Recimo...
 Udarna TV vijest i najdeblji naslov u novinama: Branimiru Glavašu je ponovo pozlilo. Uz svu suosjećanje prema patnji i bolesti drugog čovjeka: ne, ne mogu reći da mi je žao. Ne radi se samo o tome da mi je antipatična njegova medijska slika (tj. slika o njemu koju imam iz medija, pošto čovjeka ne poznam), pa ni o tome da sam prilično uvjeren kako je kriv za ono za što ga optužuju, i još mnogo više (zbog same prirode njegove funkcije neprikosnovenog lokalnog moćnika, dakle još jednoga koji u svojoj maloj nahiji "sviša i obiša", kako bi rekao Vice Vukojević) - prepuštam sudu da ocijeni njegovu eventualnu krivnju i odgovornost. Međutim, Glavašu je pozlilo zato što je izabrao da štrajka glađu. Štrajk glađu je legitiman oblik političke borbe čovjeka kojemu ništa drugo nije ostalo u srazu s premoćnim državnim aparatom, kao ultimativan čin oklade s mogućim fatalnim ishodom. Melodramatično, ako odustaneš, gubiš čast, ako izdržiš, možda izgubiš život ili zdravlje. U njega se ulazi s punom sviješću o mogućim posljedicama, i za tako nešto moraš imati čvrst karakter ili biti jako kivan na nekoga. Glavaš je počeo štrajkati glađu kao protest zbog toga što mu nisu omogućili da se brani sa slobode, nije mu pravo ni što su mu skinuli saborski imunitet, a pogotovo što su to sve pokrenuli njegovi dojučerašnji kompanjoni iz HDZ, za koje je po svemu sudeći u doba međusobne ljubavi obavio dosta prljavih poslova. Dakle, ne štrajka zato što bi njegova prava kao građanina RH bila ugrožena: svatko od nas može biti priveden pod sumnjom, zadržan u pritvoru i suđen, a pravna država ne postoji zbog našeg komfora, nego da svakome osumnjičeniku omogući pravedne uvjete iznošenja obrane i pravnu zaštitu. Radi se o tome da bi Glavaš za sebe htio prava koja drugi nemaju, i zato koristi svoj medijski status, busa se činom i zaslugama i preko svojih predstavnika diže svaku moguću buku. Možda se on zaista patološki osjeća pravednikom, možda misli da će njegova žrtva ugroziti njegove bivše prijatelje, a možda mu je stvarno dosta života. Za mene je ovaj njegov štrajk glađu čin običnog patetičnog cmizdrenja. Pa zar vam već nije dosta svih tih velikih domoljuba koji stalno nešto izvoljevaju? Ako Branimir Glavaš zaista voli Hrvatsku, i smatra da se ona pretvorila u kriminalnu i nakaradnu državu (u potonjem bih se valjda jedino složio s njim), neka se prestane baviti glupostima i: 1. izvoli poštovati redovnu sudsku proceduru kao i svaki običan građanin, 2. ispriča i dokumentira svoju ulogu u događajima za koje ga terete, 3. svjedoči o svim kriminalnim i nakaradnim radnjama o kojima govori ili ima saznanja. Postoje sud i policija, postoje novinari, postoji javnost. Ništa se manje ne bi očekivalo od bilo koga od nas. Sve dok to ne učini, za mene je samo neiskreni seronja, koji pokušava izvući vlastitu guzicu na račun naivne raje. Ali i raja sve manje pada na jeftine folove, jer u raje je opasno tanak novčanik, a s njime i volja da se još jednom naguzi za "opće dobro" - izabranih pojedinaca. |
