just keep walking....and breathe.
20.04.2006., četvrtak
Što učiniti kada majka za Uskrs oboji sva jaja u crno?
˝AP˝ na registarskim tablicama kao nešto što me proganja dok ne riješim rep jedan. Jao. Ta slova koja me udaraju, parikraju se pored i bliješte u noći. Uvijek sam se kao mala igrala sama i nešto brijala. Zabrinula se obitelj. Ipak u priručniku o odgoju djeteta piše da se mora socijalizirati. Klaić je manjkav kada su u pitanju zaista bitne stvari. Neizrecive. Recikliram razgovor i tupava sam. Nisam ostala u Češkoj jer bih imala tisuću kilograma i jednu jetru manje. George Tabori je napisao farsu ˝Mein kampf˝ i to definitivno ne paše u noći sa srijede na četvrtak uz prefini čaj. Da, dala bih sve Alan Fordove za to. Čak i prvo izdanje koje zapravo i nije prvo jer je prvo izdanje kao bilo veće. Nazvati jebanje ljubavnom aferom bilo je simpatično. Rijetko tko još to čini. Ali nije to bitno sada. Plaćam pivo ili nešto slično za muziku iz ˝Cigani putuju u nebo˝. Bio je neki papir zalijepljen na zgradu likovne akademije. Nešto kao ˝gadimo mi se˝. Svidjelo mi se lice. U kojem je pisano. Rijetko tko prizna. Ili osvijesti. Nego, gledala sam tetu Lizu. Divna žena nadasve. Toliko radosti i života u tijelu starice. Eto, to znači pretvoriti život u pjesmu. Druga zapovijed: Ne možeš li poštovati oca i mater, nazovi ih barem jedanput tjedno. Treća: Prije nego što poželiš ženu bližnjega svoga, uvjeri se da nema dlakave noge. Glupost. Zapravo je ona drama odlična. Bila je to moja kriva procjena. |
13.04.2006., četvrtak
Ostat ću u Českoj musti krave i laštiti lubanje u Kutnoj Hori. Češki neću učiti kako bi komunikacija bila svedena na minimum. Naučit ću razumjeti osnovne komande upućene meni. Nešto poput ˝ulašti lubanju˝ ili ˝pomuzi kravu˝. Netko će mi faliti a netko i neće. Cash odzvanja mojim praznim hodnicima. |
07.04.2006., petak
Pričam sa šesnaest dobrih bogova
Definitivno treba u kolo sa otimačem. Što napraviti kada su na autu potrgani brisači i savijena antena? Gledati u pod i krenuti kući što brže. Smiješno je to bilo. Lijepo. Za razliku od većine ja volim kada mi keks padne u mlijeko i rastopi se. Onda se pravim da me to ljuti pa idem po žličicu da ga izvučem. Mala igrica koju igramo često keksi, mlijeko i ja. It´s no fish ye´re buying - it´s men´s lives. Nisam sigurna može li mi netko krasti moć artikulacije. Nisam sigurna imam li ju trenutno. Čudan je ovo medij i ne volim ga. Medij koji potiče nju da bude bolja prema meni. Smiješno mi je to. Ne znam da li me ganulo. Kakvo otuđenje, a? Kada je čovjek pijan i vidi dvostruko je li realna linija u sredini? Ili je prava jedna od dvije koje vidi? Jesam li ti ja ona koja ne plače? Ili ovo? Ili što? Puno pitanja postavljam u zadnje vrijeme a više šutim. U redu je to ponekad. Ponekad je sve u redu. Ima neka baba koja mijenja vremansku prognozu. Ima ih više.Tako nastaju čudne meteorološke pojave nad Zagrebom. Različite narudžbe. Volim kritiku u lice dobiti. Ili primijedbu. Nekada me doista, kažem vam, trgne. Osvijesti. Kada se slonovi bore trava je ta koja trpi. Svi žele živjeti strašno dugo ali nitko ne želi biti star. O kojoj dobi tu pričamo? Arapska poslovica kaže da je neprijatelj mog neprijatelja moj prijatelj. Najdebilnija stvar na svijetu. U to sam sigurna. Zaista je oholo misliti da sam bolja od drugih. Lijepo je misliti da sam bolja samo od te ohole sebe. |
04.04.2006., utorak
Kiss kiss bang bang ili kako već
Hm. Puno pive povlači za sobom raspravu. Onaj čije ime nitko ne može zapamtiti mi je rekao da bi nam bolje bilo sa srcem samo. Bez mozga.Nije mozak izvor zla. Sa nožem možeš rezati sir jednako kao i zaklati nekoga. Ne treba tražiti sreću. Očekivanja treba satrati u korijenu. Isto kao i gripu. Još uvijek farbamo jaja. Farbamo si i oči. Kažu znanstvenici da žene koje se često druže počinju dobivati menstruaciju u isto vrijeme. I zaista bi tako. Da li se to priroda pobrinula da nekakvom društvu ljudi koji se međusobno druže da samo par dana nemogućeg ponašanja? Jao. Osjećam feministički metak u potiljku. Ne smeta mi miris luka. Niti češnjaka. Niti znoja. Ukočila sam se malo. Treba me lagano masirati. Bit će dobro. Samo lagano. Da li biste vjerovali prijatelju da je slučajno popišao leš žene? Meni se rijetko vjeruje a ne lažem. Sindrom dječaka koji je upozoravao na vukove. Teslin pogled je bio prodoran. Teško je i u sliku gledati. Ili je to samo izgovor da zamijenimo stolice? Vikend je bio kao pekmez od banane. Ili kao kajmak. Razumijem u potpunosti, čak sam i na sličnom mjestu (kako to ljudi običavaju reći) ali navika je gadna stvar. No, uvijek ih se riješim. Uz ekstra trud. Ekstra se trudim. Glupa pitanja čiji me odgovori ne zanimaju su također plod navike i utrobe moje. Amen. I da, ne želim biti vuk nečijih ovčica. Ovo je vrlo bitno ali namjerno nisam to napisala boldano. Tko vidi, vidi. I ono sa ukočenošću je bilo bitno. A drveće koje je sadio u vrtu iza kuće raslo mu je još kao juglans regia i quercus rubra i ulmus i larix i fraxinus excelsior. Šišmiš ne može proletjeti kroz ventilator neozlijeđen iako mi je jednom Nikola to tvrdio. Iza ventilatora staviš platno i napraviš nešto kao Pollock. Život u osluškivanju je lijepa pjesma. |
