just keep walking....and breathe.
18.07.2006., utorak
Kao što je to bio slučaj sa Schwarzschildovim rješenjem, mnogi fizičari mislili su da... (Hahaha. Ne slušam te više.)
Kao ovo je sad bitno razdoblje (kao i svako?) a ja sam nervozna i spavam puno. Prezirem ˝intelektualne˝ razgovore, kao što prezirem i one koji ih preziru. I one koji ih vode. Zar i sebe, kćeri? Ne, nikako ne. Da, nekada mi srce poskoči ali to je radi tih jebenih štetnih zračenja iz tih malih vražjih sparavica. Vrijeme je da odem na otok. Idi sa mnom. Pobjeći ćemo im svima. Ne nužno niti očajno. Kako bi Kramer rekao: ˝Up here I´m already gone˝. Sada je 03.38. Ja ne vodim intelektualne razgovore. Ja ne vodim niti ˝intelektualne˝ razgovore. Da li je svaki intelektualni razgovor ˝intelektualni˝ razgovor? I obratno? Ja ne prezirem. Trudim se. Ako se trudiš onda to radiš i sve ide u kurac. Postalo je nemoguće zaspati prije 04.00. Počela sam razlikovati skitnice na cesti i više ne bih sa svakim vodila razgovor. Težak život ipak ne znači nužno i čisto srce. Čini se da mi mačak lagano nestaje od posljedica trovanja. Veseli se šunki i meni ali nekako se pušta. Kao starac koji zna da bi trebao ići i da je sve to okej. Aha, da, vezala sam se uz njega. Znam razlikovati kada se mazi da bi dobio hranu i kada se mazi jer mu se mazi. Ne prikriva razloge. Kao ti nekada. Bilo koji ti, da se razumijemo. Sjedila mi je zvijer tri dana na grudima. Tako da sam teško hodala i teško pričala. I sve je zvučalo nategnuto i nervozno i bezveze. Trenutno nisam sigurna treba li čuvati stvari ili ne. Možda ih čuvati za ono vrijeme kada neće ništa izazivati. Samo smijeh. Svi vrište da nisu površni ali ipak bi jebali naslovnice. Ne svi. Skoro svi. Naučila sam da su rečenice koje počinju sa ˝nikada˝ ili ˝uvijek˝ gotovo uvijek netočne. Hahaha. Da. Ništa mi ne znače godine, zapravo. To je samo neka igra koju su me ljudi naučili igrati pa se prilagođavam jer je to okej u društvu. Fora. To je jebena riječ koju sam pokupila od nekoga. Fora. |
17.07.2006., ponedjeljak
Vodi me na plac.
Otvorena mi je gomila prozora. A onaj ispred mene kroz koji bih trebala pogledati često ne vidim.Sad sam to primijetila jer mi se sve zbrejkalo od količine otvorenih tih lažnih(?).. Danas sam se probudila sama od sebe u 6.12, nekon samo par sati sna, da bih vidjela kako prolazi svjetlost kroz šareno staklo vaze na stolu. Nikada još nisam uhvatila taj trenutak a čini mi se da je to nešto najljepše što sam mogla vidjeti u svojoj sobi. |
10.07.2006., ponedjeljak
Govorio je moj djed da je posebna gesta pokloniti bočicu pelina. Slažem se.
Čempresi ne rastu u sjeni jedan drugome. Fino su razmaknuti i sve to a opet se dodiruju.Tako naglo, tko bi se tome nadao. Živci i cigarete, upozoravao sam ga. Razmotaj to cvijeće. I brat mu je od srca, očito takva porodica. Kako-tako, hvala. S tom bradom vas ne bih nikada prepoznala. Ti si jedina bila pametna i ponijela kišobran. I što onda ako je bio među njima najsposobniji? Slažem se, imao je pravo, ali to još uvijek nije razlog. Dva žumanjka, žlica šećera. Pet puta i nikad nikakva odgovora. Janek je u Varšavi, Tadek u inozemstvu. U redu, mogao sam, ali i ti si mogao. Dobro da je bar ona imala to namještenje. Tja, ne znam, vjerojatno su rod. Velečasni je pljunuti Belmondo. Još nisam bila u tom dijelu groblja. Sanjala sam ga tjedan dana, nešto me presjeklo. A kćerkica mu nije loša. Sve nas to očekuje. Pa ipak je latinski zvučao svečanije. Izrazite udovici od mene, moram stići na... A da svratimo na pivo? Telefoniraj, popričat ćemo. Četvorkom ili dvanaesticom. Ja ovuda. Mi tamo. |
09.07.2006., nedjelja
Osnovni elementi su Nuit, Prostor, tj. sveukupne mogućnosti svih vrsta, i Hadit, bilo koja točka koja ima iskustvo tih mogućnosti. (?)
"Nema zakona nad Čini što ti volja".To znači da se svaka od nas zvijezda treba kretati po svojoj pravoj putanji, kao što je označeno prirodom našeg položaja, zakonom našeg rasta, impuslom naših prošlih iskustava. Svi događaji su podjednako zakoniti i teoretski dugoročno gledano svi su neophodni za sve nas. Ali u praksi, samo je jedan čin zakonit za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Stoga se Dužnost sastoji u odluci da iskusimo pravi događaj od jednog do drugog trenutka svjesnosti. Svaki čin ili pokret je čin ljubavi, sjedinjenje sa jednim ili drugim djelićem "Nuite". Svaki takav čin mora biti "pod voljom", izabran tako da ispuni, a ne da osujeti istinitu prirodu bića. Sjećam se da sam uvijek sjedila na zahodu (noge su mi se klatarile i nisu mogle doseći pod) gledajući u pločice i zamišljala ih kao raster ulica. Vidjela sam ljude na ulicama, u žurbi. Odredište su bile boce sredstava za čišćenje do zida. Ministarstvo je bilo ogromna kutija Ariela. Jučer sam se smijala dva sata i bio je to dobar osjećaj. Fini ljudi neki. ˝Kazalište i njegov dvojnik˝ me zaokuplja zadnjih par dana. Znoj kapa. Zemlja Tarahumara puna je znakova, oblika, prirodnih otisaka lica što nimalo ne nalikuju na plod slučaja, kao da su bogovi...bla bla bla. Skuhaj mi kavu, molim te. Čini se da odlazim uskoro. Bilo je i vrijeme. Vrijeme je tu da se sve stvari ne dogode u isto vrijeme. Hahahaha. p.s. Fotografija sa ormarića je nestala. Zauvijek. Misterij je to, da. |
08.07.2006., subota
John, I´m only dancing.
Udarac sjekire boli manje od čekanja. |
05.07.2006., srijeda
Nega Sonca nit´ Meseca...
Bila sem ti vu cvetnjaku, ruže sem sadila,Pak sam tebe, dragi golob, šaj, na pameti mela. |
03.07.2006., ponedjeljak
Ako skinemo šešir u znak poštovanja ili ako se rukujemo mi postupamo simbolički.
Smokve volim više od svega. Ne baš zapravo, ali ih volim.Crvenkapičina crvena kapuljača od baršuna simbolizira menstruaciju. Djevojčica je postala zrela žena i sada je suočena sa problemom seksa. Sa vukom, naravno. |
