Smrad
 Zašto u Splitu zrak smrdi? Ono, ustaneš ujutro, otvoriš prozor stana na 14. katu zgrade, 300 m zračne linije od mora, a kroz njega uplazi smrad izgorene plastike? Popneš se na terasu zgrade i pokušavaš skontati gdje gori - vidiš puno magle, ali nikakvog konkretnog plamena. Upališ Radio Split, a tamo sve redovno - ni spomena o kakvoj ekološkoj katastrofi, svi normalno dišu. Treviš susjeda - "Jebate, je li i vanka smrdi?" - "Je, jebate, baš se osjeti." I sad meni nije jasnio - razumijem kad smrdi u Sisku i Kutini, prošao sam kroz industrijsku Zenicu, Tuzlu i Maglaj, znam kako je kad se smog spusti na Zagreb. Živio sam uostalom i u Splitu dok su radile sve cementare, željezara, "Jugovinil" i još bar deset drugih industrijskih, a u međuvremenu upokojenih firmi - i nije ovako smrdilo. A Split nije u kotlini, ima more, široko Splitsko polje, potpuno je otvoren prema jugu, često pušu vjetrovi. I jesen je, turisti su išli ća, neš' ti sad prometa kroz grad. Da nije Cemex - firma koja je kupila Dalmacijacement - kažu da noću svašta spaljuju u pećima cementara - od automobilskih guma do opasnog otpada (moglo bi i biti, magla je nekako najgušća s njihove strane - kad si na visokom katu, barem imaš pregled, ako već ne čist zrak). I kako to da se nitko zbog toga ne uzbuđuje - je li to rezignacija, ili samo moć navike? Ne znam, ali smrdi kako god da okreneš. Ne očekujte ironiju ni efektnu poantu za kraj teksta. Ujutro zatvaram prozor i uživam u vlastitom, neplastičnom, smradu. |
