"Nema zakona nad Čini što ti volja".
To znači da se svaka od nas zvijezda treba kretati po svojoj pravoj putanji, kao što je označeno prirodom našeg položaja, zakonom našeg rasta, impuslom naših prošlih iskustava. Svi događaji su podjednako zakoniti i teoretski dugoročno gledano svi su neophodni za sve nas. Ali u praksi, samo je jedan čin zakonit za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Stoga se Dužnost sastoji u odluci da iskusimo pravi događaj od jednog do drugog trenutka svjesnosti.
Svaki čin ili pokret je čin ljubavi, sjedinjenje sa jednim ili drugim djelićem "Nuite". Svaki takav čin mora biti "pod voljom", izabran tako da ispuni, a ne da osujeti istinitu prirodu bića.
Sjećam se da sam uvijek sjedila na zahodu (noge su mi se klatarile i nisu mogle doseći pod) gledajući u pločice i zamišljala ih kao raster ulica. Vidjela sam ljude na ulicama, u žurbi. Odredište su bile boce sredstava za čišćenje do zida. Ministarstvo je bilo ogromna kutija Ariela.
Jučer sam se smijala dva sata i bio je to dobar osjećaj. Fini ljudi neki.
˝Kazalište i njegov dvojnik˝ me zaokuplja zadnjih par dana. Znoj kapa.
Zemlja Tarahumara puna je znakova, oblika, prirodnih otisaka lica što nimalo ne nalikuju na plod slučaja, kao da su bogovi...bla bla bla.
Skuhaj mi kavu, molim te.
Čini se da odlazim uskoro. Bilo je i vrijeme.
Vrijeme je tu da se sve stvari ne dogode u isto vrijeme. Hahahaha.
p.s. Fotografija sa ormarića je nestala. Zauvijek. Misterij je to, da.
Post je objavljen 09.07.2006. u 16:26 sati.