: Zbog toga što postoje dva lista pleure, visceralni i parijetalni između kojih dolazi do stalnog mehaničkog trenja i dodira. Trenjem se ubrzava zadebljanje pleure, i po širini i po dužini zahvaćene pleure.

Medicina.hr: Koje mogu biti krajnje posljedice zahvaćenosti pleure? Da li može nastupiti pneumotoraks i nagla smrt zbog kolapsa pluća?

prof. T. J.: Ne! Pneumotoraks nije bio česta posljedica promjena na plućima i pleuri. Naprotiv, česte su emfizematozne promjene (bule) kod azbestoze pluća, kad se razvije fibroza, poradi retrakcije plućnog tkiva. Što se tiče promjena na pleuri, zbog odebljanja dolazi do remećenja mehanike disanja i pluća se nađu kao u nekakvom kavezu. Sve to ima za posljedicu kompromitiranje funkcije disanja. Prvo se javlja dispneja (zaduha) u miru, a zatim se javlja dispneja u naporu. Osim toga kod oštećenja pleure dolazi do poremećaja vitalnog kapaciteta, a kod oštećenja pluća dolazi do poremećaja difuzijskog kapaciteta, što odgovara oštećenjima na nivou kapilara i alveolarnih membrana, tj. na razini izmjene plinova.

Medicina.hr: Da li je azbest zabranjen u RH?

prof. T. J.: Danas je u Europskoj uniji zabranjena proizvodnja i korištenje azbesta. Mi uvozimo azbest iz Rusije. Na kutijama u kojima se nalazi azbest nalaze se znakovi upozorenja s "mrtvačkim glavama". Azbest je opasan. Do danas, azbest u RH nije zabranjen. Ako se hoćemo usporediti sa susjedima, mogu pripomenuti da je proizvodnja azbesta zabranjena u Sloveniji.

Medicina.hr: Da li su azbestne cijevi opasne ili azbest kao toplinska zidna izolacija?

prof. T. J.: Ne, one nisu opasne, ako ne postoje erozije i oštećenja. Ili ako se ti zidovi ne ruše i ne pregrađuju Ne znamo koja je kritična doza azbesta koju treba udahnuti. Azbestoza je individualna bolest. Svaki individualac reagira posebno. Neko može razviti bolest nakon mjesec dana izloženosti, a neko ne mora dobiti bolest i nakon 10 godina od ekspozicije.

Medicina.hr: Rekli ste da je azbest zabranjen u Europskoj zajednici. Kakvo je stanje kod nas?

prof. T. J.: Kod nas azbest nije zabranjen, ali postoje maksimalne dopuštene koncentracije u zraku. Iako nismo sigurni koliko su pouzdane zbog individualnog principa javljanja bolesti. Problem je i nedisciplina pri proizvodnom procesu, traljavost i aljkavost u zaštiti. Zaštita postoji, ali se malo tko toga drži, jer zaštitna oprema smanjuje radnu sposobnost. Edukacija radnika bi bila vrlo vrijedna.

Medicina.hr: Koliko je bolest česta u RH?

prof. T. J.: Jako česta. Tu su tvornica "Salonit", brodogradilišta, "Plovbest" Ploče, nešto u Istri, ali najveća je koncentracija oboljelih ipak u Dalmaciji. Prema našim podacima, samo iz tvornice "Salonit" imamo oko 400 oboljelih u zadnji 10 godina. Od toga je 90 mezotelioma (zloćudni tumor poplućnice) pleure. Samo iz Ploča imamo 80 oboljelih. Mnogo bolesnih je u brodogradilištima, ali o njima nemamo točnu evidenciju. Većina koja je nama poznata, poznata je radi vođenja odštetnih sudskih postupaka.

Medicina.hr: Koja su zanimanja najčešće zahvaćena ovom bolešću?

prof. T. J.: Brodostolari, izolateri, utovarivači azbesta. Prije se kod nas do 1965. godine koristio tzva. "suhi postupak" u tehnologiji proizvodnje i prerade azbesta i on se pokazao vrlo opasan i štetan. Azbestoza je bolest koja ima dugu latenciju, pa su neki naši pacijenti zaradili svoju bolest još prije 30-tak godina u doba starog tehnološkog postupka. Novi, tzv. "mokri postupak" stvara manje prašine, i manje je oboljelih.

Medicina.hr: Kolika količina azbesta je dovoljna da uzrokuje bolest?

prof. T. J.: Nema točnog i preciznog odgovora. Postoje zadane regule, ali one ne odgovaraju medicinskoj praksi. Ne zna se koja količina okida nastanak bolesti. Da je to poznato, vjerojatno bi i razvijenije zemlje zadržale azbest, pod takvom kontrolom. Ne zaboravimo, svaki organizam reagira drugačije.

Medicina.hr: Kakav je patofiziološki slijed kod bolesti azbestoze?

prof. T. J.: Nakon ulaska iglica u tkivo, prvo se javlja upalna reakcija uz sve upalne medijatore. Upala može trajati 1, 2, 5, 10, 15 godina. Po našim iskustvima, period upale traje dugo. Zanimljivo je istaknuti da je zbog upalne hiperemije (povećanog krvnog protoka) teško otkriti poremećaj difuzije plinova u plućima, koja je uz takvu hiperemiju normalna. Teška fibroza se rijetko javlja, ostali su u perzistentnoj upali.

Medicina.hr: Da li postoji neki svjetski referentni centar?

prof. T. J.: Da i on se nalazi u Zurichu, Švicarska. Oni su klasificirali bolest prema stupnju težine, tj. sastavili su ILO-standarde gdje oni gradiraju stupanj težine promjena na plućima i na pleuri. Tako postoje početne promjene, srednje teške i teške. Npr. promjene na pleuri; debljina od nekoliko mm, više od 5 mm, ili zahvaćenost 1 pleure, 1 pleureý Klasifikacija doživljava stalne promjene i dopune. Prema toj klasifikaciji radiolog očitava sliku. U svezi s tim standardima kod nas postoji zbrka, jer ne postoje standardi za našu populaciju, što je možda krivnja medicine rada. Naime, standardi koji vrijede za druge nacije, ne moraju odgovarati našoj populaciji.

Medicina.hr: Koji su glavni simptomi bolesti?

prof. T. J.: Dispneja (zaduha) je glavni znak. Iako treba naglasiti da prvi znakovi bolesti često ostaju neprepoznati. Oko 80% bolesnika razvija hipertenziju, i kao takvi imaju dispneju, što prikrije pravi uzrok zaduhe. Međutim, javnost je danas bolje upućena u ovu bolest i ako je netko bio u kontaktu s azbestom, onda se ta osoba javlja sama kod liječnika. Prvo se javlja dispneja u naporu, zatim dispneja u mirovanju. Kao treći simptom javlja se kašalj. Četvrto: javlja se česti bronhitis. To je objektivan znak, a ne simptom, jer opstrukciju na razini malih dišnih putova možemo mjeriti i objektivizirati.
Međutim takva oštećenja nisu specifična, mogu je izazvati i mnoge druge bolesti.

Medicina.hr: Kako se bolest dijagnosticira?

prof. T. J.: Isključivo radiološki, RTG-snimkama. Snima se specijalnom tehnikom, tvrdim zrakama i kosim projekcijama pleure. Radiolog svoje nalaze uspoređuje sa zadanim standardima ILO-a. Mi imamo istaknute stručnjake na polju radiologije s područja dijagnostike azbestoze, ali i odgovarajuću modernu aparaturu. Ako je slučaj dubiozan onda ide na CT-dijagnostiku. Za određivanje napredovanja bolesti važno je odrediti plućne funkcije, a za početak bolesti dovoljna je radiološka dijagnostika.

Medicina.hr: Kakva je terapija bolesti?

prof. T. J.: Nema je. Pokušavalo se pronizonom, kortikosteroidom, ali rezultati su bili slabi i nikakvi. Ako se razvije teška fibroza ide se na srtandardnu terapiju fibroze.

Medicina.hr: Da li postoji povezanost ove bolesti s rakom?

prof. T. J.: Postoji i jako je velika! U zadnjih 10 godina je umrlo 90 osoba od mezotelioma, a nisu rijetki karcinomi pluća i najčešće se radi o adenokarcinomima. Toga ima manje i tu se u nastanak tumora miješa pušenje što nije slučaj kod tumora pleure.

Medicina.hr: Da li je pokušano s institucionaliziranjem pomoći bolesnicima?

prof. T. J.: Pokušali smo osnovati referalni centar u Splitu. Projekt smo predali na uvid Vladi RH i sada je to u fazi mirovanja. Nadamo se da će se pozitivno riješiti i da će centar biti u Splitu, jer smo mi nesrećom najviše pogođeni tom bolešću.

Medicina.hr: Prognoza bolesti?

prof. T. J.: Teško je predvidjeti tok bolesti, jer se razlikuje od bolesnika do bolesnika. Sreća je ta što se radi o dugotrajnoj upali. Ljudi umiru zbog kroničnog plućnog srca, respiratornog invaliditeta ili od karcinoma. Kvaliteta preživjelih je vrlo loša, jer dišu otežano, kao "na škrge". Treba paziti da se ne razvije plućna vazokonstrikcija zbog hipoksije i posljedična sekundarna plućna hipertenzija, što opterećuje desno srce.

Medicina.hr: Kome se mogu javiti bolesnici?

prof. T. J.: Na plućnom odjelu KB u Splitu, sa uputnicom za ocjenu stanja i postavljanja dijagnoze.

Medicina.hr: Da li postoji još koji centar izvan Splita?

prof. T. J.: Tu je najjači centar, jer se mi najčešće susrećemo s tim. Osim nas važan je
državni institut za medicinu rada, ali on nije tako specifičan za ovu bolest. Tu je i klinika Jordanovac u Zagrebu. Na kraju treba reći da u zemlji imamo tešku ekonomsku situaciju s jedne strane, ali imamo i opasna radna mjesta koja se ne mogu zbog toga ukinuti. Tu je teško naći pravu ravnotežu.



- 10:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.11.2006., utorak

Muzika raspoloženja (4)




Joe Strummer & The Latino Rockabilly War - Viva La Quince Brigada


ERNEST HEMINGWAY
"On the American Dead in Spain"
(1939)

The dead sleep cold in Spain tonight. Snow blows through the olive groves, sifting against the tree roots. Snow drifts over the mounds with small headboards. (When there was time for headboards.) The olive trees are thin in the cold wind because their lower branches were once cut to cover tanks, and the dead sleep cold in the small hills above the Jarama River. It was cold that February when they died there and since then the dead have not noticed the changes of the seasons.

It is two years now since the Lincoln Battalion held for four and a half months along the heights of the Jarama, and the first American dead have been a part of the earth of Spain for a long time now.
The dead sleep cold in Spain tonight and they will sleep cold all this winter as the earth sleeps with them. But in the spring the rain will come to make the earth kind again. The wind will blow soft over the hills from the south. The black trees will come to life with small green leaves, and there will be blossoms on the apple trees along the Jarama River. This spring the dead will feel the earth beginning to live again.

For our dead are a part of the earth of Spain now and the earth of Spain can never die. Each winter it will seem to die and each spring it will come alive again. Our dead will live with it forever.

Just as the earth can never die, neither will those who have ever been free return to slavery. The peasants who work the earth where our dead lie know what these dead died for. There was time during the war for them to learn these things, and there is forever for them to remember them in.

Our dead live in the hearts and the minds of the Spanish peasants, of the Spanish workers, of all the good simple honest people who believed in and fought for the Spanish republic. And as long as our dead live in the Spanish earth, and they will live as long as the earth lives, no system of tyranny will ever prevail in Spain.

The fascists may spread over the land, blasting their way with weight of metal brought from other countries. They may advance aided by traitors and by cowards. They may destroy cities and villages and try to hold the people in slavery. But you cannot hold any people in slavery.

The Spanish people will rise again as they have always risen before against tyranny.

The dead do not need to rise. They are a part of the earth now and the earth can never be conquered. For the earth endureth forever. It will outlive all systems of tyranny.

Those who have entered it honorably, and no men ever entered earth more honorably than those who died in Spain, already have achieved immortality.

- 00:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.11.2006., ponedjeljak

Lesar: Sanadera sam htio pljusnuti


- Da me kolega nije zaustavio, spustio bih se i opalio premijeru šamar - odlučan je bio Lesar. Takvu Lesarovu reakciju glasnogovornik Vlade Ratko Maček ocijenio je neprimjerenom.

- Primitivizam! To je primitivizam koji nema granica. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi to Lesar udario premijera - zapitao se Maček.



S manjim zakašnjenjem, reagiram na vijest s kraja prošlog tjedna, u kojoj je saborski zastupnik HNS Lesar zaprijetio premijeru Sanaderu fizičkim obračunom, i to tako što u potpunosti podržavam izjavu Vladinog glasnogovornika Mačeka: bilo bi naime zaista zanimljivo vidjeti kako bi zastupnik Lesar udario premijera. Ono što me još više zanima jest - kako biste to izveli vi?

Da imate priliku, kako biste vi udarili premijera?

Smirija bi ga i ja triskon.
Sašija bi mu kacot da bi se zavrtija.
Ushiro - geri u facu i onda nogon u korpet.
Zavida bi mu dvi šake u glavu.
Opizdija bi ga nogon u gujicu, iz slobodnog.
Uši bi mu zgulija.
Tuka bi ga i ne bi mu da plakat.
Krvi bi mu se napija.
Sve od gornjeg.
Ništa od gornjeg.
Make Free Online Polls



- 01:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.11.2006., četvrtak

Muzika raspoloženja (3)



The Animals - We gotta get out of this place



WE GOTTA GET OUT OF THIS PLACE
(Weil/Mann)


In this dirty old part of the city
Where the sun refused to shine
People tell me there ain't no use in tryin'

Now my girl you're so young and pretty
And one thing I know is true
You'll be dead before your time is due, I know

Watch my daddy in bed a-dyin'
Watched his hair been turnin' grey
He's been workin' and slavin' his life away
Oh yes I know it

(Yeah!) He's been workin' so hard
(Yeah!) I've been workin' too, baby
(Yeah!) Every night and day
(Yeah, yeah, yeah, yeah!)

We gotta get out of this place
If it's the last thing we ever do
We gotta get out of this place
'cause girl, there's a better life for me and you

Now my girl you're so young and pretty
And one thing I know is true, yeah
You'll be dead before your time is due, I know it

Watch my daddy in bed a-dyin'
Watched his hair been turnin' grey, yeah
He's been workin' and slavin' his life away
I know he's been workin' so hard

(Yeah!) I've been workin' too, baby
(Yeah!) Every day baby
(Yeah!) Whoa!
(Yeah, yeah, yeah, yeah!)

We gotta get out of this place
If it's the last thing we ever do
We gotta get out of this place
Girl, there's a better life for me and you
Somewhere baby, somehow I know it

We gotta get out of this place
If it's the last thing we ever do
We gotta get out of this place
Girl, there's a better life for me and you
Believe me baby
I know it baby
You know it too

- 22:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

15.11.2006., srijeda

Upoznajte azbestozu... Možda ćete se družiti.




U nizu senzacija i skandala koji redovito pune naše medije, više puta se govorilo o slučaju vranjičke tvornice Salonit, koja po odluci hrvatske Vlade i dalje koristi otrovni i kancerogeni azbest u proizvodnji salonitnih ploča i cijevi, što je naravno rezultiralo rezistencijom javnosti, čije pažnja i briga imaju sprinterske kvalitete (pošto traju samo na kratke pruge). Problem je međutim mnogo širi - tiče se zbrinjavanja ogromnih količina materijala koji u sebi sadrže azbest, a nalaze se svuda oko nas, počevši od salonita i azbest - cementa u građevinama, azbestnih izolacija u industriji, cijevi vodovoda i kanalizacije, azbesta u oplatama i kočnicama, pa sve do šljake koja se ne odlaže na pravi način, te praznih vreća azbestnog praha i azbestnih deka kojima naši mudri susjedi prekrivaju drva.

Još je gore što svijesti o težini situacije gotovo i nema - za razliku od zemalja EU i SAD, koje su se pokrenule (uz ogromna ulaganja) još prije dvadesetak godina, naš čovjek smatra da problem ne postoji ukoliko ga se ne može vidjeti. Azbestna prašina je toliko fina da ni ne osjetite da ste je udahnuli - a bolest se može javiti tek za 10 - 20 godina. Ali je ta prašina istovremeno i silno otrovna: samo nekoliko udahnutih vlakana može dovesti do ozbiljnih ovapnjenja plućnog tkiva i vrlo zloćudnih karcinoma pleure. Indikator stanja, osim nekoliko stotina oboljelih koji su već umrli od posljedica azbestoze, je i podatak da 80% splitske djece između 8 i 20 godina ima smanjen kapacitet pluća. Točan uzrok smanjenju kapaciteta pluća (azbestna vlakna? cementare? opće zagađenje?) se ne zna, pošto ni u javnosti, ni među stručnjacima (isključujući njih nekolicinu) ne postoji stvarna volja da se razlozi istraže i sistematiziraju, kako u Splitu, tako ni na razini Hrvatske. U nekoliko idućih postova postavit ću nekoliko članaka vezanih za ovu temu.

U međuvremenu, zabavite se razgledavanjem (zapravo šokantnih) fotografija iz kruga vranjičke tvornice posuđenih sa stranice

http://public.globalnet.hr/~barbarin/blog/azbest/

kao i dijela plana grada Splita koji pokazuje koliko je tvornica zapravo blizu gradu

http://www.akvatorij.hr/Split_plan.jpg

A kada na ljeto budete prolazili ovuda, ne dišite duboko. Velik broj Splićana to uskoro ionako neće moći.
- 01:19 - Komentari (4) - Isprintaj - #

12.11.2006., nedjelja

Muzika raspoloženja (2)




http://rapidshare.com/files/2832194/KUD_Idijoti_-_Spavaj__Spavaj.mp3.html


KUD Idijoti - Spavaj, spavaj (Tako je govorio Zaratusta, 1993)


Spavaj, spavaj
Tiho me sanjaj, spavaj

Spavaj, spavaj
Dok pod prozorom ti tutnje auti
I do tebe grade novi neboder
A dizalica bruji do kasno u noc

Spavaj, spavaj
Dok oko tebe ruse, buse bageri
Kako su veliki, sjajni, mocni i blistavi
A susjed iznad glave vjezba trubu i klavir

Ti samo spavaj, spavaj

Spavaj, spavaj
Dok iznad grada stalno lete MIG-ovi
Telefon vec danas zvoni stoti put
A punta od 18 probija ti zid

Ti samo spavaj, spavaj

Stari je kao zivotinja odvrnuo TV
Jer opet i ove srijede igra 'Radnicki'
Pijanci u birtiji slozno pjevaju
Uz harmoniku

A ja ti samo njezno kazem
Spavaj, spavaj
Tiho me sanjaj, spavaj
- 22:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

11.11.2006., subota

Smrad




Zašto u Splitu zrak smrdi? Ono, ustaneš ujutro, otvoriš prozor stana na 14. katu zgrade, 300 m zračne linije od mora, a kroz njega uplazi smrad izgorene plastike? Popneš se na terasu zgrade i pokušavaš skontati gdje gori - vidiš puno magle, ali nikakvog konkretnog plamena. Upališ Radio Split, a tamo sve redovno - ni spomena o kakvoj ekološkoj katastrofi, svi normalno dišu. Treviš susjeda - "Jebate, je li i vanka smrdi?" - "Je, jebate, baš se osjeti." I sad meni nije jasnio - razumijem kad smrdi u Sisku i Kutini, prošao sam kroz industrijsku Zenicu, Tuzlu i Maglaj, znam kako je kad se smog spusti na Zagreb. Živio sam uostalom i u Splitu dok su radile sve cementare, željezara, "Jugovinil" i još bar deset drugih industrijskih, a u međuvremenu upokojenih firmi - i nije ovako smrdilo. A Split nije u kotlini, ima more, široko Splitsko polje, potpuno je otvoren prema jugu, često pušu vjetrovi. I jesen je, turisti su išli ća, neš' ti sad prometa kroz grad. Da nije Cemex - firma koja je kupila Dalmacijacement - kažu da noću svašta spaljuju u pećima cementara - od automobilskih guma do opasnog otpada (moglo bi i biti, magla je nekako najgušća s njihove strane - kad si na visokom katu, barem imaš pregled, ako već ne čist zrak). I kako to da se nitko zbog toga ne uzbuđuje - je li to rezignacija, ili samo moć navike? Ne znam, ali smrdi kako god da okreneš. Ne očekujte ironiju ni efektnu poantu za kraj teksta. Ujutro zatvaram prozor i uživam u vlastitom, neplastičnom, smradu.
- 12:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #

10.11.2006., petak

Mala noćna muzika



http://rapidshare.com/files/2712477/going_underground_-_the_jam.mp3.html


GOING UNDERGROUND
(Paul Weller)
The Jam - 1980


Some people might say my life is in a rut,
But I'm quite happy with what I got
People might say that I should strive for more,
But I'm so happy I can't see the point.

Somethings happening here today
A show of strength with your boy's brigade
and I'm so happy and you're so kind
You want more money, of course I don't mind
To buy nuclear textbooks for atomic crimes
And the public gets what the public wants
But I want nothing this society's got

I'm going underground (going underground)
Well the brass bands play and feet start to pound
Going underground (going underground)
Well let the boys all sing and let the boys all shout for tomorrow

Some people might get some pleasure out of hate
Me, I've enough already on my plate
People might need some tension to relax
Me, I'm too busy dodging between the flak

What you see here is what you get
You've made your bed, you better lie in it
You choose your leaders and place your trust
As their lies wash you down and their promises rust
You'll see kidney machines replaced by rockets and guns
And the public wants what the public gets
But I don't get what this society wants

I'm going underground (going underground)
Well let the brass bands play and feet start to pound
Going underground (going underground)
So let the boys all sing and the boys all shout for tomorrow

We talk and talk until my head explodes
I turn on the news and my body froze
These braying sheep on my TV screen
Make this boy shout, make this boy scream
Going underground, I'm going underground
I'm going underground, I'm going underground

These braying sheep on my tv screen...
Make this boy shout, make this boy scream...

Going underground (going underground)
Well let the brass band play and feet start to pound
Going underground (going underground)
Well let the boys all sing, and the boys all shout
Going underground (going underground)
Well let the brass band play and feet go pow pow pow
Going underground (going underground)
So let the boys all sing and let the boys all shout.....
.....for tomorrow
- 22:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

09.11.2006., četvrtak

Prvi izbor

Sjećate li se koji ste dječji list primali u školi? Mi smo u prvim razredima počeli sa "Smib" - om, i to mi je tada stvarno bio zgodan časopis. Onda sam po završetku drugog razreda promijenio školu, a u novoj se školi dobivalo "Radost". Taj je bio dosadan. U kasnijim razredima, napredovali smo do "Modre laste". Moja mala danas prima "Prvi izbor" - ajde, nije mi bio loš, ono malo koliko sam gledao. Juče mi je međutim pogled pao na slučajno otvorenu stranicu "Prvog izbora", i prije nego sam se uspio iskontrolirati, zagalamio sam pred malom: "A u pičku materinu!"

- "Šta je bilo?", pita žena iz kuhinje.
- "Dođi vidit!"

Evo ti žene i pogledom slijedi moj prst po stranici dječje novine: - "A u govna!"

Scena kao iz Robija K. A na stranici piše:

"Hoćeš li ljutiti mamu? Ne ću ljutiti mamu."

I drugo. Puna stranica negacija. Ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne ćemo, a svaka kao prst u oko. Šta u oko, u mozak. Mislim, znam ja da je to alternativni pravopis, amenovan s najviših mjesta, jezikovjedi vele da je u skladu s unutarnjom logikom hrvatskog književnog jezika, da to konkretno pravilo ima dosta pobornika, ali... Boga mu jebem, ja sam bio odličan đak, unatoč dalmatinskom porijeklu uvijek sam imao dosta dobro uho za č i ć, ije i je, nos za mala i velika slova, spajanje i razdvajanje negacija, pizda mu strinina, bode me to glupo pravilo, a ako ćemo pravo, i boli me da me sa četiri banke govornog i nešto manje pismenog staža netko dolazi ispravljati. Pazi kurca! Neću mijenjati svoj pravopis. NEĆU! Ne želim alternativni pravopis. I neću tolerirati tuđe "ne ćkanje". Onaj tko se odrekne svog materinjeg jezika, kako ga je naučio u djetinjstvu i školi (a svi smo mi govorili "neću") vjerojatno ne cijeni ni taj jezik, a ni sama sebe. Koja je ovo jebena zemlja gdje deset jezikoslovaca ima ovlast da mijenja govorni jezik milijuna stanovnika? Koji su to usrani stanovnici koji im to dozvoljavaju? Zašto moramo moje dijete i ja govoriti različitim hrvatskim književnim jezicima? Nemojte mi samo reći da je razlog što sam ja tvrdoglav. Prije će biti zato što ste vi velikom većinom mekoglavi. Pa ćete sutra vjerojatno govoriti ne moj umjesto nemoj i ho ću, umjesto hoću, čim nekom prdne da vam nametne takav standard. Možda će vas prozvati i Hr vati? Zaista, gdje su nam granice, dragi zemljaci?

Uf, što sam napižđen!
- 22:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

08.11.2006., srijeda

Evo me ovod...

posli tries'... dana, a i dulje ima kako se nisam redovito javljao - zaskočila su me nenadano životna sranja, na koja baš i nisam bio spreman (kao da na takvo što uopće ikad možeš biti spreman - pažljiviji čitatelj već je shvatio o čemu se radi). Nakon više od mjesec dana neaktivnosti - uz tek sporadično praćenje uradaka ono malo dragih mi blogera, komentirao sam post s naslovnice, u kojem je lik zvan Zoompolitikon prenio članak Večernjeg lista o pomirenju Borisa Dvornika i Bate Živojinovića (http://zoompolitikon.blog.hr/arhiva-2006-11.html#1621736909). Ništa sporno - iako je pomalo bezveze na naslovnicu dati članak prenesen iz novina (pretpostavljam da se radilo o previdu). Nije sporno ni da se autor stranice ne složi s komentatorom, pa ga reagirajući posere. Ali jest pomalo sporno, i prilično bezveze izbrisati komentatorov drugi komentar (ni prostački, ni osobito uvredljiv). Hoću reći, ako već brišeš nepodobne, obriši ih u korijenu, skini sve njihove komentare, kao i svoje reakcije - budi principijelan i bar ostavi dojam integriteta.



Moj prvi komentar (još stoji):

Teško da itko dobronamjeran Borisu Dvorniku može u dobro upisati bivanje "uz Tuđmana i HDZ" i naplatu tih usluga, kao što mu na čast ne služi ni odricanje od prijatelja kojima je dugovao zahvalnost, poput pokojnog Miljenka Smoje. Možda je i to jedan od razloga Borisovog alkoholizma, volio bih vjerovati da stari pijančina još ima tragove karaktera. Možda neke tragove zakašnjelog pravdanja treba tražiti i u ovoj gesti - svakako je u godinama zajedničkog prijateljevanja i provoda bilo više toga što je Borisa i Batu zbližavalo, nego onoga što ih je u zadnjih 15 - tak godina preglumljenog politikantstva razdvajalo. Kako god bilo, ne obazirimo se na patetična opravdavanja (neka se pravdaju vlastitoj savjesti, a ne nama) i pustimo dva stara čovjeka da se mirno oproste, bez naših glupih upadica. (Mosorov blog 08.11.2006. 01:09)

Njegov odgovor (i taj je još tamo):

@Mosorov

Glupo je bilo kome predbacivati njegovo političko opredjeljenje, to je ne prihvaćanje tuđeg stava i mišljenja.

Isto tako, i ti vjerujem imaš svoj politički stav, političko opredjeljenje koje ne moraju svi dijeliti, izjava:" teško da itko dobronamjeran Mosorovu može u dobro pripisati bivanje uz "xy", jest apsurd i besmislica, isto kao i tvoja uvredljiva konstrukcija bivanje "uz Tuđmana i HDZ", jer tu se radi o različitim stavovima i mišljenjima, ti se nemoraš slagati sa tuđim mišljenjem, ali moraš naučiti da postoji nešto i izvan tvog mentalnog sklopa, tvojih stavova i mišljenja, moraš naučiti prihvaćati postojanje tuđeg mišljenja!

Podršku Franji Tuđmanu, hrvatskom prvom predsjedniku 90-tih nije pružalo samo onih 15-ak posto koji su se svrstali na stranu srpskog fašizma, misliš li da cijelom hrvatskom pučanstvu teško itko dobronamjeran može u dobro pripisati bivanje uz Tuđmana i HDZ!

Tvoja uvredljiva konstrukcija je donekle i razumljiva jer Srbin sa svoga stajališta drugačije ni ne može razmišljati!

Na stranu politiku, Boris Dvornik je bio i ostao legenda.. i on je čovjek, ljudi griješe! (Zoompolitikon 08.11.2006. 01:58)


Moj drugi komentar, koji je baliban obrisao:

Uvijek mi je zanimljiv mentalni sklop koji političko neslaganje odmah objasni nacionalnim razlozima. I koji vlastite nedostatke u zaključivanju rado projicira na druge, idući „đonom“ a istovremeno se žaleći na grubost sugovornika. Kao što me fascinira što većina velikih Hrvata ima problema s pravopisom i gramatikom hrvatskog književnog jezika. Sori, kume, namjerio si se na Hrvata koji se ne uklapa u tvoju, po inteligenciju uvredljivu, političku podjelu Hrvatske („Podršku Franji Tuđmanu, hrvatskom prvom predsjedniku 90-tih nije pružalo samo onih 15-ak posto koji su se svrstali na stranu srpskog fašizma, misliš li da cijelom hrvatskom pučanstvu teško itko dobronamjeran može u dobro pripisati bivanje uz Tuđmana i HDZ!“ – to je toliko sirovo, pamfletističko i pojednostavljeno viđenje, da ga više ne piju ni mala djeca). No, da ne razglabamo naše političke nesuglasice, teme radi, kazat ću samo da je Boris Dvornik, Splićani znaju, populistički trampio svoje ime i obraz kao pokriće HDZ u izbornoj kampanji („A sad 'oću politiku u svoju butigu“) za saborsku mirovinu, mada u Sabor praktički ni kročio nije. I da se oportunistički odrekao dugogodišnjeg prijatelja, scenarista najboljih Borisovih uloga, čovjeka kojem su Boris i slični šupci sigurno skratili život za koju godinu, da bi se nedavno opet okoristio njegovom ostavštinom, režirajući predstavu po njegovim tekstovima. Ali ti bi vjerojatno postupio slično, pošto se jednog Smoju u tvom ograničenom svjetonazoru ionako može uklopiti samo u „onih 15-ak posto koji su se svrstali na stranu srpskog fašizma“, zar ne? Ne trudi se odgovoriti, ovime ovu diskusiju smatram završenom, uz pozdrav. (Mosorov blog 08.11.2006. 03:09)

Zašto ovo sve pišem ovdje, a ne odem na predmetnu stranicu i dotičnog klinca ispičkaram kako je zaslužio - pa u svom sam drugom (obrisanom) komentaru nagovijestio kako njime diskusija za mene završava, i što ću sad? Pored adrenalinske reakcije i blagog napada sujete, ovo je samo mali podsjetnik da Zoompolitikanta, jednom pročitanog, kao i njegov blog, ubuduće izbjegavam.
- 18:53 - Komentari (3) - Isprintaj - #

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Prosinac 2021 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Studeni 2018 (1)
Siječanj 2018 (1)
Prosinac 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (2)
Svibanj 2016 (2)
Travanj 2016 (3)
Prosinac 2015 (1)
Listopad 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Lipanj 2014 (1)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Listopad 2012 (1)
Kolovoz 2012 (2)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (3)
Siječanj 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (4)
Kolovoz 2011 (2)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Travanj 2011 (3)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (2)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (6)
Prosinac 2009 (4)
Listopad 2009 (10)

Komentari On/Off

Ako vam na vašem blogu smeta ono "Igrajte najbolje online igre i igrice", kao što je smetalo meni na mom, pronađite u HTML kodu predloška poruku: "Molimo da ne micete ovu varijablu jer ce se koristi za eventualne obavijesti. Hvala!" i odmah u slijedećem retku riječ Banner, omeđenu sa dva dolarska znaka, pa izbrišite riječ i dolare. Oni će meni reklame...

O meni i vama oko mene.


mosorov blog-brojač

blog counter
seedbox vpn norway

1. Ja mrzim puno pisati, a posebno mrzim voditi dnevnik. Ali zato volim puno blebetati i vrzmati se s ljudima.
2. S druge strane, blog je neka perverzna vrsta egzibicionističkog dnevnika, u kome svoju intimu ne skrivaš, nego se njome hvališ pred nepoznatim ljudima.
3. Od prije nekog vremena imam potrebu reći neke stvari, motam se po nekim forumima, i treba mi baza na koju bih pohranio neke tekstove, slike, muziku koji mi nešto znače.
4. Što bi rekli matematičari, pokušavam odrediti svoje područje definicije (a potom možda i područje vrijednosti). Pa, hajdemo.