just keep walking....and breathe.
10.07.2006., ponedjeljak
Govorio je moj djed da je posebna gesta pokloniti bočicu pelina. Slažem se.
Čempresi ne rastu u sjeni jedan drugome. Fino su razmaknuti i sve to a opet se dodiruju.Tako naglo, tko bi se tome nadao. Živci i cigarete, upozoravao sam ga. Razmotaj to cvijeće. I brat mu je od srca, očito takva porodica. Kako-tako, hvala. S tom bradom vas ne bih nikada prepoznala. Ti si jedina bila pametna i ponijela kišobran. I što onda ako je bio među njima najsposobniji? Slažem se, imao je pravo, ali to još uvijek nije razlog. Dva žumanjka, žlica šećera. Pet puta i nikad nikakva odgovora. Janek je u Varšavi, Tadek u inozemstvu. U redu, mogao sam, ali i ti si mogao. Dobro da je bar ona imala to namještenje. Tja, ne znam, vjerojatno su rod. Velečasni je pljunuti Belmondo. Još nisam bila u tom dijelu groblja. Sanjala sam ga tjedan dana, nešto me presjeklo. A kćerkica mu nije loša. Sve nas to očekuje. Pa ipak je latinski zvučao svečanije. Izrazite udovici od mene, moram stići na... A da svratimo na pivo? Telefoniraj, popričat ćemo. Četvorkom ili dvanaesticom. Ja ovuda. Mi tamo. |
