just keep walking....and breathe.
25.06.2006., nedjelja
Prostor i vrijeme vrlo su nam različiti pojmovi budući da živimo u svijetu niske energije.
Dobar je osjećaj licem dodirivati haubu automobila. Tako.Da li ima smisla pitati se kako bi Platon doživljavao apstraktnu umjetnost? Da li bi i to doživljavao kao kopiju kopije? Naravno da nije bitno. Nekada sam mislila da je sa ˝quelle connerie la guerre˝ sve rekao. A nije niti blizu. Ono što pokušavam je govoriti što manje. Sve sažeti u što manji broj rečenica. Mogu puno pričati. Mogu napisati stranice i stranice eseja o jednoj vazi. Ekfrazis. Ali mislim da to može gotovo svatko. Šutjeti i biti jasan je puno teže. Biti bolja od ohole sebe koja misli da je bolja. Sanjarica je zakurac i nikada više neću zaviriti tamo. Djeluje kao voodoo na ljude. Ja ne mogu sjediti preko puta osobe koju ne želim u životu no čini se da većini ljudi to nije problem. U autu imam najbolju muziku. Hvala ti. Ja sam rođena za to da živim u nekoj grotesknoj bajci. Želim biti okružena patuljcima, čudovištima, velikom šumom, toboganima i zečevima koji pričaju. Inače, zaista ne volim zečeve. Ful su mi to bezvezne životinje. I da, najviše na svijetu bih voljela putovati u karavani. Već dugo nisam vidjela brata ni pričala sa njim. Već dugo nisam vrištala po noći da vidim hidalhome. Nestaje taj jedan dio mene. Ali još uvijek je isti odgovor na pitanje koju osobinu super junaka bih voljela posjedovati. Želim da zagrljajem činim dobro. Možda to već radim? Sva sreća da se tako nešto ne može ostvariti. Barem u onom crtićkom smislu. Jer onda bih sjebala svrhu. (E da, boli me sada kurac za moguću patetičnost ovih riječi./Čim sam to napisala očito je da me ne boli kurac za moguću patetičnost ovih riječi?) S druge strane, pobjegla sam sa mjesta na kojemu bi mi posao bio da činim upravo to. Ali. Imala bih ruke svezane tako čvrsto da bi mi šake poplavile i utrnule. Volim ležati na trbuhu sa rukama svezanim na leđima. Mislim da sam nekada bila razvratna ciganka. Ostalo je ponešto od toga, da. p.s. Da, sve je to zakurac ali ne želim stisnuti ˝obriši˝ jer ovako učim. |
12.06.2006., ponedjeljak
|
U snu je prebacila ruku preko mene i tada sam shvatio da sam sretan zapravo. Iako je hrkala. U zadnjih par godina, kada maštam, to se odvija na meni neobičan način. Ili su mi maštanja toliko apstraktna da ih je nemoguće pretočiti u riječi ili se formuliraju u trećem licu. Zašto pobogu u trećem licu? Tko još, osim Ćire i Mamića, razmišlja u trećem licu? Strašno nešto. No, pustimo to. Mislim da nikada nisam pisala ovako rano. Mislim da se nikada nisam ustala ovako rano. Kakav je ritam mojih rečenica? Ja nisam tip osobe koja će pomisliti: ˝Za tri dana bit ću sretna˝. Nekada kažem da sam jela grah a jela sam zelje. Ili nešto slično tome. Glupa laž koja mi nipošto ne podiže rejting. Nikako ne znam hrvatsku riječ za rejting. Možda sam čak i njoj nekada rekla da sam jela pire krumpir a bilo je riječi o tjestenini. Probudila sam se jutros znajući da noć nisam provela u krevetu nego lutajući ulicama ali nije bilo dokaza za to. Kasnije sam ustanovila izgrebane noge i lice na jednom mjestu. Nisam to učinila u krevetu. Noću izlazim kroz zidove sobe. Ono malo vremena što sam spavala usnula sam san. Često sanjam jako dobrog prijatelja kako nema noge. Nikada nije isti san. Nekako se nastavljaju jedan na drugi. I on nikada nema noge. Ali nije u onim uobičajenim kolicima već u nekim drvenim. Onakvima kakve bi imao Broj Jedan, recimo. Zbunjuje me taj san strašno. I bojim se da znam zašto. Ali nije tako očito objašnjenje kako bi se dalo pomisliti. Bole me stopala pa zaključujem da sam puno hodala. Trčala možda. Bosa. |
06.06.2006., utorak
Jučer u Izraelu, u saobraćajnoj nesreći, dva mrtva i tri poginula.
Dok hodam ulicom ulična svjetla se pale i gase. Nikada nisam šetala psa pa bih baš to voljela u skorije vrijeme. Da pas šeće mene. Ljudi su poprilično indiferentni prema utorcima. Tko je ikada išta rekao o utorku? Na ruci imam još uvijek tragove ugriza psa i čini se da neće tako skoro nestati. Kada ih pogledam uvijek se nesvjesno osmjehnem pa mi onda netko skrene pažnju na to i čudi se. Očito mi se piše. Ili mi se možda samo puno priča. Ili mi se možda jednostavno više ne da? Potrošila sam mjesec dana na čitanje loše knjige samo zato da si dokažem da nisam snob. Jedan od većih gubitaka vremena u posljednje vrijeme. Kuham kavu i spremam se na učenje i krpanje rupa. U znanju, hlačama i zaostacima. Jako se veselim odlasku na plac. Želim se gurati među ljudima, osjetiti miris sira i gledati nasmješena lica kumica. Znam da bi netko potpuno drugačije opisao odlazak na plac ali uopće nemam namjeru zamarati se time. Uopće se nemam namjeru zamarati. Uopće. To treba biti jasno. Imam dosta mrtvog cvijeća u sobi i znam da bih to trebala baciti ali uvijek zaboravljam na to. Kažu da je loše imati suho cvijeće. Nekako mi se i logičnim čini to. Ipak su to mrtvaci. Trnoružica. Pepeljuga. Snjeguljica. Šuma Striborova. Kresivo. Rascvjetana ruža. Aladin i čarobna svjetiljka. Vasilisa Premudra. Mala sirena. Riba i prsten. Pinocchio. Prognana kraljevna. Živa voda. Puna vreća laži. Petar Pan. Kozar Gion. Jarac Živoderac. Gola djevojčica. Metlarov sin. Alisa u Zemlji čudesa. Aha! Sjetila sam se! Vladimir Propp. |
04.06.2006., nedjelja
Ja nisam krštena ali sam zato cijepljena.
Nekada govorim uobičajene stvari da ne budem čudna. Pričam o maskari i o tome izgledam li debelo. Onda šutim. Pa još malo pričam gluposti. Ne volim pričati dok čekam u redu za wc ali jučer je iza mene stajalo jedno predrago stvorenje pa smo pričale. Poklonila mi je figuricu koja se natakne na prst i onda je pobjegla bez da je otišla obaviti nuždu. Veliku ili malu. Ne znam.Slušam Can i zvuči vrlo bolno taj glas. Trebala bih sada staviti cigane neke. Od sutra će biti sve drugačije. Znam to. Znam. Kada sam bila mala dida na moru mi je rekao da nikada ne provjeravam dubinu vode sa obje noge. To je zapravo bio izuzetno dobar savjet. Osjećam se loše kada posudim novac od nekoga i onda mi treba dugo da ga vratim. Ali uvijek vratim. Ima neka poslovica da kada nekom posudiš puno novaca a on ti se više nikada ne javi da je vjerojatno vrijedilo tih para. Našla sam negdje foru sa molitvom bogu s obzirom na horoskopski znak. Blizanci: O, Bože...(ili, možda si ti Boginja?)...Tko si ti?...Što si?... Gdje si?...I, koliko vas zapravo ima? Kojemu da se molim...?! Škorpion: Bože, pomozi mi da oprostim svojim neprijateljima, mada ti ljigavi gadovi to uopće ne zaslužuju! Kaže se da je svaka žena bespomoćna dok joj se ne osuši lak na noktima. Nije možda korektno, ali boli me kurac. Sviđa mi se to. Kada tipkate riječ ˝koliko˝ jeste li primijetili kako fora kruži prst? Kada se to čini brzo, naravno. Već sat vremena pijem kavu i čitam dosjetke na račun žena. (Žena je jedino stvorenje koje može plakati ili se smijati zbog istog razloga, a često i u isto vrijeme. (Moliere)/ Muškarac je najslabiji kad mu lijepa žena šapuće da je snažan. (Bela IV)/ Nisam primjetio da mi se žena davi. Urlala je kao obično. (Željko Rogošić)/ Ne vjeruj ženi koja laže. (narodna)/ Da žena što valja i bog bi je imao. (Tomás de Torquemada)/ Wolkswagenova vrata i ženska usta najlakše se zatvaraju jednim jakim udarcem. (Rudolf Hess)/ Žene su ko' orasi, ne vrijedi ih milovati - treba ih tucati. (Zvonimir Rogoz) ) Ha. Ne znam zašto sam to stavila ovdje. Ne želim biti razapeta na križ. Zbog položaja udova dogodi se trovanje tijela i nije lijepa smrt. Ja bih da oblak uđe u mene. |
02.06.2006., petak
Svi fenomeni koji se pojavljuju na skali atoma moraju se opisivati koristeći formalizam kvantne fizike.
Metod Trobec se objesio a krušne peći već odavno nisu tople. Gledala sam jučer tri momka kako plešu sa vatrom. Gledala i gledala. Volim vatru. Volim i one koji znaju lijepo baratati sa njom.Upoznala sam riječi još jedne žene zmaja. Fino piše taj zmaj. Neobičan je osjećaj kada tvoje lice nekoga podsjeti na domaću zadaću koju si je sam zadao. Bili su to trenuci koji su mi stavljali osmijeh na lice. Mislila sam da sam očekivanja bacila u koš za smeće ili u Trobecovu krušnu peć ali još uvijek su tu. Gadovi jedni. Previše sam razmišljala a trebala bih to činiti tek kada zakoračim u neku situaciju. Svi smo sami na određeni način. Dugo su me zvali krevetni Napoleon svi oni koji su sa mnom dijelili postelju. Niko ne zna gdje je ona Malo znamo al je znano Iza gore iza dola Iza sedam iza osam I još dalje i još gore Preko gorkih preko mornih Preko gloga preko drače Preko žege preko stege Preko slutnje preko sumnje Iza devet iza deset I još dublje i još jače Iza slutnje iza tmače... Prilikom rođenja plačemo a svi oko nas se smiju. Kada odlazimo plač odjekuje a na našem licu bi trebao biti osmijeh, zar ne? |
