Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mosor2

Marketing

Prvi izbor

Sjećate li se koji ste dječji list primali u školi? Mi smo u prvim razredima počeli sa "Smib" - om, i to mi je tada stvarno bio zgodan časopis. Onda sam po završetku drugog razreda promijenio školu, a u novoj se školi dobivalo "Radost". Taj je bio dosadan. U kasnijim razredima, napredovali smo do "Modre laste". Moja mala danas prima "Prvi izbor" - ajde, nije mi bio loš, ono malo koliko sam gledao. Juče mi je međutim pogled pao na slučajno otvorenu stranicu "Prvog izbora", i prije nego sam se uspio iskontrolirati, zagalamio sam pred malom: "A u pičku materinu!"

- "Šta je bilo?", pita žena iz kuhinje.
- "Dođi vidit!"

Evo ti žene i pogledom slijedi moj prst po stranici dječje novine: - "A u govna!"

Scena kao iz Robija K. A na stranici piše:

"Hoćeš li ljutiti mamu? Ne ću ljutiti mamu."

I drugo. Puna stranica negacija. Ne ću, ne ćeš, ne će, ne ćemo, ne ćete, ne ćemo, a svaka kao prst u oko. Šta u oko, u mozak. Mislim, znam ja da je to alternativni pravopis, amenovan s najviših mjesta, jezikovjedi vele da je u skladu s unutarnjom logikom hrvatskog književnog jezika, da to konkretno pravilo ima dosta pobornika, ali... Boga mu jebem, ja sam bio odličan đak, unatoč dalmatinskom porijeklu uvijek sam imao dosta dobro uho za č i ć, ije i je, nos za mala i velika slova, spajanje i razdvajanje negacija, pizda mu strinina, bode me to glupo pravilo, a ako ćemo pravo, i boli me da me sa četiri banke govornog i nešto manje pismenog staža netko dolazi ispravljati. Pazi kurca! Neću mijenjati svoj pravopis. NEĆU! Ne želim alternativni pravopis. I neću tolerirati tuđe "ne ćkanje". Onaj tko se odrekne svog materinjeg jezika, kako ga je naučio u djetinjstvu i školi (a svi smo mi govorili "neću") vjerojatno ne cijeni ni taj jezik, a ni sama sebe. Koja je ovo jebena zemlja gdje deset jezikoslovaca ima ovlast da mijenja govorni jezik milijuna stanovnika? Koji su to usrani stanovnici koji im to dozvoljavaju? Zašto moramo moje dijete i ja govoriti različitim hrvatskim književnim jezicima? Nemojte mi samo reći da je razlog što sam ja tvrdoglav. Prije će biti zato što ste vi velikom većinom mekoglavi. Pa ćete sutra vjerojatno govoriti ne moj umjesto nemoj i ho ću, umjesto hoću, čim nekom prdne da vam nametne takav standard. Možda će vas prozvati i Hr vati? Zaista, gdje su nam granice, dragi zemljaci?

Uf, što sam napižđen!

Post je objavljen 09.11.2006. u 22:38 sati.