just keep walking....and breathe.
28.05.2006., nedjelja
Morate napisati post da biste ga objavili!
O da. |
25.05.2006., četvrtak
Spašavati što se spasiti da ili krenuti ispočetka? Uh uh.
Strah mi je skinuo cigane i dobit će prvorođeno. Nema više onog mračnog mjesta sa crvenim i crnim prostorijama. Jedino što je ostalo je rasprava o tome da li je više umjetnički naslikati panoramu ili odbiti učiniti to. Samo to mi je ostalo. Jedno pivo stvara prijatelje od 1893. Da, stvarno treba otići na planinu. Samo koju? Vidjela sam ga iza stakla. Sjena noći. Sve na njemu je izduženo. Ruke, noge, cijelo tijelo... Etrušćanski bog koji dolazi u sumrak i čuva noćne putnike. Postoje i neke teorije da je bog plodnosti ali nisam sklona tom objašnjenju. Kurac nije predimenzioniran. Ove rečenice mi djeluju nepovezano i teško. Kao klade. Nekada sam vrlo lijepo čitala. Sjetila sam se sada Amerikanca koji je parkirao u nekom talijanskom gradu i zapisao na papirić ime ulice da može lakše naći auto. Zapisao je čak i ime hotela u toj ulici. Mudar čovjek. Kada je zbunjen pokazao papirić na njemu je pisalo: street senso unico i hotel albergo. Odlaze od mene glupe misli. Nekako sam sretna i zbunjena. Zbunjena sam time da sve može biti u redu. Jao, taj bolesni ljudski mozak. Novi zadatak je otkriti što je to mjenica. Čini me nervoznim gomila pretencioznih rečenica bez smisla. Rečenice bez smisla volim. Ali one skromne. Dakle, što je to mjenica i što se može napraviti sa mjenicom koju kupimo na kiosku pored mjesta gdje se prodaju ćevapi a žohari imaju svoju demokratsku državu? Kada zaklopim oči zagrlim oblak u hlačama i taj tren kao da je tu. |
