just keep walking....and breathe.
06.06.2006., utorak
Jučer u Izraelu, u saobraćajnoj nesreći, dva mrtva i tri poginula.
Dok hodam ulicom ulična svjetla se pale i gase. Nikada nisam šetala psa pa bih baš to voljela u skorije vrijeme. Da pas šeće mene. Ljudi su poprilično indiferentni prema utorcima. Tko je ikada išta rekao o utorku? Na ruci imam još uvijek tragove ugriza psa i čini se da neće tako skoro nestati. Kada ih pogledam uvijek se nesvjesno osmjehnem pa mi onda netko skrene pažnju na to i čudi se. Očito mi se piše. Ili mi se možda samo puno priča. Ili mi se možda jednostavno više ne da? Potrošila sam mjesec dana na čitanje loše knjige samo zato da si dokažem da nisam snob. Jedan od većih gubitaka vremena u posljednje vrijeme. Kuham kavu i spremam se na učenje i krpanje rupa. U znanju, hlačama i zaostacima. Jako se veselim odlasku na plac. Želim se gurati među ljudima, osjetiti miris sira i gledati nasmješena lica kumica. Znam da bi netko potpuno drugačije opisao odlazak na plac ali uopće nemam namjeru zamarati se time. Uopće se nemam namjeru zamarati. Uopće. To treba biti jasno. Imam dosta mrtvog cvijeća u sobi i znam da bih to trebala baciti ali uvijek zaboravljam na to. Kažu da je loše imati suho cvijeće. Nekako mi se i logičnim čini to. Ipak su to mrtvaci. Trnoružica. Pepeljuga. Snjeguljica. Šuma Striborova. Kresivo. Rascvjetana ruža. Aladin i čarobna svjetiljka. Vasilisa Premudra. Mala sirena. Riba i prsten. Pinocchio. Prognana kraljevna. Živa voda. Puna vreća laži. Petar Pan. Kozar Gion. Jarac Živoderac. Gola djevojčica. Metlarov sin. Alisa u Zemlji čudesa. Aha! Sjetila sam se! Vladimir Propp. |
